REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Iskazi

Novska - SI-0064

 

ŽUPANUSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

U SISKU

BROJ: KT-I02/96

Sisak, 2. svibnja 1997.

 

FJ/JG

 

 

 

ŽUPANIJSKOM SUDU

SISAK

 

 

Temeljem odredbe članka 41. stavak 2. točka 3. Zakona o krivičnom postupku, podižem:

OPTUŽNICU


 

protiv:

I OKR.JURE ŠAJATOVIĆA, sina Jure rođen 01.07. 1950.g. u Ozlju,

prebivao u  Novskoj, Osječka 132, Hrvata,    drž. RH, oženjen, ostali podaci za sada nepoznati, nalazi se u bijeg

II OKR. DRAGAN PAVIĆ, sina Milana i Nade, rođen 09.07.1965.g. u

Donji Grahovijanima, općina Pakrac, prebivao u Pakracu, Vinogradska ulica broj 50, drž. RH, ostali poadaci za sada nepoznati, nalazi se u bijegu,

III OKR. GORANA PAŠIĆ. sin Luke i Milene, rođen 11.02. 1971.g. u

Pakracu, općina Pakrac, prebivao u mjestu Dobrovac, ulica Veljka Vlahovića broj 78, Srbin, za sada bez državljanstva, strojarski tehničar, oženjen, u svezi ovog postupka nalazi se u pritvoru pri Okružnom zatvoru Sisak od 3. travnja 1997.g.

 

IV OKR.ČEDOMIRA RELIĆ sin Petra rođen 14.02.1937.g. u Ratkovcu,

općina Gornji Bogičevci, prebivao u Okučanima, ul. M.Stanivukovića 24, drž. RH, ostali podaci za sada nepoznati, nalazi se u bijegu,

V OKR.VELJKA BUDIĆ. sin Branka i Ane, rođen 01.11.1972.g. u Pakracu Srbin, bez državljanstva, prebivao u mjestu Gavrinci, Stanivukovićeva ulica broj 39, neoženjen, automehaničar , sada se nalazi u pritvoru pri Okružnom zatvoru Požega, koji mu ističe 4.05.1997. g.

 

 

da su :

 

tijekom 1993. godine u sastavu para-vojnih formacija tzv. "SAO Krajine" , očito nezadovoljni sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novog uspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj protivno odredbama članka 3. Ženevske konvencije u zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, članka 51. točka 2. i članka 54. točka 2. dopunskog protokola Ženevskim Konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (protokol I) usvojen u Ženevi 08. lipnja 1977. godine, te članka 14. dopunskog protokola Ženevskim Konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih snaga ( protokol II ) usvojen u Ženevi 08. lipnja 1977. godine, u odnosu na civilno stanovništvo koje nije utjecalo neposredno u neprijateljstvima pa su tako uništeni neupotrebljivim instalacije za pitku vodu kao i zalihe te vode i postrojenja za navodnjavanje, a ti objekti nisu bili vojni ciljevi, pa su dana 06. listopada 1993. godine, u vremenskom periodu od 15,00 sata do 23,00 sata na području općine Novska, I okrivljeni Jure Šajatović kao zapovjednik izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa vojske tzv. "RSK", sa ostalim okrivljenim članovima izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa vojske tzv. "RSK", došli 150 metara južno od kolnog mosta rijeke Strug te zapadno 40 metara od asfaltne ceste Bročice - Jasenovac gdje se nalazi šahta cjevovoda Drenov Bok - Jamarica, nakon čega su II okrivljenik Pavić Dragan i V okrivljenik Budić Veljko postavili i montirali protutenkovsku minu. s vremenskim upaljačem sa zadržnim vremenom eksplozije od dva sata, a ostali okrivljeni - I okr. Šajatović Jure, III okr. Pašić Goran i IV okr. Relić Čedomir su osiguravali izvođenje narečenog miniranja, nakon čega su se povukli u mjesto Jasenovac, te aktivirali eksplozivnu napravu uslijed koje je došlo do oštećenja i prekida vodovoda za napajanje "Ininih" postrojenja na radilištu u Lipovijanima, te napajanje vodovoda za grad Novsku, kojom prilikom je nastupila šteta od preko četristotisuća kuna,

 

dakle, I okr. Jure Šajtović kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije naredio da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja važna za opstanak stanovništava a II okr. Dragan Pavić, III okr. Goran Pašić, IV okr. Čedomir Relić i V okr. Veljko Budić kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije izvršili napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja važna za opstanak stanovništva i pri tome protuzakonito i samovoljno uništili u velikim razmjerima imovinu što nije bilo opravdano vojnim potrebama,

 

pa, da su time I okr. Jure Šajatović, II okr. Dragan Pavić, III okr. Goran Pašić, IV okr. Čedomir Relić i V okr. Veljko Budić počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno i kažnjivo po članku 120. st. 2. u vezi stavka 1. OKZRH.


STOGA PREDLAŽEM

 

1/ da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,

 

2/ da se glavna rasprava temeljem čl. 290. st. 3. ZKP-a održi u odsutnosti I okr.  Jure

Šajatovića, II okr. Dragana Pavića i IV okr. Čedomira Relića te da se na glavnoj raspravi kao okrivljeni saslušaju III okr. Goran Pašić i V okr. Veljko Budić,

 

3/ da se na glavnoj raspravi kao svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx te uzme uvid u posebno izvješće Policijske uprave Sisačko­moslavačke od 08.06.1995. godine, kao i rješenje Vojnog suda u Zagrebu od 11. studenog 1996. godine,

 

4/ da se protiv III okr. Gorana Pašića i V okr. Veljka Budića produži pritvor temeljem članka 182. st. 1. ZKP-a radi istih razloga zbog kojih je bio određen po istražnom sucu Županijskog suda u Sisku.

OBRAZLOŽENJE

 

Protiv l okr. Jure Šajatovića zapovjednika izviđačkog voda 18. korpusa vojske tzv. "RSK" te II okr. Dragana Pavića, III okr. Gorana Pašića, IV okr. Čedomira Relića i V okr . Veljka Budića bila je podnijeta kaznena prijava u vezi podmetanja eksploziva u šahtu cjevovoda Drenov Bok - Jamarica kroz koji se napaja vodovod za cijeli grad Novsku i okolna mjesta sa pitkom vodom te su dana 6. listopada 1993. godine između 15,00 i 23,00 sata aktivirali eksplozivnu napravu koja je razrušila vodovodne instalacije tako da je grad Novska i okolna mjesta nastanjena isključivo civilnim stanovništvom ostalo duže vremena bez pitke vode.

 

Kako je civilno stanovništvo za vrijeme trajanja ratnog stanja i privremene okupacije između ostalog posebno zaštićeno i Ženevskim konvencijama navedenim u dispozitivu ove optužnice a okrivljeni su upravo imali namjeru da rušenjem vodovodnih instalacija spriječe dotok pitke vode u grad Novsku i okolna mjesta to se je u njihovim ponašanju i to I okr. Jure Šajatovića koji je dao naređenje da se ruše vodovodne instalacije a ostale četvorice okrivljenih koji su na razne načine sudjelovali u rušenju vodovodnih instalacija, stiču u elementi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. st. 2. u vezi stavka 1. OKZRH radi čega je protiv svih petorice okrivljenih stavljen zahtjev za provođenje istrage za ovo kazneno djelo.

 

I okr. Jure Šajatović, II okr. Dragan Pavić i IV okr. Čedomir Relić nisu mogli biti saslušani u istražnom postupku budući se nalaze u bjekstvu dok su u istrazi saslušani III okr Goran Pašić i V okr. Veljko Budić protiv kojih je ujedno bio određen i pritvor budući se radi o najtežem krivičnom djelu.

