|
|
|
Razgovor
s dr. Dusanom – Dujom Jelovinom
NAJSTARIJI GOSPIN LIK U HRVATA IZ 11. STOLJECA PRONAĐEN JE U BISKUPIJI KOD KNINADr. Dusan – Duje Jelovina, rodjeni Kninjanin, ugledni hrvatski arheolog i jedan iz plejade najzasluznijih na polju nacionalne arheologije, nedavno je dobio Nagradu «Don Frane Bulic» za zivotno djelo, sto ju Hrvatsko arheolosko drustvo dodjeljuje za izuzetne zasluge u domeni arheoloske znanosti i koja je samo jedna u nizu priznanja koja je dr. Jelovina dobio za svoga radnoga vijeka. Tako, 1977. za svoj rad dobio je nagradu grada Splita te iste godine Nagradu Slobodne Dalmacije; 1986. dodijeljeno mu je u to doba najvece republicko priznanje – Nagrada «Pavao Ritter Vitezovic» za rad u unapredjivanju muzejske djelatnosti, a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulica sto mu ga je dodijelio predsjednik Tudjman. No nagrada Hrvatskog arheoloskog drustva, kao cehovska, nekako strsi iznad svih i zorno govori o covjeku koji je citav svoj zivot posvetio jednom cilju – proucavanju starohrvatske proslosti na osnovi arheoloskih spomenika. Cestitajuci doktoru Jelovini na najnovijem priznanju, imali smo izuzetnu cast s njim razgovarati za Glasnik sv. Ante. Postovani dr. Jelovina, Vi ste rodjeni Kninjanin. Vjerujemo da, iako Vas je zivotni put odveo iz rodnog grada, Knin niste nikada zaboravili. Molimo Vas, recite nam u kratkim crtama ponesto o Vasem djetinjstvu, o onovremenom Kninu, o susretu s arheologijom i o kasnijem zivotu kojega, sigurni smo, bez arheologije ne mozete zamisliti. Moje obiteljsko podrijetlo je vezano uz obliznje selo Biskupiju kraj Knina – povijesni lokalitet hrvatske proslosti i kulture. Naime, u njemu se 1898. rodio moj otac Ivan Jelovina. Upravo u tom vremenu je fra Lujo Marun, pred kucom mladog Ivana, otkrivao i istrazivao polozaj Crkvinu s vidljivim ostacima trobrodne bazilike, oko koje se prostiralo starohrvatsko groblje sa steccima. Pri tim istrazivanjima, kao predradnik, suradjivao je s Marunom osamdesetih i devedesetih godina XIX. stoljeca Jozo Jelovina, otac Ivanov (1898.). Interes i ljubav za te starine dovele su mladog Ivana Jelovinu u dodir s Marunom, koji ga je 1921. postavio za cuvara kninske tvrdjave i namjestenika u Muzeju hrvatskih starina, gdje je od 1933. na celo dosao dr. Stjepan Gunjaca. Uz oca Ivana vec kao djecak (puckoskolac) u Kninu dolazio sam u neposredan doticaj sa starohrvatskim spomenicima pohranjenim u Muzeju na kninskoj tvrdjavi. Cesto puta se dogadjalo, poglavito nedjeljom i blagdanima, da sam zamjenjujuci oca, docekivao posjetitelje i obnasao sluzbu muzejskog vodica. Istovremeno sam skoro svakodnevno bio u kontaktu i s fra Lujom Marunom sve do njegove smrti, tj. do 15. sijecnja 1939. Duznost mi je bila da svakog jutra, prije skole, skoknem do njega i da mu kupim dnevni tisak. Koliko se sjecam to su bili «Novo doba» i «Obzor». Za tu uslugu cesto puta sam bio i nagradjen i to na vrlo neobican nacin, pa vrijedi da ga spomenem. Fra Lujo bi uvukao ruku u dzep svog habita te bi u njemu dugo pipkao novcane kovanice, i kada bi konacno napipao onu koju je namjeravao dati pruzio mi je u saku, a da pri tom kovanicu uopce ne pogleda. I dakako, nikada nije pogrijesio, uvijek je to bila srebrna desetica, a to je u ono vrijeme bila vrijedna novcanica. Kada bi se koji put malko naljutio, a to je bilo dosta rijetko, omiljena psovka