Juce su u drevnoj župi Gradnici otvoreni Dani fra Didaka Buntica 2004. Akademski kipari i slikari zapoceli su ovu manifestaciju svojim okupljanjem i cijelodnevnim radom. Poslije podne u 5. sati na Paoci je fra Marinko Šakota u otvorio manifestaciju Dani fra Didaka Buntica 2004. Ucenici škole fra Didak Buntic sa svojom uciteljicom iz Citluka položili su vijence. Drugi dan je posvecen pjesništvu i glazbi, a treci športu, djelima umjetnika i nastupu mještovitog zbora iz Mostar Pro musica sacra..
Prvog dana u 18 sati je bila koncelebrirana misa, koju je predvodio provincijal fra Slavko Soldo. Suslavili su: gradnicki župnik fra Marinko Šakota, širokobriješki gvardijan fra Zdenko Karacic, don Ljubo Planinic, župnik iz Kruševa, te kulturni djelatnici fra Andrija Nikic i fra Ante Maric. Pjevao je širokobriješki zbor Svete Cecilije pod ravnajem maestra fra Stanka Mabica.
U 19. pocela su predavanja o Životu i djelu fra Didaka Buntica. Prof. dr-. farAndrija nikic je održao predavanje Fra Didak Buntic, hrvatski i crkveni velikan. Pri koncu predavanja fra Andrijina je predložio deset tocaka za buducnost Manifestacije. Fra Ante Maric je govorio o fra Didakovom prosvjetnom radu. Gotovo puna crkva fra Didakovih štovatelja pažljivo je pratila izlaganja i odobrila ih burnim pljeskom. Širokobriješki zbor Svete Cecilije pod ravnajem maestra fra Stanka Mabica otpjevala je nekolio višeglasnih pjesama. Voditeljica programa bila je poznata književnica Vesna Zovko.
U 21, 30 program je nastavljen u Staroj crktvi otvaranjem izložbe slika i popratnih tekstova o fra Didaku Bunticu. O izložbi je govorio i otvorio predsjednik Matice hrvatske Citluk Andrija Stojic.
Druženje uz cašicu razgovora produljilo se dugo u noc. Posebn aTeba bili su far Andrijini prihvatljivi Prijedlozi koji glase:
P r i j e d l o z i
Orijaški lik fra Didaka Buntica i sveukupno njegovo djelovanje još nije dovoljno istraženo ni vrednovano. Valjalo bi skupiti sve fra Didakove zapise i pisma:
osnovati Institut
fra Didaka Buntica koji ce prikupljati, sortirati, analizirati i cuvati vrela
i literaturu o fra Didaku Bunticu i organizirati svakogodišnje Dane fra
Didaka Buntica (Gradnici, Mostar, Široki Brijeg, Zagreb, Osijek, a zašto
ne Bec i Innsbruck);
pokrenuti publikaciju Fra Didak Buntic, koja ce promicati ne samo lik i djelo
našeg velikana nego i njegovih suvremneika;
sagraditi staru hercegovacku kucu - obnoviti rodnu kucu fra Didaka Buntica i
u njoj postaviti stalnu izložbu, te održavati povremene manifestacije;
organizirati Znanstvene skupove o fra Didaku Bunticu i njegovu djelu. Simpoziji
bi mogli povezivati Paocu-Gradnice-Citluk – Širokom Brijegu –
Mostaru –Zagrebu;
objaviti njegova Sabrana djela ('Opera omnia') – vrela za upoznavanje
osobe i djela fra Didaka Buntica, jer ona svjedoce Bunticevu iznimnu erudiciju,
ne samo u okviru klasicnih, lingvistickih, biblijskih, patristickih i povijesnih
podataka nego i socijalno-gospodarskih prilika;
napisati monografiju - mogla bi to biti doktorska disertacija;
podignuti spomenik fra Didaku Bunticu, imenovati trg i ulicu u Citluku, Mostaru,
a zašto ne i u Zagrebu, Innsbrucku, Osijeku;
sastaviti kviz za ucenike raznih profila, ministrane, Framaše, Trecoredce
i fratre, te katolicku i hrvatsku javnost;
snimiti film i TV emisiju o fra Didaku Bunticu: vrijeme, osoba i djelovanje,
te ga prikazivati na javnim i privatnim TV programima, ali umnožiti ga
na videokasete za naše ljude u inozemstvu;
10. tiskati markice, slike, plakete… s likom i djelima fra Didaka Buntica
koje ce biti najrašireniji veleposlanici njegove misli, poruke njegovih
djela i dokazi njegova postojanja i naše zahvalnosti - vec je zalaganjem
potpisanoga tiskana prigodna markica s likom fra Didaka Buntica;
11. Konacno, ali na prvom mjestu, potrebno je pokrenuti proces za kanonizaciju fra Didaka Buntica. Taj dogadaj bi bio vrelo radosti, zahvalnosti, slavlja, istraživanja, upoznavanja i nasljedovanja velikana hercegovackog krša. Potonje isticem jer vjerujem da se na poseban nacin Bog proslavio u tom Malom bratu, po rodenju sužupljaninu, po zvanju subratu, koji nam na pocetku treceg kršcanskog tisucljeca porucuje kako se, ma koliko bio mali, neznatan, u Bogu može biti velik, i u Bogu uciniti velika djela, i oplemeniti kršnu Hercegovinu, i ovu župu, i ovo mjesto i današnji svijet. I može se, Bog je to dopustio, i dopušta, i nudi nam se da ga unesemo u svoju svakidašnjicu, da s njime ucinimo današnje covjecanstvo blagoslovljeno i
12. djeci nadjevati imena Didak.- Time bi ovaj veliki sin hrvatskoga naroda bio otet zaboravu, svijetlio bi mladim naraštajima svojim uzornim životom i cijela naša javnost bila bi upoznata s njegovim doprinosom opstojnosti hrvatskog naroda, te hrvatskoj socijalnoj, graditeljskoj, politickoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti.