III okr Goran Pašić je pred istražnim sucem priznao te detaljno opisao da se je miniranje cjevovoda i vodovodnih instalacija kojima je spriječen dotok vode za Novsku i okolna mjesta dogodio 6. listopada 1993. godine te je i opisao kako je do toga došlo. Naveo je da je I okr. Jure Šajatović izdao naređenje da se ide u akciju sa namjerom podmetanja eksploziva pod cijevi kojima dotiče voda potrebna za industrijska postrojenja. Kada su u šahtu postavili eksploziv napustili su to mjesto a kasnije su aktivirali eksplozivnu napravu te je doista došlo do razaranja vodovodnih cijevi. Brani se da je zapravo osiguravao mjesto i da nije znao da se radi o vodovodnim cijevima i vodovodu koji je neophodno potreban i koji napaja pitkom vodom grad Novsku i okolna mjesta. Postupao je po naređenju I okr. pukovnika Šajatovića. Na kraju navodi da je protiv njega i ranije bio vođen kazneni postupak za ovo i slična kaznena djela ali da je oslobođen odnosno da je optužba bila obuhvaćena Zakonom o oprostu.

V okr. Veljko Budić je u svojoj obrani naveo da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret zahtjevom za istragu te da nije minirao vodovod jel da nema nikakvih dokaza da bi oni to učinili.

U istrazi je kao svjedok saslušan xxxxxxxxxxxxxxxxx koji je u ono vrijeme kada je došlo do eksplozije a to je 6. listopada 1996. godine bio šef postrojenja za opskrbu vodom grada Novske. Toga dana je čuo u popodnevnim satima eksploziju a kasnije je bio pozvan da pregleda mjesta eksplozije nedaleko baze UNPROFORA što je i učinio. Ustanovio je da je doista eksplozivnom napravom razorena šahta odnosno cjevovod Drenov Bok - Novska kojim protiče pitka voda za grad Novsku. Odmah nakon eksplozije smanjio se je pritisak vode a zatim je grad Novska ostao sedam dana bez vode a isto tako i okolna mjesta.

 

Kao svjedok tijekom istrage saslušan je i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je naveo da je crpilište kod Drenovog Boka izvor vode kojim se napaja grad Novska te da je doista došlo do oštećenja cjevovoda uslijed miniranja. Šteta koja je tom prilikom nastala za gradski vodovod cijeni se na oko osamdeset tisuća kuna ali je grad Novska i okolna mjesta radi toga bio bez vode nekoliko dana.

 

Na osnovu tako provedene istrage a prije svega priznanja III okr. Gorana Pašića koji ne samo da je priznao da je sudjelovao u podmetanju eksplozivne naprave u šahtu i rušenju cjevovoda već je detaljno opisao i tko je od okrivljenih izdao naređenje te na koji način su došli do mjesta gdje su postavili eksploziv i kada su ga kasnije aktivirali, te na osnovu izjave i svjedočenja saslušanih svjedoka i prijave Policijske uprave Sisačko­moslavačke smatram da se u ponašanju okrivljenih stiču sva bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz članka 120. st. 2. u vezi st. 1. OKZRH.

 

Naime, nesumnjivo je utvrđeno da su sva petorica okrivljenih dana 3. listopada 1993. godine, dakle, za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku i privremene okupacije njezinog teritorija kao pripadnici vojnih formacija tzv. "RSK" sudjelovali i izvršili miniranje cjevovoda nedaleko od Novske kojim se napaja grad Novska pitkom vodom. To proizlazi iz priznanja III okr. Gorana Pašić ali i iz iskaza saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji su u ono vrijeme između ostalog bili i zaduženi da se brinu i o snabdjevanju stanovništva vodom i koji su naveli da je crpilište u Drenovom Boku jedino mjesto iz kojeg se dobiva pitka voda za grad Novsku i okolna mjesta a upravo je miniranjem cjevovoda dotok vode bio prekinut. Osim toga oba dva svjedoka su naveli da je cijeli grad Novska pa i okolna mjesta nekoliko dana za vrijeme rata ostao radi toga bez pitke vode.

 

Ne može se usvojiti niti obrana III okr. Gorana Pašića koji inače priznaje da je sudjelovao u rušenju cjevovoda, da nije znao o čemu se radi jer očito kako je i sam naveo da je ova akcija poduzeta iz odmazde a osim toga i sam je vidio da su eksplozivne naprave podmetnute u šahtu kroz koje prolaze vodovodne cijevi. I saslušani svjedoci su posebno naveli da su čak i obični ljudi iz Novske i okolnih mjesta znali kuda prolaze cjevovodi sa pitkom vodom pa se nikako ne može povjerovati III okr. Goranu Pašić da on ne bi znao da se radi o cjevovodu koji dovodi pitku vodu u Novsku a sigurno su to znali i ostali okrivljeni.

 

Upravo Ženevske Konvencije iz 1949. godine navedene u dispozitivu ove optužnice koje su prihavaćene štite civilno stanovništvo za vrijeme oružanih sukoba i ratnog stanja od ovakovog ponašanja okrivljenih jer su tima Konvencijama zaštićeni i takovi objekti od posebnog značaja za civilno stanovništvo kao što je vodovod i vodovodne instalacije kojima se vodom snabdjeva civilno stanovništvo u konkretnom slučaju cijeli grad Novska i okolna mjesta gdje živi preko deset tisuća civilnog pučanstva. Uništenje cjevovoda nije bilo opravdano nikakvim vojnim potrebama već je to učinjeno radi osvete i da se upravo ugrozi život i zdravlje civilnog pučanstva onoga kraja.

 

Također se ne može usvojiti obrana okrivljenih i to III okr. Gorana Paišić iVokr. Veljka Budića da su oni već ranije suđeni za ovo kazneno djelo odnosno da je postupak obustavljen jer je iz priložene dokumetacije vidljivo da su protiv okrivljenih vođeni postupci za druga kaznena djela ali ne za razaranje vodovoda odnosno vodovodnih cijevi i dovođenje u opasnost velikog broja civilnog pučanstva da ostane bez pitke vode kroz duže vrijeme i tako bude ugroženo.

 

Na osnovu gore iznijetog ova se optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana

 

ŽUPANIJSKI DRŽAVNI ODVJETNIK

FRANJO JERKOVIĆ

Novska - SI-0063

 


VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

U ZAGREBU

Avenija Vukovar 84/VII

BROJ: KTV-616/92

 

Zagreb, 18. listopada 1993.g.

ČF/VV

 

 

 

VOJNOM SUDU

 

Z A G R E B

 

 

Temeljem čl. 41. st. 2. toč. 3. ( čl. 45. st. 2. toč. 3. ) Zakona o

krivičnom postupku podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

 

 

DAMIRA BOGDANOVIĆA, sina Dragutina i Danice, rođene Rajčić,

Rođenog 10.06.1967.g. u Novskoj, gdje i prebiva, mjesto Rajići

Ul. Bratstva i jedinstva 82, po narodnosti Srbin, drž. RH, ostali

podaci nepoznati, nalazi se u bijegu

 

 

da je:

 

tijekom II. polovine 1991. godine pa i nakon 25. rujna 1992. godine u Rajiću, općina Novska, u cilju organiziranog suprotstavljanja dijela pučanstva općine legalnim organima vlasti Republike Hrvatske, suspenzije vlasti Republike na tom području uspostavljanja nove pobunjeničke vlasti odvajanju tog područja od Republike Hrvatske, te njihovo pripajanje Republici Srbiji, aktivno se priključio u mjestu Rajići novoformiranim prispjelim neprijateljskim postrojbama, pa primivši oružje sudjelovao u napadima na pripadnike HV-e MUP-a RH na području mjesta Rajići, Voždanik, Jazavica, Voćarice, Paklenica u kojima je došlo do nasilnog ranjavanja i usmrćivanja više građana Republike Hrvatske, uslijed kojih napada je došlo do temeljitog rušenja većeg broja gospodarskih i stambenih objekata,

 

-        d a k l e, pokušao upotrebom sile otcijepiti dio teritorija Republike

Hrvatske i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, posljedica krivičnih djela je smrt više osoba, velika razaranja i ugrožena sigurnost Republike,

-        pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske i to

ugrožavanjem teritorijalne ukupnosti opisano u čl. 231. ( čl. 236 – b st. 1. ) u svezi čl. 244.

