Ante Gotovina je u zatvoru medjunarodnog suda u Haagu. Hrvatska vlada i Hasko
sudiste primaju za to cestitke. Carla del Ponte salje svoju cestitku
"slucajno" iz Beograda. Zaiskase i od nas svekolikog pucanstva da pjevamo i
da se veselimo. I cudno im je da se mnogima ne svidjaju te cestitke, da se ne
mogu veseliti. S druge strane, mnogima iz pucanstva najcudnije izgledaju
cestitke hrvatskoj Vladi jer ona ne bi ni postojala da nije bilo Gotovine i
njemu slicnih. Pitaju me Gospicani sto bi bilo od njih da nije bilo takvih,
pitaju me brat i sestra bili se oni sa svojom djecom ikada povratili iz
progonstva, makar i na zgarista svojih kuca, da nije bilo takvih, pa i ne
bio nijedan od njih cist kao suza? Takva pitanja su brojna i ljudi traze
kome da ih postave i kako da ih izraze. Ta pitanja su u nasim snovima, u
nasim dnevnim poslovima, u nasim slavljima i nasim tugovanjima. Ona su u
nasim kucama i na nasim ulicama. Ne valja ako se izrazavaju na nacin
prijetnje i groznje, ali ne valja ni ako im se prijeci da budu izrecena. Kad
ta pitanja ne bismo smjeli glasno izgovarati, onda nam ne bi preostalo drugo
nego da u ovoj "zemlji tudjinskoj" i mi "svoje harfe o vrbe objesimo" i da
placemo poput Izraelaca u Babilonu. Ocekujemo da ce ta pitanja biti glasna
ne samo na nasim ulicama, nego i u nasoj Vladi, pa cak i u Haskom sudistu.
Onda ni Gotovina nece biti onaj za kojim je to Sudiste siljalo na sve strane
lisicine, nego ce i ono prepoznati i u njemu i u njemu slicnima, pored svega
ostalog, i branitelje ugrozenog naroda. Jos nisam izgubio nadu u mogucnost
takva pogleda iz Europe i Haaga. Viknimo im svi uglas da su nam bili
potrebni branitelji. Mozda nas razumiju? Pozivam vjernike da se mole za to.
Bogu je sve moguce!