mu je bila: «Pasja nogo, vraze te nosi». Neka je ocu hrvatske arheologije fra Luji Marunu vjecna slava i hvala! Upravo te zivotne okolnosti neprijeporno su odredile da se vec zarana opredijelim iskljucivo nacionalnoj srednjovjekovnoj arheologiji. Rodjen sam 1. lipnja 1927. u Kninu. Osnovnu skolu i gimnaziju pohadjao sam u rodnom gradu, a studij arheologije diplomirao 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svoj radni vijek zapoceo sam 1955. kao kustos asistent u Muzeju arheoloskih spomenika (dalje MHAS) i tada pridruzenom mu Institutu za nacionalnu arheologiju u Splitu. Magistrirao sam 1965. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a 1975. doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zadru. U razdoblju od 1977. do 1986. obnasao sam duznost 
ravnatelja
MHAS-a u kojem sam kasnije, do umirovljenja 1993., djelovao
u svojstvu znanstvenog i muzejskog savjetnika i uz kojega
sam jos i danas duboko vezan osjecajem.  Dr. Dusan-Dujo Jelovina Rezultati svih ovih istrazivanja, kao i drugih, koja ovdje nismo spomenuli, objavljeni su kroz strucna izvjesca i sustavne znanstvene objave u strucnim casopisima, poglavito u «Starohrvatskoj prosvjeti», glasilu moje maticne kuce. Nedavno ste dobili Nagradu «Don Frane Bulic» za zivotno djelo, koju Vam je dodijelilo Hrvatsko arheolosko drustvo. Cestitamo! To je najvece priznanje u hrvatskoj arheologiji sto ga Drustvo dodjeljuje zasluznima. Kako ste dozivjeli to priznanje? Moram priznati da me je ovo znacajno priznanje za zivotno djelo vrlo ugodno iznenadilo i razveselilo. I ne samo da me je razveselilo nego me je ispunilo i ponosom. A kako ne bi kada ono nosi ime don Frane Bulica, naseg istaknutog velikana i znanstvenika, koji se kao pionir u nasoj arheoloskoj struci narocito istakao na proucavanju i istrazivanju nase proslosti i kulture. Ovo priznanje jos vise cijenim jer ga dodjeljuje «cehovsko» drustvo, koje je najmje-rodavniji ocjenjivac postignuca u nasoj struci. Zar u zivotu moze biti nesto ljepse i casnije nego na kraju svoga radnog zivotnog puta dozivjeti ovako visoko priznanje i to od vlastite struke? Mislim da ne moze i zato svim kolegama od srca zelim da dozive to isto. Knin je hrvatskoj arheologiji, posebice nacionalnoj, dao neizmjerno arheolosko blago, na osnovi kojeg su ispisane najljepse stranice hrvatske povijesti. Molimo Vas, podcrtajte taj znacaj i priblizite citateljima Glasnika sv. Ante Vas doprinos u arheoloskim istrazivanjima ovoga podrucja. U ranom srednjem vijeku Knin je bio jedno od sredista stare hrvatske drzave, a u kasnijim stoljecima u njemu su stolovali hrvatski velikasi Subici i Nelepici. Pocetkom 16. stoljeca zauzimaju ga Turci i drze ga gotovo puna dva stoljeca, grcevito ga braneci od Venecije. Zbog toga nas ne treba cuditi da se na brdu Spasu, i u njegovoj blizoj okolici, nailazi na mnogobrojne ostatke materijalne kulture, iz razlicitih vremenskih epoha. Brdo Spas se proteze na zapadnoj strani Knina. Na njegovu sjeveroistocnom rubu L. Marun je s Wernweom Buttlerom i Pavlom Pausem jos 1932. obavljao pokusna istrazivanja. Tom su prilikom otkriveni djelomicni ostaci obrambenih zidova gradinskog naselja, a pronadjeno je i nekoliko bakrenih predmeta i ponesto krhotina prapovijesne keramike. Nedaleko od ovih otkrica na predjelu sjeveroistocne padine Spasa, na rubu sadasnjeg naselja Knina, na lokalitetu