( čl. 236. – o st. 1. ) a kažnjivo po čl. 244. ( čl. 236. – o st. 1. ) KZ RH i oružanom pobunom opisano u čl. 235. ( čl. 236. – f st. 1. ) u svezi čl. 244. ( čl. 236.-o st. 1. ) KZ RH, a kažnjivo po čl. 244. ( čl. 236.-o st. 1. ) KZ RH

 

 

STOGA PREDLAŽEM

 

  1. da se održi glavna i javna rasprava pred tim sudom kao stvarno i mjesno

nadležnim temeljem čl. 22. ( čl. 26. st. 1. ) ZKP-a i Odluke predsjednika Republike o vojno-područnoj podjeli Republike i čl. 4. Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ( NN br. 67/91 i 25/92 i 81/92 ),

 

  1. da se na glavnu raspravu predvede Damir Bogdanović iz Novske,

Rajići, Bratstva i jedinstva 82, a u svojstvu svjedoka da se pozovu i saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

  1. temeljem čl. 252. st. 2. ( čl. 262. st. 2. ) ZKP-a predlažem da se okr.

Damiru Bogdanoviću odredi pritvor iz razloga navedenih u čl. 182. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ) ZKP-a

  1. temeljem čl. 290. st. 3. ( čl. 300. st. 3. ) ZKP-a predlažem da se okr.

Damiru Bogdanoviću sudi u odsutnosti

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E:

 

Vojno državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo je na nadležno postupanje krivičnu prijavu PU Kutina br. K-289/92 od 02. ožujka 1993. g. protiv Damira Bogdanovića radi krivičnog djela iz čl. 236. – f. u svezi čl. 236. – o st. 1. KZ RH.

 

U svezi sa podnesenom prijavom provedena je istraga pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu u kojoj istrazi su u svojstvu svjedoka saslušani xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, dok okr. nije mogao biti ispitan budući da se nalazi u bijegu.

 

Saslušan pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu svjedok xxxxxxxxxxxxxxx ( list 24-25 spisa ) navodi da što se tiče okr. Damira Bogdanovića poznato mu je da je krajem 05. ili početkom 06. mjeseca 1991.god. napustio kuću u Gornjim Rajćima u kojem žive i priključio se Srbima u Donji Rajić, gdje su se oni organizirali. Tih dana u Gornjem Rajiću čuo je da se u predjelu zvanom Krčko Brdo organiziraju četnički odredi, pa pretpostavlja da je je okrivljenik njima na početku se priključio. Okrivljenik Damir Bogdanović na početku sa ženom i djetetom – malo dijete su ostali u Gornjem Rajiću, kao i sa majkom i mlađim bratom Damirom, nakon što su postavljene barikade okrivljenik je tražio preko posrednika, da mu se isporuči žena i dijete. Naime, nakon što su barikade postavljene komuniciralo se samo između barikada razgovorima poslovnih osoba – pregovarača. Tako je rečeno da okrivljenik želi da mu dođu žena i dijete, te je žena sa djetetom između barikada prešla k njemu. Kasnije je poručio da želi da dođe njegova majka i mlađi brat, no oni to nisu htjeli. Majka i brat su i danas ostali neokupiranom području i žive u Novskoj, a majka je zaposlena u Novskoj kao i prije rata. Svjedok potom ističe da je navodno okrivljenik poručio da će zbog toga ubiti i svog brata i mater, do danas okrivljenik nije došao na neokupirano područje. Svjedok isto tako ističe da prije nego što je selo Rajić palo odnosno osvojeno od strane četnika bilo više puta težih borbi između pripadnika MUP-a RH, HV-e s jedne strane i  četnika s druge strane u kojem je ranjeno više osoba, a bilo je i poginulih. U jednom danu bilo je ranjeno 7 pripadnika tada ZNG i MUPA-a RH, među kojima i sin xxxxxxxxxxxxxxxx od svjedoka, koji sada radi u MUP-u – PS Novska, isto tako poznato je svjedoku da je poginulo 3 pripadnika Zbora narodne garde koji su inače živjeli na području Novske, a poznato je također svjedoku da je Novska teško stradala uslijed granatiranja i bombardiranja grada.

 

Saslušan pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxx ( list 30-31 spisa ) navodi da je 18. rujna 1991. godine kada je već i njihova barikada bila postavljena ( svjedok misli na četničku barikadu ) do naše barikade do Vatrogasnog doma došao je okr. Damir Bogdanović. Bio je odjeven u uniformu bivše JNA rezervistička uniforma tzv. SMB uniforma, a do barikade je došao nenaoružan. Okrivljenik Damir Bogdanić inače živi u Gornjem Rajiću sa suprugom, majkom djetetetom i bratom Jovicom. No, kako je očito prije bio organiziran zajedno sa četnicima, no prilikom izbijanja sukoba noć prije se nalazio među četnicima. Tražio je da obiđe svoju obitelj, govoreći da se boji da nisu zaklani, kako to još uvijek nije bio pravi rat pustili su ga da prođe i obiđe svoje, da se uvjeri da im nije ništa. Kada je odlazio nazad svjedok je čuo da ne ide i da mu ne fali ništa, da ga nitko ne dira. No, taj isti brat Jovica je kasnije prešao među četnike navodno oko Donjeg Miholjca i ubio je dvoje maloljetnika, što je poslije svjedok vidio na terminalu PS Novska. Što se tiče okrivljenika on se nakon obilaska obitelji isto popodne vratio nazad, i idućih dana ga je svjedok kroz dalekozor viđao na pomenutoj barikadi u D. Rajiću u SMB uniformi i naoružanog puškom. Viđao ga je sve do početka 10. mj. kada je zbog napada četnika i tzv. bivše JNA bio prisiljen se povući. Početkom 10. mj. 1991.god. oklopne jedinice „JNA“ su od Okučana krenule prema Novskoj. Svjedok ističe da je zajedno sa pripadnicima MUP-a RH i tada ZNG-a  - HV-e iz Gornjeg Rajića nailaskom tenkova praćenog artiljerijskim napadom, redom padala sela općine Novska i to Rajići, Roždanik, Jazavica, Voćarice, Paklenica i obrana je konsolidirana kada su tenkovi došli do Grabovca, gdje su zaustavljeni – dva tenka su im uništena. Linija razdvajanja je i danas kod Starog Grabovca gdje je sada UNPROFOR i Policija RH. Svjedok ističe da je majka okrivljenika Damira Bogdanovića Danica ostala na okupiranom području RH, sada je negdje u Novskoj, a suprug sa suprugom, brat Jovica i dijete Damir su prešli na četničku stranu. Svjedok isto tako ističe da nema govora da bi okrivljenik Damir Bogdanović do danas vratio na neokupirano područje RH. Prilikom opisivanja napada neprijatelja na područje općine Novska prilikom zauzimanja mjesta koje je svjedok spomenuo kazuje da prilikom zauzimanja mjesta odmah u Rajiću poginuo na brdu Željko Nikić, policajac iz Rajića, isto je tako poginuo Željko Jakubek iz Starog Grabovca – koji je tada – početkom 10. mj. 1991. g. bio u ZNG-HV-e. Poginuo je čovjek po imenu Marijan iz Tanca. Pored njih, već prilikom napada na Rajiće bilo je 6 ranjenih pripadnika što policije, što tada ZNG –HV-e. Kako su se povlačili, četnici su uništavali hrvatske kuće u zauzetim selima, a osobno svjedoku nije poznato tko je od civila poginuo, no čuo je da može biti da civili nisu ginuli, jer su se oni povlačili praktički ispred garde i policije, prema Novskoj.

 

Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja dokazom u vidu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx vidljivo je da je okr. Damir Bogdanović već u samom početku izbijanja oružane agresije na Republiku Hrvatsku aktivno se priključio neprijateljskim postrojbama. U tim neprijateljskim postrojbama zadužio je odgovarajuću uniformu i naoružanje, te je otpočeo sa obavljanjem različitih poslova koji su svi za krajnji cilj imali zadržavanje privremeno okupiranog područja u tzv. „SAO Krajinu“ koja je prema opće poznatim agresorskim planovima trebala biti pripojena Republici Srbiji u tzv. „Veliku Srbiju“.

 

Iz iskaza gore navedenih svjedok vidljivo je da je u vrijeme kada je okr. Damir Bogdanović bio u neprijateljskim postrojbama na području Gornjeg Rajića, došlo je do napada na susjedna mjesta koja su potom i pala , - sela kojom prilikom su poginuli Željko Nikić, te nekoliko pripadnika što policije što ZNG-a je ranjeno, sve ukazuje da je okr. Damir Bogdanović počinio krivična djela koja mu se ovom optužnicom stavljaju na teret.

