U nedjelju vecer 10. listopada u Gradnicima su završili Dani fra Didaka Buntica 2004. Prije tri dana akademski kipari i slikari zapoceli su ovu manifestaciju svojim okupljanjem i trodnevnim radom, a veceras završili izložbom svojih radova. U tom okviru održalo se više manifestacija: Polaganje cvijeca kod fra Didakova spomeniak na Paoci, slavljenje svecane sv. mise u crkvi koju je predvodio provincijal fra Slavko Soldo, nastup širokobriješkog zbora Svete Cecilije pod ravnajem maestra fra Stanka Mabica, nastup književnika, pjesnika, športaša, pjevaca. Prvog dana, uz navedeno, fra Andrije Nikica je govorio o životu i djelu fra Didaka Buntica a fra Ante Marica o fra Didakovu prosvjetnom radu. U Staroj crkvi je Andrija Stojic otvario izložba slika S popratnih tekstova o fra Didaku Bunticu. Drugi dan bio je posvecen književno-pjesnickom predstavljanju fra Didaka i glazbi. Treci dan je ispunjen športskim natjecanjem, predstavljanjima djela umjetnika i nastupu mještovitog zbora iz Mostara Pro music. Voditeljica programa bila je poznata književnica Vesna Zovko. Sve je bilo na visokoj razini s višestrukim i obilatim plodovima.
Vec prvog dana fra Andrija je trasirao buducnost Manifestacije, koji su se proširivali i dopunjavali.
P r i j e d l o z i
s Dana fra Didaka Buntica 8.-10. listopada 2004.
Orijaški lik fra Didaka Buntica i sveukupno njegovo djelovanje još nije dovoljno istraženo ni vrednovano. Valjalo bi skupiti sve fra Didakove zapise i pisma:
osnovati Institut
fra Didaka Buntica koji je prikupljati, sortirati, analizirati i cuvati vrela
i literaturu o fra Didaku Bunticu i organizirati svakogodišnje Dane fra
Didaka Buntica (Gradnici, Mostar, Široki Brijeg, Zagreb, Osijek, a zašto
ne Bec i Innsbruch), te ih ukljuciti ne samo u Republicku, nego uzdici na medunarodnu
razinu;
nastaviti s proširenjem kolonije umjetnika na temu fra Didakova života
i djela;
pokrenuti publikaciju Fra Didak Buntic, koja ce promicati ne samo lik i djelo
našeg velikana nego i njegovih suvremenika;
sagraditi staru hercegovacku kucu - s nazivom kuca fra Didaka Buntica i u njoj
postaviti stalnu izložbu, te održavati povremene manifestacije;
organizirati Znanstvene skupove o fra Didaku Bunticu i njegovu djelu. Simpozij
bi se mogao prirediti u Citluku – Širokom Brijegu – Mostaru
–Zagrebu;
objaviti njegova Sabrana djela ('opera omnia') – vrela za upoznavanje
osobe i djela fra Didaka Buntica, jer ona svjedoce Bunticevu iznimnu erudiciju,
ne samo u okviru klasicnih, lingvistickih, biblijskih, patristickih i povijesnih
podataka nego i socijalno-gospodarskih prilika;
napisati monografiju - mogla bi to biti doktorska disertacija;
podignuti dolican spomenik fra Didaku Bunticu, imenovati trg i ulicu u Citluku,
Mostaru, a zašto ne i u Zagrebu;
nastaviti s natjecajima za najbolji pjesnicki i književni rad, sastaviti
kviz za ucenike raznih profila, ministrane, Framaše, Trecoredce i fratre,
te katolicku i hrvatsku javnost;
snimiti film i TV emisiju o fra Didaku Bunticu: vrijeme, osoba i djelovanje,
te ga prikazivati na javnim i privatnim TV programima, ali umnožiti ga
na videokasete za naše ljude u inozemstvu;
11. tiskati markice, slike, plakete… s likom i djelima fra Didaka Buntica
koje ce biti najrašireniji veleposlanici njegove misli, poruke njegovih
djela i dokazi njegova postojanja i naše zahvalnosti - vec je zalaganjem
potpisanoga tiskana prigodna markica s likom fra Didaka Buntica;
12. osnovati Kulturno društvo fra Didak koe ce promicati hrvatsku kulturno-glazbeno-etnografsku baštinu.
13. Konacno, ali na prvom mjestu, potrebno je pokrenuti proces za kanonizaciju fra Didaka Buntica. Taj dogadaj bi bio vrelo radosti, zahvalnosti, slavlja, istraživanja, upoznavanja i nasljedovanja velikana hercegovackog krša. Potonje isticem jer vjerujem da se na poseban nacin Bog proslavio u tom Malom bratu, po rodenju sužupljaninu, po zvanju subratu, koji nam na pocetku treceg kršcanskog tisucljeca porucuje kako se, ma koliko bio mali, neznatan, u Bogu može biti velik, i u Bogu uciniti velika djela, i oplemeniti kršnu Hercegovinu, i ovu župu, i ovo mjesto i današnji svijet. I može se, Bog je to dopustio, i dopušta, i nudi nam se da ga unesemo u svoju svakidašnjicu, da s njime ucinimo današnje covjecanstvo blagoslovljeno.
14. A vec sada potrebno je urediti fra Didakov grob na Podadvoru, premda u njemu nema njegovih posmrtnih ostataka, jer je u njemu pokopana fra Didakova ljubav prema hercegovackom narodu i Hercegovini.