zvanom «Greblje», prilikom iskopa temelja za gradnju stambenih objekata slucajno sam otkrio da se u tim iskopima naziru grobovi za koje se nije znalo. U jednom od tih grobova moj otac je pronasao broncanu kopcu s orlovom glavom, sto je bilo dostatno da se utvrdi da grobovi potjecu iz vremena seobe naroda, tj. iz 6. stoljeca. Nakon provedenog pokusnog iskopavanja 1964. obavljena su na tom terenu veca sustavna istrazivanja (zastitnog znacenja) i to u nekoliko kampanja tijekom 1966. – 1971. godine. Istrazivanja su vodjena u suradnji s Arheloskim muzejem u Zagrebu, kojeg je predstavljao dr. Zdenko Vinski. Tu je otkriveno i istrazeno 218 grobova pretezno starosjedilackog stanovnistva, te nekoliko germanskih, uglavnom istocnogotskih grobova, prvih desetljeca 6. stoljeca. Drzi se da je to groblje nastalo negdje u 6. stoljecu, a da se naselje ovdje pokopanih starosjedilaca nalazilo iznad groblja na platou brda Spas. Da se kontinuitet trajanja naselja na Spasu nije prekinuo zalaskom kasne antike, vec da je nastavljen kroz srednji vijek, potvrdjuje i cinjenica da sam nakon zavrsenog sustavnog istrazivanja ranosre-dnjovjekovne nekropole Greblje, u srpnju 1971. pristupio istrazivanju na sjeveroistocnom zaravanskom platou brda Spas, iznad istrazenog groblja iz vremena seobe naroda, za kojeg se i pretpostavlja da bi na njemu moglo biti smjesteno naselje ondje pokopanih starosjedilaca. Na ovom mjestu u novije vrijeme, prilikom posumljavanja ovog terena, nasao sam ulomak predromanicke kamene grede s ostatkom natpisa EDIFIC(avit) iz 9. stoljeca i dvije srebrne nausnice. Istrazivanja su izvodjena u pet navrata od 1979. do 1982. godine. Otkriveno je ukupno 223 starohrvatskih grobova. Na temelju obrade cjelokupnih podataka, prikupljenih tijekom visegodisnjih istrazivanja, te provedenoj strucnoj analizi grobnih nalaza, moglo se pouzdano odrediti datiranje nekropole, odrediti (barem priblizno) smjestaj naselja kojemu je nekropola pripadala, te uociti gospodarske mogucnosti stanovnistva. Medju znacajne nalaze spadaju i djelomicno otkriveni temeljni ostaci arhitekture, te tegula i fragmenata keramickog posudja, sto nedvojbeno potvrdjuje da pripadaju rimskom naselju. Ovo otkrice, kao ranije istrazeno veliko groblje na istocnom podnozju zvano Greblje, predstavlja jak prilog argumentaciji onim istrazivacima koji pretpostavljaju da bi se staro anticko naselje – grad Ninia, kojeg spominju anticki pisci, trebalo smjestiti na mjesto danasnjeg grada Knina, odnosno njegove tvrdjave i gradine Spas. Na rubnom jugoistocnom dijelu platoa lokaliteta otkopane su dosta debele naslage obrusena puta, medju kojim se nailazilo i na vece komade malternog lijepa s ostacima boja. Na istom mjestu pronadjeno je i nekoliko kamenih ulomaka ukrasenih predromanickom pleternom plastikom, koji su pripadali dijelovima crkvenog namjestaja 9. ili 10. stoljeca. Taj nalaz, kao i onaj ranije slucajno pronadjen prilikom posumljavanja, upucuje da je upravo na ovom mjestu bila sagradjena starohrvatska crkva, kojoj su i pripadali pronadjeni ulomci. Buduci da se od tog sakralnog zdanja nije sacuvao ni najmanji ostatak, ne moze se nista drugo zakljuciti nego da je crkva do temelja porusena i da je njeno kamenje, kao gradjevni materijal, dospjelo u zidine nedaleke tvrdjave. Prema razmjestaju otkrivenih pojedinih grobova na mjestu gdje se prostirao sut, svi