 

Obzirom da se optuženik nalazi na području Republike Hrvatske koje je privremeno okupirano, te je tako nedostupan državnim organima RH, očito je da se imenovani krijući se od tih organa nalazi u bijegu. Također, zbog težine i izuzetne društvene opasnosti predmetnih krivičnih djela postoji osnovana bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ometao krivični postupak utjecajem na svjedoke, kao i da bi s obzirom na prirodu krivičnih djela i motive njegova izvršenja nastavio sa izvršenjem istog. Osim toga, zbog teških posljedica sudjelovanja optuženika u ukupnosti neprijateljskog djelovanja tijekom izvršene agresije na Republiku Hrvatsku, a koje se posljedice ogledaju u velikim materijalnim razaranjima i gubitku brojnih ljudskih života, u širem pučanstvu Republike Hrvatske, a osobito u onom dijelu koje je sa privremeno okupiranog područja, te se nalazi u Zagrebu, došlo je do takova uznemirenja i ogorčenja prema svim pripadnicima agresorskih postrojbi da je radi nesmetanog vođenja ovog krivičnog postupka i sigurnosti optuženika prijeko potrebno da se istom odredi pritvor.

 

Slijedom izloženog smatram da su se istekli uvjeti za određivanje pritvora optuženiku Damiru Bogdanoviću iz svih naprijed naznačenih zakonskih razloga.

 

Budući da je optuženik, kako je to naprijed navedeno privremeno nedostižan državnim organima Republike Hrvatske, a kako se radi o izvršenju krivičnog djela počinjenog sa sviješću i htijenjem da se sudjeluje u ugrožavanju društvenog poretka te sigurnosti i integriteta države, to smatram da je zbog krivično-pravne zaštite ovim Zakonom zaštićenih dobara potrebno optuženiku suditi u njegovoj odsutnosti.

 

Budući da je optuženik Damir Bogdanović svojim naprijed opisanim postupanjem kritičnog razdoblja ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 231. ( čl. 236. – b ), te oružane pobune iz čl. 231. ( čl. 236. –f ) sve u svezi čl. 244. ( čl. 236.-o st. 1. ) KZRH, uslijed čega je ova optužnica opravdana i na zakonu utemeljena.

 

 

 

PRILOG: spis Kio-355/92

 

 

 

ZAMJENIK VOJNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA:

Ferhat Čančar

Novska - SI-0042

 




REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

K-30/95

 

P RE S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Mlinarić,

predsjednik vijeća, Alica Freiberger, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Blažinić, Đure Sertić i Mirka Švaljek, članova vijeća, uz sudjelovanje Tihane Rendulić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MRZIĆ MILANA, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH,

nakon dana 23. siječnja 1997. godine, u nazočnosti optuženika, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Miljenka Ugarković, branitelja optuženika Laze Veselinović, odvj. iz Zagreba, održane javne i glavne rasprave izrekao je i objavio

 

 

P R E S U D U

 

Opt.MRZIĆ MILAN, sin Dragutina i Ljube r. Vukotić, rod. 08.12.1968.g. u

Gornjoj Subotskoj, Općina Pakrac, sa prebivalištem u Gornjoj Subotskoj kbr. 20, Srbin, drž. RH, konobar, otac jednog djeteta, oženjen, SSS, VE Pakrac, neosuđivan,

 

 

k r i v   je

 

što je:

dana 1. svibnja 1995. godine u jutarnjim satima, kao potporučnik na dužnosti

načelnika topništva 98. pješačke brigade vojske tzv. "RSK", držeći pod zapovjedništvom 6 mina-bacača od 82 mm, 1 više­cijevni raketni bacač od 57 mm, stacioniranih u privremeno okupiranim mjestima Voćarica i Paklenica, Općina Novska, protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine zapovijedao ispaljenje više komada mina iz mina-bacača call 82 mm i drugog teškog oružja na civilno stanovništvo i naselje Stari Grabovac, Općina Novska, te ispaljenje raketa call 57 mm, iz više cijevnog raketnog bacača u pravcu Novske, pri čemu su eksplozije mina i raketa počinile velika razaranja na stambenim i gospodarskim objektima u navedenim mjestima, te izazvale strah i paniku nedužnog civilnog stanovništva,

 


 

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i

okupacije, nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu i uništavao imovinu u velikim razmjerima,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međuna­rodnog prava – ratnim

zločinom protiv civilnog stanovništva - opisano u čl. 120. st. 1. OKZRH

 

zbog toga se temeljem čl. 120. st. 1. OKZRH primjenom čl. 38. st. 1. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH

 

 

 

O S U Đ U J E

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) GODINE.

 

Temeljem čl. 45. OKZRH u izrečenu kaznu optuženiku MRZIĆ  MILANU

uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru od 02.05.1995. godine pa nadalje.

 

Primjenom čl. 90. st. 1. ZKP, a u svezi čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1. – 6. ZKP-a optuženi je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka u iznos od 899,64 kn i paušal od 1.000,00 kuna.

 

 

 

Obrazloženje

 

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KT-30/95 od

29.rujna Milanu da je počinio kazneno djelo ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

U svojoj obrani optužni poriče da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

Dana 1.05.1995. godine bio je u Paklenici, gdje je bila minobacačka četa. Spavao je do 6,00 sati kad su ga probudili i rekli da se okolo puca. Komandir čete Keser Milan poslao je ljude

na položaje, a on se izvjesno vrijeme zadržao do dolaska Miljević Boška, koj i je rekao da nešto nije u redu sa raketnim bacačem, odnosno da ima zastoj. Nadalje, da do tada nije bilo odužanog djelovanja zbog primirja u zapadnoj Slavoniji, te da su imali uputstvo da uzvrate vatrom, tek na djelovanje po njima. On je tada bio na položaju načelnika artiljeri (topništva) 98. pješadijske brigade vojske tzv. "RSK" od 7 mjeseca 1994. godine, te nije imao rukovodnih ovlasti u smislu naređivanja oružanog djelovanja, već je takvu ovlast isključivo imao komadant brigade puk. Babić Milan. Ovlasti su mu bile uglavnom od stručnog obučavanja posade zaduženim oruđem (mino-bacačima 82 mm i raketnim bacačem 57 mm), i održavanja oruđa u funkciji.

 


U planu odabira ciljeva oružanog djelovanja nije sudjelovao jer je plan sačinio

njegov prethodnik. Oruđe je bilo usmjereno prema Hrvatskoj vojsci,te se iz mino-bacača moglo djelovati po Starom Grabovcu i to na liniju razgraničenja gdje nije bilo civila, ali ne i po Novskoj. Na Novsku se djelovalo iz BiH, a na to on nije imao nikakvih ovlasti i utjecaja. Poznato mu je da su mino-bacači djelovali po liniji razgraničenja dok raketni bacać nije bio u funkciji. U odnosu na topove 76 mm za njih nije imao ovlasti iako su bili u sklopu 98. pješadijske brigade.

 

Kada je krenuo na položaj da vidi što je sa raketnim bacačom presrela ga je

Hrvatska vojska u uniformi i s oružjem, te je tom prilikom ranjen, nakon čega je pobjegao, ali se naknadno predao hrvatskoj vojsci. To se sve događalo u periodu oko 7,30 sati.

 

Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u podnesak Vojne pošte Varaždin od

2.svibnja 1995. godine i 3. svibanj 1995. godine (str.14,5), zapisnik o štetama povodom oružanog djelovanja po Novskoj za dan 1. svibanj 1995. godine (str.145-182), presliku iz vojne knjižice za optuženog (str.7), u prilogu Pravilo brigade, podnesak Županije Sisačko-Moslavačke (str. 72), podnesak Vojne pošte 2147 Novska (str. 74­-75), podaci o materijalnim uništenjima na području Novske i Starog Grabovca od granatiranja od PP Novska, podnesak Stručne komisije Županije Sisačko­ Moslavačke (str. 76), saslušao svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxx, te zapisnik o obrani optuženika (str.2-3,19-20,39,64­65,88-89) i izvršio uvid u fotoelaborat.

 

Nije dvojbeno da opt. 1. svibnja 1995. godine bio potporučnik načelnika topništva

 

98. pješadijske brigade vojske tzv. "RSK".

 

Takav zaključak u odnosu na opt. kao učesnika ne negira ni on sam u svom iskazu,a isto proizlazi iz izvoda (preslike) njegove vojne knjižice iz vojske tzv. "RSK".

