Da ministru prostornog uredenja i okoliša Federacije BiH Ramizu Mehmedagicu i clanovima Povjerenstva za ocuvanje spomenika kulture u Bosni i Hercegovini, predsjedavajucoj dr. Amri Hadžimuhamedovic i clanovima, dr. Dubravku Lovrenovicu, Ljiljani Ševo, Tini Wik iz Finske i Zeynep Ahunbay iz Turske, nije do istine i pravde, vec do politikanstva, govore njihova dvostruka mjerila prema nacionalnim spomenicima i vjerskim objektima. U prilog ovoj tvrdnji govori njihov odnos prema Stolcu, Vincu kod Jajca i Bradini kod Konjica. Drskost ide toliko daleko da su Lovrenovic i društvo fotografiju minareta na Vincu stavili na službene web stranice Povjerenstva. Istina, tu je i fotografija križa na Križevcu ali iz drugih razloga o kojima popratni tekst govori.

Dok svim silama u Stolcu nastoje oživjeti Kanum namu sultana Selima I. iz 1516. godine kojom taj zlikovac nareduje «…Neka se poruše krstovi koji su postavljeni na putovima i neka se ne dopuste da ih ubuduce postavljaju. A ako ih postave, neka se kazne tjelesnom kaznom oni koji to urade…», na drugoj strani neobjašnjivo su tihi prema novosagradjenom minaretu na lokalitetu starog grada Vinca kod Jajca i džamiji zapovjednika Cetvrtog korpusa muslimanske Armije RBiH, generala Ramiza Drekovica, zvanoj Drekuša, izgradenoj 1995. na zemljištu Bogdana Kureša u spaljenoj i opljackanoj od pripadnika muslimanske Armije RBiH Bradini kod Konjica. Dalje od «dogovora» s Islamskom vjerskom zajednicom oko izmještanja džamije u Bradini nije se otišlo. Zašto, odgovor zna ministar Mehmedagic koji ništa ne cini da ta džamija prestane biti poruka preživjelim Srbima da se ne vracaju kao što se i ne vracaju u Bradinu.

Zašto Lovrenovic i drugari mu toleriraju minaret u Vincu kod Jajca a smeta im križ na Križevcu u Stolcu odgovor nudi ustav Europske unije koja se stidi svojih kršcanskih korijena i ne spominjuci ih. Tim ustavom se rukovodi i Upravni odbor Vijeca za provedbu mira (kakvog mira?) iz Bruxellesa zahtjevom domacim vlastima za uklanjanjem nezakonito izgradenih objekata u Stolcu, medu kojima su, osim križeva na koje aludiraju muslimanski mediji, i džamije, posebno sultan Selimova džamija, kako povijesni izvori kažu sagradena 1519. na srušenom kršcanskom hramu i kršcanskom groblju tri godine nakon sultanove fašisticke naredbe o rušenju crkava i križeva. Apsurdno je da zdanje posveceno takvoj osobi bude u 21. stoljecu proglašeno nacionalnim spomenikom. Nakon što su tu džamiju 1993. srušili pripadnici HVO, na istom mjestu 2004. izgradena je nova džamija bez potrebnih dozvola. Licemjerno je da se Mehmedagic, Lovrenovic i njihovi istomišljenici zalažu za vladavinu prava kako to i kad njima odgovara. Žalosno je da im se u razgovoru oko rušenja križeva pridružuju i neki Hrvati katolici. Jadan je Hrvat katolik koji pristaje na razgovor radi dogovora oko rušenja križeva. Neka to rade bez njihove suglasnosti a narod ce takav cin prepoznati kao pokušaj povratka vremena sultana Selima I. u Stolac i daytonsku BiH. Žalosno je da Mehmedagic izgradene križeve u Stolcu kvalificira pokatolicenjem grada zaboravljajuci prisilno islamiziranje kršcana u Stolcu i diljem BiH.

Križ na Križevcu

Više je nego jasna poruka Hrvatima katolicima najavljeno rušenje križa dan uoci Kurban-bajrama (19. sijecnja 2005.), odgodenog za drugi dan Korizme (10. veljace 2005.). Ako je spomenutima stvarno stalo do tolerancije i suživota u Stolcu neka križ, izgraden na nacin izgradnje džamija za vrijeme turske okupacije, ostave na miru i federalnim novcima (i hrvatskim) izgrade Križevac kao uspomenu na vrijeme kad su u tom logoru Turci okrutno mucili Hrvate katolike i druge kršcane.A ne kao do sada da se vecina federalnog novca troši uglavnom za obnovu džamija, pa cak i onih izgradenih na temeljima srušenih crkava.

To se nikako ne može nazvati drugacije nego politickom obnovom u službi afirmiranja jednog naroda i jedne vjere. Na obnovu federalnim novcima, izmedu ostalih, cekaju i devastirane katolicke crkve u Obrima i Solakovoj Kuli u Klisu kod Konjica. I te bi, kao i druge crkve s pravom trebale ponijeti epitet nacionalnih spomenika a što BiH «spomenicarima» ne pada ni na kraj pameti. Medutim, oni koji odlucuju o novcu svjesno zaboravljaju kako povijest Bosne i Hercegovine ne pocinje turskom okupacijom Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.), nego davno prije te mracne i krvave epizode.

Zvonko Dragic