su izgledi da je crkva bila dosta rano porusena, mozda cak i u 11. stoljecu. Ako je ova pretpostavka tocna, u sto ne bi trebalo sumnjati, onda mozemo s dosta sigurnosti vjerovati da je ta crkva bila posvecena Kristu, odnosno njegovom atributu Salvator (sv. Spasu) i da upravo po tom titularu ta uzvisina nosi ime Spas (Sv. Spas). Na kninskom podrucju je nekoliko starohrvatskih lokaliteta bez kojih se danas hrvatsko srednjovjekovlje ne moze ni zamisliti. Mozete li nam nabrojiti najznacajnije? Kao sto vec rekoh, Knin i njegova okolica bili su jedno od sredista hrvatskog zivota. Tu su hrvatski zupani, knezovi i kraljevi povremeno stolovali, sabore drzali, a tu je, poslije ukinuca Ninske biskupije oko 1040. godine osnovana Hrvatska (Kninska) biskupija, cija je jurisdikcija sezala sve do rijeke Drave. Zbog svega toga ne treba nas cuditi da kninska okolica obiluje brojnim starohrvatskim lokalitetima. Najznacajniji su u Biskupiji, u Uzdolju, na Kapitulu, u Vrpolju, Plavnom...  Uzdolje Sv. Luka kod Knina: zabat i greda s imenom kneza Mutimira s uklesanom 895. godinom Molimo Vas nesto vise o Biskupiji i o znacajnijim primjercima spomenicke bastine, nepokretnim i pokretnim s njezina prostora, i posebno o vrijednosti i znacaju nalaza kamenog zabata s likom Madone – pralikom Bogorodice i najstarijim prikazom Djevice u Hrvata. Medju arheoloskim lokalitetima najznacajniji je onaj na Crkvini u Biskupiji udaljen oko 17 km juzno od Knina. Arheloska istrazivanja na tom polozaju su, pod vodstvom fra Luje Maruna, otpocela davne 1886. godine. Tu su pronadjeni temeljni ostaci velike trobrodne bazilike, uz koju je vezana pretpostavka da je u njoj, u drugoj polovici 11. stoljeca bilo sjediste hrvatskog biskupa u doba kralja Kresimira IV. Tu je pronadjeno mnostvo arheoloskih dijelova crkvenog namjestaja, ukrasenih raznolikim ukrasima predromanickog i romanickog stila. Prevladavaju motivi prepleta troprute vrpce koju obicno jos nazivamo i starohrvatskom pleternom skulpturom. Ovo veliko raznoliko bogatstvo crkvenog namjestaja jasno nam potvrdjuje da je bazilika sv. Marije imala vrlo raskosnu unutarnju opremu i da je cesto dolazilo do njene promjene. Medju vaznije nalaze na Crkvini ubrajamo ulomke dvaju oltarnih ciborija, jedan iz 9., a drugi iz 11. stoljeca, zatim trokutni zabat oltarne ograde s reljefom Bogorodice. Zabat je sastavljen od nekoliko kamenih ulomaka. Obod zabata je ukrasen kukama, obrnuto postavljenim nego sto je uobicajeno. Ispod njega tece niz stiliziranih malih palmeta.Na ravnoj plohi prikazan je lik Bogorodice u stavu adoratkinje drzeci ruke na prsima. Oko glave je aureola. Plast je prebacen preko ramena, a nabori se koso spustaju. Iznad glave, kao i nad celom, urezan je kriz. Na luku ispod poprsja Bogorodicinog lika je natpis: SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO. Svojim plitkim reljefom, plosnatom i plitkom modelacijom, izradjenom uparanim crtama, podsjeca na bizantske Madone. Prema ukrasnim stilskim romanickim motivima zabat potjece iz druge polovice 11. stoljeca. Njegov znacaj je u tom sto on do danas kod Hrvata predstavlja najstariji Gospin lik (Gospin pralik), a u nasoj crkvi danas prihvacen kao Gospa Velikoga Hrvatskog Zavjeta. Valja spomenuti i nalaz nekoliko kamenih ulomaka koji su pripadali likovnoj tranzeni. Najznacajniji medju njima je lik Bogorodice s malim Kristom u