 

Da je tog dana došlo do razaranja civilnih ciljeva u Starom Grabovcu između

ostalog            iz mino-bacača i Novsku i okolicu iz raketnog bacača, proizlazi iz fotoelaborata, zapisnika o uviđaj ima PU Sisačko­moslavačka , procjena Komisije za ratne štete. Razaranje pomenutih mjesta opt. također ne negira ali tvrdi da je to učinjeno sa drugih položaja i oruđa za čiju ispravnost i obuku ljudstva nije bio zadužen, do vremena njegova ranjavanja, dok mu za ostalo vrijeme to nije poznato.

 

Ovo razaranje zbog obimnosti izazvalo je velike štete u tom dijelu  i paniku

civilnog stanovništva, jer se u tom dijelu  ( u pozadini) nisu odvijale ratne operacije, osim u početku kod Starog Grabovca, budući je vojska Republike Hrvatske munjevitom akcijom "Bljesak" zbila u oslobođeno područje do tada okupiranog dijela Republike Hrvatske.

 

Stoga nije dvojben ni zaključak u odnosu na mjesto i vrijeme.

 

Nadalje, nije dvojbeno da je opt. bio ranjen, te naknadno zarobljen od hrvatske

vojske s oružjem i u šarenoj uniformi vojske tzv. "RSK". To potvrđuje podnesak o primopredaji zarobljenika, te podaci o liječenju optuženika.

 

Evidentnost izloženih zaključaka očito ne zahtjeva dodatnog obrazloženja suda.

 

S obzirom da je opt. stavljeno na teret pored već obrazloženo mjesta, vremena i

učešća "da je kao poručnik na dužnosti načelnika topništva 98. pješadijske brigade vojske tzv. "RSK" držeći pod zapovjedništvom 6 mino-bacaća od 82 mm, jedan više cijevni raketni bacač od 57 mm, stacioniranih u privremeno okupiranim mjestima Voćarica i Paklenica Općina Novska, protivno ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g. zapovjedao ispaljenje više komada mina iz mino bacača i dr. teškog oružja na civilno stanovništvo i naselja Stari Grabovac, Općina Novska, te ispaljenje raketa cal. 57 mm iz više

cijevnog raketnog bacaća u pravcu Novske" na stambene i gospodarske objekte u navedenim mjestima što je već obrazloženo,ostaje za razjasniti utemeljenost tvrdnje Županijskog državnog odvjetništva da se u takvom ponašanju optuženika nalazi kršenje međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije, te nečovječno postupanje prema civilnom stanovništvu i uništavanju imovine u velikim razmjerima.

 

U sklopu utvrđenja iznesenih tvrdnji sud je iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxx

(osobe koja zbog svog položaja u vojsci Republike Hrvatske i obučenosti koja dobro poznaje ustrojstvo vojske tzv. "RSK") saznao o načinu djelovanja vojske tzv. "RSK", te ovlastima optuženog kao načelnika topništva. Isto tako, pojašnjen je i način zarobljavanja spornog raketnog bacača prilikom akcije "Bljesak", koji je bio u ispravnom stanju i usmjeren prema gradu Novska. Iz bitnog dijela iskaza pomenutog svjedoka proizlazi da se optuženi nalazio u samom zapovjedništvu 98. pješadijske brigade vojske tzv. "RSK" kojoj je bio zapovjednik Milan Babić. Optuženi je imao odgovornost za edukaciju ljudi, držanje u spremnosti i ispravnosti njihova oruđa. Od zapovjednih ovlasti imao je prenošenje naredbi nižim postrojbama, te izradu plana topničkog djelovanja prema zemljovidima kojeg je davao na potpis zapovjedniku tj. ucrtavao točke (ciljeve) na koje se borbeno djelovalo i ovlasti neposrednog djelovanja po potrebi i u okvirima ovlasti.

 

Svjedok xxxxxxxxxxx je potvrdio načelnika artiljerije identično iskazu Milana je raketni bacač zarobljen u ispravnom stanju za i da je tog dana djelovao sa okupiranog područja.

ovlasti optuženika kao xxxxxxxxxxxxxxxx, te je naveo da vrijeme akcije "Bljesak"

 

DA je raketni bacač bio ispravan do trenutka zarobljavanja Hrvatske vojske i da je

djelovao do tada potvrdili su i svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, s napomenom da je navedeni raketni bacač bio usmjeren prema Novskoj, a da su bila zarobljena u akcij i "Bljeska" još dva raketna bacača jedan koji je bio usmjeren prema Okučanima i drugi je bio usmjeren prema N. Gradišci. Isto tako vidjeli su da je u neposrednoj blizini zarobljenog bacača nađeno dosta ispaljenih i neispaljenih raketa. Inače, raketni bacač koji je zarobljen služio je za uništenje žive sile, materijalnih dobara i širenje panike zbog nepreciznosti. Borbeno je djelovao na udaljenosti od 15 km.

 

U svom iskazu svjedok Vojnović Nikola inače član posade raketnog bacača je

naveo da je raketni bacač dana 1.svibnja 1995. godine ostao u zastoju, te da kad je on pozvan u Paklenicu da se javi kod raketnog bacača tamo je susreo optuženog i Miljević Boška. Optuženi je trebao otići otkloni ti zastoj. To je bilo negdje oko 7,00 sati. Zajedno sa opt. krenuo je prema raketnom bacaču međutim tada su bili ranjeni od strane hrvatske vojske, pa su pobjegli i tek kasnije zarobljeni. Do akcije "Bljesak" raketni bacač nije djelovao.

 

 

Notorna je činjenica da je akcija "Bljesak" započela oko 5,00 sati što potvrđuje i

učesnik akcije svjedok Milan Čorak. Navedenu okolnost valja istaknuti jer su od tada počela borbena djelovanja, a valja ih imati u vidu i s obzirom da su zapisnici o uviđaju vezani za štete nastale od djelovanja raketnog bacača uzrokovane od 7,30 pa cijelo dopodne.

 

Navedeno očito ukazuje vremensko prilagođavanje u svom iskazu od strane

optuženika da bi se umanjilo njegovo sudjelovanje u izvršenju zapovjedi topničkog djelovanja prema Starom Grabovcu, Novskoj i okolini.

 

Razmatranjem "Pravila brigade" posebno dijela komanda brigade nedvojbeno je

ustrojstvo i 98. brigade vojske tzv. "RSK" kojoj je pripadao opt. Naime, uvažavajući specifičnost svake određene brigade na čelu svake nalazi se komandant brigade, a osnovni organ komande brigade je štab kojim rukovodi načelnik štaba (zamjenik komadanta brigade) Štab sačinjavaju organ za operativno nastavne poslove, organ za obavještajne poslove, organ za popunu i personalne poslove, organ za rodove i kancelarije.

 

Organ za rodove u kojem se nalazio optuženi (topništvo) kao načelnik je stručni

organ komande koji predlaže najsvrsishodniju upotrebu jedinica rodova kako bi brigada kao cjelina najbolje izvršavala zadatak. Oni predlažu mjere i poslove koje iz okvira roda treba da poduzmu sve jedinici brigade (topništvo i sl.) da bi se borbeni zadatak izvršio s najvećim mogućim efektom. Svaka brigada ima komandno mjesto, a sastoji se iz komandne grupe, pomoćne grupe, centra za vezu, a može imati i opću grupu. Komandnu grupu čini komandant, načelnik štaba, operativni organ, obavještajni organ i organ za rodove, a može djelovati i šire. Komandna grupa priprema odluku, planira, organizira, koordinira i analizira borbena djelovanja. Planom rada komande utvrđuju se obaveze i zadaci svakog učesnika u procesu rada na donošenju odluke. Poslije procjene situacije i podnošenja prijedloga u procesu pripremanja i organiziranja borbenih djelovanja svakog učesnika, pa tako dakle i optuženika u konkretnom slučaju, komadant donosi odluku. Odluka se prenosi na potčinjene usmeno ili pismeno. Ako su potčinjeni učestvovali u procesu donošenja odluke onda se ona prenosi usmeno. U okvirima pripremanja i realiziranja borbenih dijelova slijedi zapovijest kao akt komandovanja koj im se kategorički i

naredbodavno izražava komandantova odluka i konkretno jasno i nedvosmisleno postavlja zadatak potčinjenima. Ako to sada prenesemo na poziciju djelovanja optuženika, to znači da je optuženik po hijerarhiji sudjelovao u svemu gore navedenom i na kraju u prenošenju zapovijesti akta komadanta za upotrebu mino-bacača i raketnog bacača, odnosno direktno je aktivirao brigadno-topničku grupu radi topničke podrške brigade.