Rastali smo se s obecanjem da cemo se ponovno susresti: Danas u 18 sati i pratiti književno- pjesnicki dio Dana, a sutra dovecer sportsko-izložbeni.
Nakon prve veceri može se reci da je fra Marinko Šakota pronašao prave suradnike da pokrene Dane fra Didaka Buntica koji obecavaju dugotrajnost i nove manifestacije. Uspjeh ove manifestacije ce pratiti prigodne publikacija.
Fra Didak Buntic je roden u selu prije 133 godine, a iznenada preminuo prije 82 godine na radnom mjestu. Došao je u Citluk želeci podignuti branu kako bi tamošnje stanovništvo uzmoglo napajati suhu i ispucalu zemlju i s nje ubirati plodove za svoju prehranu. S margine Brotnja franjevacka duša i narodna zahvalnost prenijela je njegovo neraspadnuto tijelo god. 1938. u baziliku na Široki Brijeg, gdje je, gradeci tu crkvu, pripremio i sebi dolicno prebivalište. U tom svetištu nalazi se fra Didakov grob.
Fra Didak je osebujna pojava hercegovcakog javnog života i svestrani djelatnik. Bez milosti se okomio na prijezir ondašnjih vlasti prema priprostom puku: nepismenima, sadioncima duhana, izgladnjeloj sirotinji, vojnicima, fratrima… U školi života fra Didak pred nama odgovorno prolazi hodnicima vremena ostavljajuci duboke i neizvrisive tragove. Njihov osebujni govor se cuje u njegovim porukama, susrece se u njegovim obilježjima, posebice u bazilici na Širokom Brijegu. Preporucujem programskim djelatnicima – profesorima i dacima, roditeljima i djeci – velikog fra Didaka. Neka se prisjeti da je to onaj fratar koji je ostavio ne samo neizbrisibi temelj opstanku i preporodu hrvatskog naroda nego je trasirao put koji je uvelike asfaltirao njegov mladi subrat fra Slavko Barbaric.
I vi, dragi slušatelji prisjetite se da je na današnji Evo nas u župu gdje je fra Didak Buntic rodenjem i krštenjem prije 133 godina postavio oltar altruisticko-graditeljsko-prosvjetno-karitativnog rada kojemu dolazomo na inspirativno hodocašce. U vijence sjecanja pletenim boli uspomena i tihe sjete unesimo fra Didaka Butnica, pa ce naš život biti obogacen sigurnošcu i nadom. No fra Didak se danas vraca u fizickom zavicaju dugo nakon što je otišao u svoj nebeski stan sjedinjujuci zemaljsko s nebeskim. Ovim Danima i ovim cinom na srecu isporavljamo propuste i grijehe koji su cinjeni ovom hrvatskom i crkvenom velikanu. Konacno, neka ovogodišnji Dani far Didaka Buntica i trud sudjelovatelje budu plamicak na Bunticevu hodu prema galeriji svetaca Katolicke crkve, franjevackih uzora i rijetkih hrvatskih velikana.
Na nj se mogu primijeniti stihovi:Nije velik tko se velik rodi,
nit’ je visok tko na visu stoji,
vec je visok tko u nizu stoji,
a visinom nadmaša visine.
I velik je tko se malen rodi,
a kad padne, golem grob mu treba.
(P.P. Njegoš)
fra Andrija Nikic
-----