krilu, a tu su jos simboli evandjelista, te lik ratnika-dostojanstvenika s macem i odjecom koja se smatra nosnjom starih Hrvata. Na temelju brojnih predromanickih ulomaka, nedvojbeno je utvrdjeno da je bazilika na Crkvini sagradjena u 9. stoljecu i da je bila posvecena sv. Mariji, sto nam potvrdjuje i gore opisani zabat s likom Bogorodice. Unutar bazilike i uokolo nje istrazeno je veliko starohrvatsko groblje s brojnim nalazima zenskog nakita i raznih predmeta utilitarne primjene, koji se mogu svrstati u razdoblje od 9. do 12. stoljeca. U neposrednoj blizini bazilike, kao i u samoj bazilici, otkriveno je nekoliko knezevskih grobova u kojima je nadjeno nekoliko pari bogato ukrasenih pozlacenih ostruga i karolinskih maceva. Ostruge se ubrajaju medju najljepse izradjene ostruge karolinskog tipa u Europi 9. stoljeca. Prema ovim nalazima sasvim utemeljeno se pretpostavlja da je bazilika sv. Marije na Crkvini sluzila i kao mauzolej hrvatskim dostojanstvenicima, knezovima i kraljevima. Potcrtajte znacaj Kapitula i Uzdolja u hrvatskoj arheologiji i njihov doprinos proucavanju hrvatske povijesti, posebice mjesta i uloge pojedinih knezova, imena kojih su uklesana u kamene spomenike. Iako nema takav znacaj kao Crkvina u Biskupiji, ipak se ovdje mora spomenuti i lokalitet Sv. Luka u Uzdolju u Kosovu polju, udaljen oko 12 km juzno od Knina. S tog polozaja potjece kamena greda i zabat s natpisom hrvatskog kneza Mutimira. To isto vrijedi i za polozaj Kapitul, udaljen oko 1 km istocno od Knina uz rijeku Krku. Tu su od ranije strsile rusevine starohrvatskog benediktinskog samostana sv. Bartula iz 10. stoljeca, o cemu cemo vise reci nesto kasnije. Zabat s imenom kneza Mutimira je trokutastog oblika, predstavlja sredisnji dio gornjeg dijela oltarne ograde. Pored kuka ukras sacinjavaju troprutasti lukovi i tordirane vrpce u obliku uzeta koje ogradjuju sredisnje polje u kome se nalazi kriz, a sa strane dvije stilizirane ptice koje u kljunu drze grozd. Zabatu pripada i desni dio grede s pocetkom natpisa, koji u cijelosti glasi: OCTGENTI(orum) (non) AGINTA ET Q(ui)N Q(ue) (a) NNORUN D(omi)NI FERE T(...?) DENI(...?) (h)IC BENE CO(m)P(o)S(u)IT OPUS PRINCEPS NA(m)Q(ue) MUNCYMIR (osamsto devedeset i pete... ovo je djelo dao izraditi knez Mutimir). Natpisu na gredi i zabatu pridaje se velik znacaj jer je na njima, osim imena kneza Mutimira, koji je naslijedio kneza Branimira, uklesana i godina 895., sto nedvojbeno potvrdjuje vrijeme njegova vladanja, koje pada izmedju 882. i 910.(?) godine. Za njegova vladanja doslo je do sukoba izmedju ninske i splitske Crkve zbog Trpimirove darovnice. Ovaj nesporazum Mutimir je rijesio tako sto je ponovno potvrdio ocevu (Trpimirovu) darovnicu. Sto se, pak, Kapitula tice, prva istrazivanja na njemu otpocela su 1886. godine kada je bila u tijeku izgradnja zeljeznicke pruge od Siverica do Knina. Trasa je presijecala Kapitul, te je mladi fra Lujo Marun i premjesten u Knin da nadzire te radove. Ujedno je i sam vrsio manja istrazivanja. Trud nije bio uzaludan. Dapace, pri tim radovima naisao je na neocekivane rezultate. Pronadjene su dvije kamene ploce, koje su pripadale crkvenom ambonu. Citava povrsina ovih ploca ispunjena je dosta nepravilnom, ali koncepcijski vrlo originalnom igrom pleternog ornamenta koji se ispreplece u cvorove i geometrijske linije. Na gornjem rubu obiju ploca je