 

U skladu sa iznesenim, te nemogućnosti potpunog utvrđenja činjeničnog stanja

sud je upravo međusobnim povezivanjem utvrđenog u cijelinu i općih saznanja kao notornih činjenica o djelovanju i ustrojstvu vojske tzv. "RSK" razjasnio sve okolnosti u svezi utvrđivanja odgovornosti optuženika za djelo koje se optuženiku stavlja na teret.

 

Analizirajući cijelokupno događanje sud je stao na stajalište da je optuženik

postupio na način kako ga tereti optužba.

 

Takav zaključak suda proizlazi iz okolnosti da se MRZIĆ MILAN inkriminirane

zgode nalazio na dužnosti načelnika topništva (visoko zapovjedno mjesto), 98. pješadijske brigade vojske tzv. "RSK" , da je držao neposredno pod zapovjedništvom 6 mino-bacača 82 mm i 1 više­cijevni raketni bacač 57 mm, koji je bio stacioniran u okupiranom mjestu između Voćarice i Paklenice, dok njegova uloga u odnosu na topove nije se mogla u dovoljnoj mjeri sagledati, iako je u tom dijelu njegova uloga u njihovom djelovanju po hijerarhiji morala biti značajna. To proizlazi iz okolnosti da je imao najviše zapovjedno mjesto u organu za rod (topništvo) i u tom svojstvu bio u sastavu komandne grupe. Već ranije su izneseni podaci da ta grupa priprema odluku, planira, organizira.

 

Optuženi je zajedno sa ostalim istomišljenicima na način koji mu se stavlja na

teret optužbom protuzakonitim i samovoljnim uništavanjem u velikim razmjerima imovine civilnog stanovništva gdje nije bilo ratnih operacija i koje nije opravdano vojnim potrebama dao svoj doprinos. Imajući u vidu poziciju koju je u vojsci tzv. "RSK" zauzimao sa relativno nižim činom potporučnika može se govoriti o njegovoj instrumentalizaciji u okvirima njegova intelektualnog domena i potrebama vojske tzv. "RSK" zbog nedostatka ljudstva.

 

U sferi izvršenja, valja navesti, u okviru zapovjednog položaja optuženika kod

donošenja odluke oružanog djelovanja i prije toga kod izbora ciljeva, te nastalih posljedica (velika razaranja civilnih ciljeva iz oruđa za koje je on bio zadužen), da se radi o poduzimanju tipičnih radnji za ovo kazneno djelo. Žrtva krivičnog djela je civilno stanovništvo, a način izvršenja djela se sastoj i u naređivanju izvršenja zabranjenih radnji, izvršenja takvih radnji i prenošenju takvih radnji. Za dijelo nije bitno čak i da naređenje nije izvršeno. I u najblažem obliku za optuženog, on je osoba koja je osnovno naređenje provodila daljnjim zapovjedima i prethodno sudjelovala u svim bitnim radnjama koje su prethodile naređenju.

 

Iz svega navedenog suda nalazi da je kvalifikacija djela u skladu sa optuženjem,

da ga je za inkriminirano djelo oglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

 

Prilikom donošenja odluke o kazni sud je respektirao odredbe o odmjeravanju

kazne posebno težinu izvršenog djela i u okviru djela učešće optuženika. Posebnih olakotnih okolnosti kod optuženog sud nije našao, osim korektnog ponašanja pred sudom i njegove mladosti. Od otegotnih okolnosti osim upornosti i pristupa paravojnim formacijama, te neposrednog djelovanja u aktivnostima iznesenim za djelo protiv civilnog stanovništva sud nije našao.

 

Vrijeme provedeno u pritvoru optuženom je uračunato u kaznu.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 90. st. 1. ZKP-a, a u svezi čl. 87. st. 1. i

2. toč. 1. 6. ZKP, a odnosi se na troškove postupka prema troškovniku (svjedoci, vještaci), te troškova paušala prema složenosti i težini postupka, te imovinskom stanju optuženika.

 

 

U Sisku, dne 27. veljače 1997. godine

 

 

ZAPISNIČAR                                                                                       PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Tihana Rendulić, v.r. Željko Mlinarić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka

prijepisa iste.

 

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

 

Novska - SI-0032

 

 



VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

Z A G R E B

Avenija Vukovar 84/VII

Broj: KTV-208/93.

 

Zagreb, 25. ožujka 1994.

ZK/PS

 

 

VOJNOM SUDU

 

Z  A  G  R  E  B

 

 

Temeljem čl. 41. st.2. t.3. (prije čl. 45. st.2. t.3.) Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91 i 34/93) podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

 

 

STOJANA DOBRIČANINA zvanog "Stoleša" sina Koste, r. 19. travnja 1935.g. u Banja Luci, sa prebivalištem u Borovcu, kbr. 201, opć. Novska, ostali podaci nepoznati, nalazi se u bijegu,

da je:

 

 

 

1.  i nakon što je 25. kolovoza 1992.g. stupio na snagu Zakon o oprostu nastavio  sve do najmanje 19. li­pnja 1993.g, na području Borovca u opć. Novska, kao uniformirani

i naoružani pripadnik tzv. "SAO milicije" i "predsjednik Mjesne zajednice», obavljati poslove na sprečavanju funkcioniranja ustav­nog poretka Republike Hrvatske i to tako da je osobno zapovijedao supinom nasilno mobiliziranih mještana Hrvata, koje je natjerao da u okviru radne obveze ruše stambene i gospodarske objekte, ko­paju rovove na borbenim položajima i obavljaju druge poslove,

 

d a k l e , sudjelovao u oružanoj pobu­ni koja je upravljena na ugrožavanje ustavom

utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,


 

2. dana 15. studenog 1992.g. u Borovcu Opć. Novska, kao "predsjednik Mjesne

zajednice", prisilio xxxxxxxxxxxxxx da iseli iz svoje kuće u Borovcu kbr. 119, a prije njenog istjerivanja je obavio popis predmeta te potom uzeo klju­čeve kuće i otjerao je iz Borovca, te je također 19. lipnja 1993. na identičan način je iz kuće kbr. 98, u Borovcu istjerao xxxxxxxxxxxxxxxxx sa suprugom prijeteći mu da iz kuće "neće niti gače odnjeti",

 

d a k l e, poduzeo radnje upravljene na progon građana Republike Hrvatske iz  njihovih obitavališta, pa da je time počinio kriv. djela i to djelo pod t.1. kriv. djelo protiv Republike

Hrvatske - oru­žanom pobunom - opisano i kažnjivo po čl. 235. st.1. (prije čl. 236.f.st.1.) KZRH i djelo pod t.2. kriv. djelo opisano i kažnjivo po čl. 2. Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suverenIteta i teritorijalne cjelo­vitosti RH,

 

 

STOGA PREDLAŽEM

 

  1. da se održi glavna i javna rasprava pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim temeljem čl. 22. st.1. (26. st.1.) ZKP-a, odluke Predsjednika Republike o vojno

područnoj podjeli RH i čl. 4. Uredbe o organizaciji, radu i dje­lokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti RH (NN 67/91 25/92 i 81/92)

 

2. da se na gl. raspravu predvede okr. Stojan Dobričanin, te pozovu svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

3. temeljem čl. 252. st. 2. ( prije čl. 262. st. 2 ) ZKP-a, predlažem da se opt. Stojanu Dobričanin odredi pritvor iz razloga navedenih u čl. 182. st. 1. ( prije čl. 191. st. 1. ) ZKP-a,

4. temeljem čl. 290. st. 3. ( prije čl. 300. st. 3. ) ZKP-a predlažem da se opt. Stojanu Dobričanin sudi u odsutnosti.