15. Djeci nadijevati ime Didak.
Time bi ovaj veliki sin hrvatskoga naroda bio otet zaboravu, svijetlio bi mladim naraštajima svojim uzornim životom i cijela naša javnost bila bi upoznata s njegovim doprinosom opstojnosti hrvatskog naroda, te hrvatskoj socijalnoj, politickoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti.
Dani su okupili ne samo Gradnicane, nego štovatelje lika i djela velikog fra Didaka Buntica. Oni su vec urodili vidljivim i prepoznatljivim likovnim djelima. S dvadesetak slika i nekoliko kipova udareni su temelji Galeriji fra Didaka Buntica u Gradnicima. Nad zajedništovom u crkvi i oko crkve osjecala se neka tajanstvena atmosfera koja odgovara velikanu.
Rastajemo se s obecanjem da cemo se iduce godine ponovno susresti. Kako se iduce godine navršava 150. obljetnica stare crkve u Gradnicima i stota obljetnica gradnje fra Didakove bazilike na Širokom Brijegu sama po sebi namece se tema o gradnji tih dviju crkava i dvamjesta.
Nakon slavlja u crkvi druženje je nastavilo na športskom igralištu i trajalo je dugo u noc. U razgovoru smo se složili da je župnik fra Marinko Šakota pronašao prave suradnike i pokrenuo Dane fra Didaka Buntica koji obecavaju dugotrajnost s novim manifestacijama i na širim podrucjima. Konkretni uspjeh ce se zapaziti još više objavljivanjem Radova fra Didakovih dana i pojavkom prigodne publikacija.
Fra Didak Buntic je roden u selu prije 133 godine, a iznenada preminuo prije 82 godine na radnom mjestu. Krsno ime mu je bilo Franjo, a u legendu je ušao kao fra Didak. S tim imenom je proživio svoj vijek i ušao u povijest. Životni vijek je istrožio radeci za bližnjega svoga i svoj hercegovacki narod. Posljednji dan u životu došao je u Citluk želeci podignuti branu kako bi tamošnje stanovništvo uzmoglo napajati suhu i ispucalu zemlju i s nje ubirati plodove za svoju prehranu. S margine Brotnja franjevacka duša i narodna zahvalnost prenijela je njegovo neraspadnuto tijelo god. 1938. u baziliku na Široki Brijeg, gdje je, gradeci tu crkvu, pripremio i sebi dolicno prebivalište. U tom svetištu nalazi se fra Didakov grob.
Fra Didak je osebujna pojava hercegovcakog javnog života i svestrani djelatnik. Bez milosti se okomio na prijezir ondašnjih vlasti prema priprostom puku: nepismenima, sadioncima duhana, izgladnjeloj sirotinji, vojnicima, fratrima… Fra Didak je postao dobrotvor Hercegovine, graditelj širokobriješke bazilike, ravnatelj Franjevacke gimnazije na Širokom Brijegu, borac protiv nepismenosti, skrbnik za talentirane hercegovacke srednjoškolce i studente, spasitelj hercegovacke sirotinje, hrvatski rodoljub i domoljub, karizmaticni preporoditelj, narodni zastupnik i provincijal. Ukratko, bio je vjerski i politicki voda hrvatskog naroda u Hercegovini prvih desetljeca 20. stoljeca. U školi života fra Didak pred nama odgovorno prolazi hodnicima vremena ostavljajuci duboke i neizbrisive tragove. Njihov osebujni govor se cuje u njegovim porukama, susrece se u njegovim obilježjima, posebice u bazilici na Širokom Brijegu. Preporucujem programskim djelatnicima – profesorima i dacima, roditeljima i djeci – velikog fra Didaka, neka ga porucavaju, o njemu pišu i nasljeduju. Neka se prisjete da je to onaj fratar koji je ostavio ne samo neizbrisibi temelj opstanku i preporodu hrvatskog naroda nego je trasirao put koji je koncem istoga stojeca uvelike asfaltirao njegov mladi subrat dr. fra Slavko Barbaric.
I vi, dragi prijatelji prisjetite se da je na u župu gdje je rodenjem i krštenjem fra Didak Buntic, prije 133 godina postavio oltar altruisticko-graditeljsko-prosvjetno-karitativnog rada kojemu dolazimo na inspirativno hodocašce. U vijence našim osobnih sjecanja pletenim boli uspomena i tihe sjete unesimo fra Didaka Butnica, pa ce naš život biti obogacen sigurnošcu i nadom. No fra Didak se danas vraca u fizicki zavicaj dugo nakon što je otišao u svoj nebeski stan sjedinjujuci zemaljsko s nebeskim. Ovim Danima i ovim cinom na srecu isporavljamo propuste i grijehe koji su cinjeni ovom hrvatskom i crkvenom velikanu. Konacno, neka ovogodišnji Dani fra Didaka Buntica i trud sudjelovatelje budu plamicak na Bunticevu hodu prema galeriji svetaca Katolicke crkve, franjevackih uzora i rijetkih hrvatskih velikana.
Na nj se mogu primijeniti stihovi:
Nije velik tko se velik rodi,
nit’ je visok tko na visu stoji,
vec je visok tko u nizu stoji,
a visinom nadmaša visine.
I velik je tko se malen rodi,
a kad padne, golem grob mu treba.
(P.P. Njegoš)
fra Andrija Nikic predsjednik HKD Napredak Mostar