natpis: I (...)CLV DUX CHROATOR(um) IN TE(m)OUS D II IRZISLCV DUCE(m) MAGNU(m) (Svetoslav (?) knez Hrvata u vrijeme Drzislava velikog kneza.) Oko vladanja Drzislava (prema natpisu na sarkofagu njegove majke kraljice Jelene iz 976. godine, crkveno ime mu je bilo Stjepan) u hrvatskoj historiografiji, zbog nedostatka pouzdane izvorne gradje, jos uvijek ima razlicitih misljenja. Mimoilazenja u misljenjima se ocituju i u pogledu njegova nasljednika te u vremenu njegova vladanja. Bez obzira na te razlicite interpretacije, natpisne ploce nedvojbeno potjecu iz sredine druge polovice 10. stoljeca. Ovaj natpis, kao i onaj kneza Branimira pronadjen u Sopotu kod Benkovca, ima iznimnu vaznost jer se na njemu, osim imena, nalazi pisan etnicki i organizacijski politicki pojam Hrvata (DUX CROATORUM), kao i vladarski atribut (DUX MAGNUS). Spomenuli ste jos neke lokalitete u blizini Knina... Nedaleko Knina je i lokalitet Mala Viola u selu Vrpolju, gdje su pronadjeni temelji starohrvatske crkve i u njoj pripadajuci dijelovi ukrasenog crkvenog namjestaja. Treba napomenuti da ovaj polozaj jos nije sustavno istrazivan, a sto bi trebalo cim prije uciniti, jer mu prijeti unistenje. Dosta znacajan arheoloski lokalitet nalazi se i u selu Plavnu, oko 12 km sjeverno od Knina, kod Đurica kuca, na polozaju zvanom «Medjine». U zbirci MHAS-a s tog polozaja cuva se lijep broj arheoloskih vecih i manjih kamenih ulomaka koji su ukraseni predromanickom ornamentikom 9. stoljeca. Iz starohrvatske prosvjete smo doznali da je L. Marun 1902. godine na tom polozaju izvrsio sustavno (cini nam se vise zastitno) iskopavanje, uz napomenu da ce se postignuti rezultati uskoro objaviti, zaleci pri tome, sto nije nadjen ni jedan cjelovit natpis uz mnogobrojne ukrasne i natpisne ulomke. Nasom reambulacijom terena prije tridesetak godina, mogli smo se uvjeriti da je lokalitet Medjine, obradom zemljista, vecim dijelom devastiran, a dijelom i potpuno unisten. No i pored toga trebalo bi ipak sto prije na tom polozaju provesti arheoloska istrazivanja, jer ovaj lokalitet to i zasluzuje. Na kraju, zahvaljujuci Vam na razgovoru i zeleci Vam jos dugo druzenje s arheologijom, sto imate prouciti Kninjanima, onima koji Vas se sjecaju i onima koji ce tek imati prigodu s vama se upoznati? Sto poruciti mojim dragim sugradjanima, onima starijima – Zvonimirovim «nasljednicima», i onima tek pridoslima, koji ce taj status trebati tek izboriti? S obzirom na prilicno turobna poratna krizna vremena, jednima i drugima, koje znam i koje ne znam, zelim poruciti da svi kao jedan, naravno u granicama svojih mogucnosti i sposobnosti, zavrnu rukave i uhvate se u kostac sa svim nedacama koje nas prate, te da se uporno s velikim entuzijazmom i ljubavlju, ne stedeci pri tom ni fizickog ni umnog napora potrude kako bi cim prije mogli otkloniti sve prepreke koje stoje na putu ostvarenja zeljenog cilja, a to je ZIVOT DOSTOJAN COVJEKA. Za to postici najpotrebnije je dobro zdravlje, a i mnogo srece, sto im ja ovom prilikom od sveg srca zelim. Dakako, u to sam i uvjeren. I patron vaseg grada, sv. Ante, bit ce vam stalno u pomoci. Razgovor vodio: Marko Mendjusic Snimke: Zora Alajbeg  Ploce s imenom hrvatskih knezova Sveto(?)slava i Drzislava (48x68 i 44x59), nadjene 16. kolovoza 1886. na Kapitulu kraj Knina «GLASNIK SV. ANTE», KNIN, BROJ 1(8) SV.ANTE, GODINA V. 2004, STR. 52-57. |