 

OBRAZL0ŽENJE

 

Temeljem zahtjeva za provedbu istrage i kriv. prijave PU Kutine od 4. veljače

1993.g, istražni sudac Vojnog suda u Zagrebu, proveo je istragu protiv Stojana Dobriča­nin tijekom koje osum. nije ispitan budući se nalazi u bijegu, a saslušani su svjedoci xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Saslušana pred istražnim sucem svjedo­kinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, navodi da je točno

ono što se optuže­niku stavlja na teret jer je 14 studenog 1992.g. Stojan Dobriča­nin napravio popis predmeta koji se nalaze u kući u kojoj su stanovali ona i suprug i to stoga što on i suseljani moraju na­pustiti kuću "pa kada se vrate kako ništa ne bi nedostajalo u kući". Slijedećeg dana tj. 15. studenog 1992.g. oni su doista morali napustiti svoje selo i svoju kuću. Inače ona i suprug su se suprotstavili Stojanu Dobričanin da obavi popis inventara njihove kuće, no kako to nije pomoglo isti ih je istjerao iz njihove kuće slijedeći dan. Inače optuženik je nekada bio u ci­vilu, a nekada je nosio uniformu, radilo se je o plavoj poli­cijskoj uniformi te je uz nju nosio za pasom i pištolj. Također isti je obavljao dužnost «predsjednika MZ" u Borovcu.

 

Saslušana pred istražnim sucem svjedo­kinja xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da poznaje

optuženika, da je kritičnog razdoblja isti obavljao dužnost tzv. "predsjednika MZ Borovca", te joj je poznato da je koncem 1992.g. popisivao in­ventar u kući xxxxxxxxxxxxxxx, oduzeo joj ključeve i otjerao iz Borovca. O tim događajima joj je pričala sama xxxxxxxxxxxxxxxxxxx jer su njih dvije rođakinje. Stojan Dobričević je i svjedoklnji o­sobno popisivao inventar po kući i pozivao ju na red zbog toga što je prodavala svoj kukuruz bez da je pitala "njih". Svjedo­kinja je također napustila Borovac 30. prosinca 1992.g.

 

Saslušan pred istražnim sucem svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx navodi da je on osobno 19.

lipnja 1993.g. napustio Borovac, a par dana prije njegovog odlaska Stojan Dobričanin mu je sa dvojicom "SAO milicajaca" došao u kuću i rekao tj. zapo­vijedio da slijedećeg dana mora napustiti kuću, jer će u istu useliti srpska obitelj. Tom prilikom mu je prijetio da on i nje­gova žena kada budu odlazili iz kuće "neće niti gače odnjeti". Inače u kritičnom razdoblju optuženik je potpuno samozvano oba­vljao funkciju "predsjednika MZ" u Borovcu, a inače se kretao

u uniformi naoružan sa pištoljem i automatom te je na uniformi nosio oznake tzv. "SAO milicije". U odnosu na preostale Hrvate u selu optuženik je bio neka vrsta zapovjednika za njih, te je pod njegovim neposrednim nadzorom njih 15-tak preostalih Hrvata moralo rušiti njihove hrvatske kuće, pa je tako primjerice i sam svjedok morao rušiti kuću svoje kćeri. Također tijekom kri­tičnog razdoblja svjedok je bio premlaćivan i maltretiran kao i ostali Hrvati u selu, morao je živjeti u podrumu svoje kuće, a u svemu tome je sudjelovao i optuženik. Govoreći o položaju pre­ostalih Hrvata u selu, svjedok navodi da su oni imali radnu ob­vezu, te da su u tom smislu morali čistiti zahode, kopati rovove i sl. Kada je bio referendum za pripajanje tzv. „SAO Krajini", Hrvate u selu nije nitko zvao prvog dana, svjedok je tada bio odvezen za Novsku, tj. uspio je napustiti okupirano područje, a čuo je poslije da su drugi dan i preostali Hrvati u selu morali ići na ovaj referendum, jer je optuženik išao od kuće do kuće i zapovijedao da se ljudi spreme i iziđu na isti.

 

 

Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je Stojan Dobričanin

ne obazirući se na blagodati ustanovljene Zakonom o oprostu nastavio i nakon njego­va stupanja na snagu kao pripadnik tzv. "SAO milicije" obavljati u selu različite poslove koji u svojoj ukupnosti imaju za cilj održavanje stanja privremene okupiranosti sela Borovac što u sebi inkorporira sprečavanje djelovanja ustavnog poretka RH. Obavljajući poslove tzv. "predsjednika MZ", Stojan Dobričanin je osobno zapovijedao skupinom preostalih Hrvata, koje je prisilio da u okviru radne obveze obavljaju različite poslove poput ko­panja rovova, čišćenja zahoda, rušenja stambenih i gospodarskih objekata i sl. Ovakovim svojim postupanjem nedvojbeno je iskazao svoju volju da kao uniformirani i naoružani pripadnik tzv. "SAO milicije" i tzv. "predsjednik MZ", osobno pridonese sprečavanju uspostavljanja legalne vlasti RH, čime je i do danas narušeno društveno ustrojstvo naše države na ovom privremeno okupiranom području.

 

Tijekom kritičnog razdoblja prema iska­zima svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx isti

su upravo djelovanjem Stojana Dobričanin i njegovih "SAO milicajaca" bili grubo istje­rani iz svojih kuća i protjerani iz sela, a prije samog čina istjerivanje optuženik im je popisao imovinu. Ovakovim svojim po­stupanjem optuženik je u nedvojbenom cilju ugrožavanja društve­nog ustrojstva i istjerivanje građana naše države iz njihovih obitavališta ostvario sva bitne obilježja kriv. djela oružane po­bune i kriv. djela iz čl. 2. Zakona o kaznenim djelima podrivač­ke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH.

 

Budući se pod t.2. optuženiku stavlja na teret izvršenje kriv. djela zapriječenog

mogućnošću izricanja najteže kazne tj. kazne zatvora u trajanju od 20 g, u kojemu je slučaju pritvor temeljem 31. 182. st.1. ZKP-a obvezatan, valja­lo je predložiti određivanje ove obvezatne mjere osiguranja nazočnosti optuženika u ovom kriv. postupku.

 

Budući je optuženik privremeno nedostižan našim državnim organima, a kako se

radi o izvršenju kriv. djela počinjenih sa sviješću i htjenjem da se sudjeluje u ugro­žavanju društvenog poretka te sigurnosti i integriteta države, to smatramo da je zbog krivično pravne zaštite ovih zakonom za­štićenih dobara potrebno optuženiku Stojanu Dobričanin suditi i

u njegovoj odsutnosti.

 

Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju do kojega se došlo tijekom istražnog

postupka valjalo je protiv Stojana Dobričanin podići ovu optužnicu zbog naprijed navedenih

kriv. djela, koja je imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka potpuno opravdana i na zakonu utemeljena.

 

 

Prilog: spis

Vojnog suda br.

KIO-313/93.

 

ZAMJENIK VOJNOG DRŽANOG ODVJETNIKA

Zoran Kosić

Novska - SI-0031

 

 

ŽUPANUSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO 

U SISKU

BROJ: KT-I02/96

Sisak, 2. svibnja 1997.

 

FJ/JG

 

 

 

ŽUPANIJSKOM SUDU

SISAK

 

 

Temeljem odredbe članka 41. stavak 2. točka 3. Zakona o krivičnom postupku, podižem:

 

OPTUŽNICU


protiv:

I OKR.JURE ŠAJATOVIĆA, sina Jure rođen 01.07. 1950.g. u Ozlju, prebivao u

Novskoj, Osječka 132, Hrvata,    drž. RH, oženjen, ostali podaci za sada nepoznati, nalazi se u bijeg

II OKR. DRAGAN PAVIĆ, sina Milana i Nade, rođen 09.07.1965.g. u Donji

Grahovijanima, općina Pakrac, prebivao u Pakracu, Vinogradska ulica broj 50, drž. RH, ostali poadaci za sada nepoznati, nalazi se u bijegu,

III OKR. GORANA PAŠIĆ. sin Luke i Milene, rođen 11.02. 1971.g. u Pakracu,

općina Pakrac, prebivao u mjestu Dobrovac, ulica Veljka Vlahovića broj 78, Srbin, za sada bez državljanstva, strojarski tehničar, oženjen, u svezi ovog postupka nalazi se u pritvoru pri Okružnom zatvoru Sisak od 3. travnja 1997.g.

