URED ZAGREBACKOGA NADBISKUPA ZA ODNOSE S JAVNOŠCU
Kaptol 31, HR-10000 Zagreb, tel: 01/4894-878, fax: 4816-094, glasnogovornik@zg-nadbiskupija.hr

Zagreb, 23. prosinca 2005.
Broj: 280/05.

Božicna cestitka zagrebackog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanica

Draga braco i sestre!
Poštovani gledatelji i slušatelji!

Želim ove svete noci pohoditi vaše domove i obitelji te zajedno sa svima vama u molitvi i radosti zahvaliti Bogu za blizinu koju nam je iskazao u rodenju svojega sina Isusa Krista.

Znam da ce vas veceras, dragi prijatelji, ove moje rijeci zateci u razlicitim životnim prilikama. Kod mnogih cu naici na okupljenu obitelj u radosnom raspoloženju uz pjevanje dragih hrvatskih božicnih pjesama. Ali znam da ove noci ima i vas kojima je radost božicnoga slavlja umanjena i zatomljena zbog razlicitih životnih nevolja: samoce, siromaštva, bolesti, smrti najbližih, udaljenosti od dragih osoba... Svima vama želim donijeti božicnu utjehu koja svako ljudsko srce ispunja mirom i neuništivom nadom da nismo sami i da nismo prepušteni varljivim silama ovoga prolaznoga svijeta. Ta je poruka sadržana u imenu djeteta kojemu rodendan i dolazak na ovaj svijet slavimo. Ime mu je Emanuel – s nama Bog.

Bog je postao covjekom. Tu nije rijec samo o nekom dalekom neizrecivom dogadaju, nego naprotiv, o necem vrlo ljudskom i nama bliskom. Bog je postao Djetetom i potrebna mu je majka. Postavši djetetom, stupio je u svijet placuci poput svakog djeteta. Njegovo prvo oglašavanje bilo je u kriku, pozivu u pomoc, a prva kretnja širenje rucica u traženju sigurnosti.

Bog je postao covjekom. Netko ce reci da se na taj nacin docarava neku idilicnu, božicnu sliku. No za vjeru Biblije i Crkve bitno je to što je Bog želio postati upravo malenim covjekom - djetetom, ovisnim o majcinskoj i ljudskoj ljubavi. Bog je, postavši covjekom, pocastio našu ljudskost. Stoga je Božic blagdan Božjeg covjekoljublja.
Marija je one noci bila primorana roditi Isusa u krajnje neljudskim uvjetima. Prije toga je s Josipom kucala na mnoga vrata po Betlehemu tražeci svratište, ali za njih nije bilo mjesta. Koliki su te noci propustili priliku da se upravo u njihovu domu rodi sam Božji Sin? Kolika djeca i danas kucaju na srca i vrata naših obitelji? Dopuštamo li im da udu u naše domove, da nam donesu blagoslov?

Dijete kuca na vrata ovoga svijeta. Traženje svratišta ima dublje znacenje. Stalno se suocavamo s cinjenicom kako ozracje u kojem živimo nije dovoljno naklono djeci. Nije rijec samo o sredini koja se protivi djeci. Tome prethodi cinjenica da su djeci cesto zatvorena vrata ulaska u svijet, jer u njemu za njih nema mjesta. Dijete je postalo svojevrsnom opasnošcu ili nesrecom koju je bolje izbjeci. Zatvoriti mu vrata ulaska u svijet postalo je umijecem naprednih.

Prema nacinu razmišljanja mnogih u suvremenom svijetu dijete sputava našu slobodu, ono je zapreka našem osobnom razvoju i napretku, ono ugrožava naš životni prostor. Svoj životni prostor ispunjujemo predmetima kojih nam nikada nije dosta. Medutim slabi hrabrost za novu slobodu, za novu volju koja ulazi u naš život i koju ne možemo programirani niti njome upravljati kako se to cini sa stvarima. Lakše prihvacamo ono što možemo proizvesti, stvari koje možemo sami napraviti, a zatim, kad poželimo i baciti.
Dijete kuca na vrata ovoga svijeta u kojem se danas, nažalost cesto, govor o djeci svodi samo na ekonomsku racunicu. Postavlja se pitanje koliko dijete košta? Život se mjeri kolicinom novca. O promašenosti takvog gledanja najbolje svjedoce bogate zemlje koje postaju sve starije sastavom stanovništva. Naime, ocekivalo bi se da se u tim zemljama zbog svih mogucih materijalnih preduvjeta rada više djece, ali tome nije tako. Ocito postoji nešto drugo što omogucuje covjeku prihvati život.

Zatvorenost prema djeci u naše se vrijeme ocituje i na druge nacine. Mucna su iskustva bracnih parova koji su primorani živjeti kao podstanari te nailaze na zatvorena vrata kod stanodavaca koji ne žele primati obitelji s djecom. Žene na radnim mjestima cesto žive u stalnom strahu da ne zatrudne, jer to znaci gotovo siguran gubitak posla. I danas se, nažalost, u puno slucajeva djecu iskorištava i na razne nacine zlostavlja. Tako se djeci ili zatvaraju vrata ulaska u svijet ili im se ne pomaže, odnosno šteti, na putu njihova redovitog razvoja i napretka.

A dijete u obitelj i društvo unosi nepatvorenu radost koje precesto nedostaje odraslima. Dijete zna dirnuti odraslog covjeka svojim osjecajem za lijepo i dobro, svojom sposobnošcu divljenja, svojim povjerenjem u covjeka. Koliki su se životi promijenili i kolika srca smekšala u susretu s djetetom. Tako djeca nisu samo ona koju valja pouciti, nego se od djece valja i uciti.

Dijete kuca i tko mu otvori vrata u njemu prima dar. U djetetu, u slobodi novorodenog bica, pozvani smo na novi odnos prema životu koji se ne troši samo za osobnu korist nego koji postaje darom za druge. Djeca su blagoslov za obitelj. Otvoriti se životu i dopustiti mu da se rodi, izraz je suradnje s Bogom Stvoriteljem i znak pouzdanja u božju providnost.

Ove svete božicne noci na osobit se nacin želim sjetiti i u svoje molitve ukljuciti sve vas dragi roditelji, ocevi i majke, koji ste spremna srca otvorili vrata životu te velikodušno i s ljubavlju odgajate i podižete svoju djecu unatoc raznim protivštinama. Hvala vam na vašem svjedocanstvu ljubavi, jer ono što vi cinite ne može se nicim nadomjestiti. Na osobit nacin spominjem se i svih vas koji imate teško bolesnu djecu. Vama iskazujem posebno divljenje i poštovanje imajuci na umu težinu križa koju nosite, ali i predanu ljubav s kojom njegujete svoju djecu. Svima želim obilje strpljivosti i snage koja dolazi od Gospodina kao i blizinu i solidarnost svih koji vam trebaju i mogu pomoci.

Božic je blagdan Božje ljubavi prema covjeku. Božic je blagdan Božjeg humanizma, koji je uzor svim ljudskim odnosima, koji je temelj za sve naše humanizme. Božic je blagdan covjeka, a osobito blagdan djeteta.

Neka nam božicni blagdani pomognu da svi budemo osjetljivi na potrebe djece. Neka naš hrvatski narod i našu domovinu Hrvatsku dobri Bog obdari hrabrim obiteljima koje u djeci nalaze blagoslov.

Svima vama do kojih dopiru ove moje rijeci želim radostan Božic i svakim Božjim blagoslovom obdarenu novu 2006. godinu