 

IV OKR.ČEDOMIRA RELIĆ sin Petra rođen 14.02.1937.g. u Ratkovcu, općina

Gornji Bogičevci, prebivao u Okučanima, ul. M.Stanivukovića 24, drž. RH, ostali podaci za sada nepoznati, nalazi se u bijegu,

V OKR.VELJKA BUDIĆ. sin Branka i Ane, rođen 01.11.1972.g. u Pakracu

Srbin, bez državljanstva, prebivao u mjestu Gavrinci, Stanivukovićeva ulica broj 39, neoženjen, automehaničar , sada se nalazi u pritvoru pri Okružnom zatvoru Požega, koji mu ističe 4.05.1997. g.

 

 

da su :

 

tijekom 1993. godine u sastavu para-vojnih formacija tzv. "SAO Krajine" , očito nezadovoljni sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novog uspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj protivno odredbama članka 3. Ženevske konvencije u zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, članka 51. točka 2. i članka 54. točka 2. dopunskog protokola Ženevskim Konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (protokol I) usvojen u Ženevi 08. lipnja 1977. godine, te članka 14. dopunskog protokola Ženevskim Konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih snaga ( protokol II ) usvojen u Ženevi 08. lipnja 1977. godine, u odnosu na civilno stanovništvo koje nije utjecalo neposredno u neprijateljstvima pa su tako uništeni neupotrebljivim instalacije za pitku vodu kao i zalihe te vode i postrojenja za navodnjavanje, a ti objekti nisu bili vojni ciljevi, pa su dana 06. listopada 1993. godine, u vremenskom periodu od 15,00 sata do 23,00 sata na području općine Novska, I okrivljeni Jure Šajatović kao zapovjednik izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa vojske tzv. "RSK", sa ostalim okrivljenim članovima izviđačko diverzantskog voda 18. korpusa vojske tzv. "RSK", došli 150 metara južno od kolnog mosta rijeke Strug te zapadno 40 metara od asfaltne ceste Bročice - Jasenovac gdje se nalazi šahta cjevovoda Drenov Bok - Jamarica, nakon čega su II okrivljenik Pavić Dragan i V okrivljenik Budić Veljko postavili i montirali protutenkovsku minu. s vremenskim upaljačem sa zadržnim vremenom eksplozije od dva sata, a ostali okrivljeni - I okr. Šajatović Jure, III okr. Pašić Goran i IV okr. Relić Čedomir su osiguravali izvođenje narečenog miniranja, nakon čega su se povukli u mjesto Jasenovac, te aktivirali eksplozivnu napravu uslijed koje je došlo do oštećenja i prekida vodovoda za napajanje "Ininih" postrojenja na radilištu u Lipovijanima, te napajanje vodovoda za grad Novsku, kojom prilikom je nastupila šteta od preko četristotisuća kuna,

 

dakle, I okr. Jure Šajtović kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije naredio da se izvrši napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja važna za opstanak stanovništava a II okr. Dragan Pavić, III okr. Goran Pašić, IV okr. Čedomir Relić i V okr. Veljko Budić kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije izvršili napad na objekte posebno zaštićene međunarodnim pravom i objekte i postrojenja važna za opstanak stanovništva i pri tome protuzakonito i samovoljno uništili u velikim razmjerima imovinu što nije bilo opravdano vojnim potrebama,

 

pa, da su time I okr. Jure Šajatović, II okr. Dragan Pavić, III okr. Goran Pašić, IV okr. Čedomir Relić i V okr. Veljko Budić počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno i kažnjivo po članku 120. st. 2. u vezi stavka 1. OKZRH.

 

STOGA PREDLAŽEM

 

1/ da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,

 

2/ da se glavna rasprava temeljem čl. 290. st. 3. ZKP-a održi u odsutnosti I okr.  Jure

Šajatovića, II okr. Dragana Pavića i IV okr. Čedomira Relića te da se na glavnoj raspravi kao okrivljeni saslušaju III okr. Goran Pašić i V okr. Veljko Budić,

 

3/ da se na glavnoj raspravi kao svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx te uzme uvid u posebno izvješće Policijske uprave Sisačko­moslavačke od 08.06.1995. godine, kao i rješenje Vojnog suda u Zagrebu od 11. studenog 1996. godine,

 

4/ da se protiv III okr. Gorana Pašića i V okr. Veljka Budića produži pritvor temeljem članka 182. st. 1. ZKP-a radi istih razloga zbog kojih je bio određen po istražnom sucu Županijskog suda u Sisku.

OBRAZLOŽENJE

 

Protiv l okr. Jure Šajatovića zapovjednika izviđačkog voda 18. korpusa vojske tzv. "RSK" te II okr. Dragana Pavića, III okr. Gorana Pašića, IV okr. Čedomira Relića i V okr . Veljka Budića bila je podnijeta kaznena prijava u vezi podmetanja eksploziva u šahtu cjevovoda Drenov Bok - Jamarica kroz koji se napaja vodovod za cijeli grad Novsku i okolna mjesta sa pitkom vodom te su dana 6. listopada 1993. godine između 15,00 i 23,00 sata aktivirali eksplozivnu napravu koja je razrušila vodovodne instalacije tako da je grad Novska i okolna mjesta nastanjena isključivo civilnim stanovništvom ostalo duže vremena bez pitke vode.

 

Kako je civilno stanovništvo za vrijeme trajanja ratnog stanja i privremene okupacije između ostalog posebno zaštićeno i Ženevskim konvencijama navedenim u dispozitivu ove optužnice a okrivljeni su upravo imali namjeru da rušenjem vodovodnih instalacija spriječe dotok pitke vode u grad Novsku i okolna mjesta to se je u njihovim ponašanju i to I okr. Jure Šajatovića koji je dao naređenje da se ruše vodovodne instalacije a ostale četvorice okrivljenih koji su na razne načine sudjelovali u rušenju vodovodnih instalacija, stiču u elementi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. st. 2. u vezi stavka 1. OKZRH radi čega je protiv svih petorice okrivljenih stavljen zahtjev za provođenje istrage za ovo kazneno djelo.

 

I okr. Jure Šajatović, II okr. Dragan Pavić i IV okr. Čedomir Relić nisu mogli biti saslušani u istražnom postupku budući se nalaze u bjekstvu dok su u istrazi saslušani III okr Goran Pašić i V okr. Veljko Budić protiv kojih je ujedno bio određen i pritvor budući se radi o najtežem krivičnom djelu.

III okr Goran Pašić je pred istražnim sucem priznao te detaljno opisao da se je miniranje cjevovoda i vodovodnih instalacija kojima je spriječen dotok vode za Novsku i okolna mjesta dogodio 6. listopada 1993. godine te je i opisao kako je do toga došlo. Naveo je da je I okr. Jure Šajatović izdao naređenje da se ide u akciju sa namjerom podmetanja eksploziva pod cijevi kojima dotiče voda potrebna za industrijska postrojenja. Kada su u šahtu postavili eksploziv napustili su to mjesto a kasnije su aktivirali eksplozivnu napravu te je doista došlo do razaranja vodovodnih cijevi. Brani se da je zapravo osiguravao mjesto i da nije znao da se radi o vodovodnim cijevima i vodovodu koji je neophodno potreban i koji napaja pitkom vodom grad Novsku i okolna mjesta. Postupao je po naređenju I okr. pukovnika Šajatovića. Na kraju navodi da je protiv njega i ranije bio vođen kazneni postupak za ovo i slična kaznena djela ali da je oslobođen odnosno da je optužba bila obuhvaćena Zakonom o oprostu.

V okr. Veljko Budić je u svojoj obrani naveo da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret zahtjevom za istragu te da nije minirao vodovod jel da nema nikakvih dokaza da bi oni to učinili.

U istrazi je kao svjedok saslušan xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je u ono vrijeme kada je došlo do eksplozije a to je 6. listopada 1996. godine bio šef postrojenja za opskrbu vodom grada Novske. Toga dana je čuo u popodnevnim satima eksploziju a kasnije je bio pozvan da pregleda mjesta eksplozije nedaleko baze UNPROFORA što je i učinio. Ustanovio je da je doista eksplozivnom napravom razorena šahta odnosno cjevovod Drenov Bok - Novska kojim protiče pitka voda za grad Novsku. Odmah nakon eksplozije smanjio se je pritisak vode a zatim je grad Novska ostao sedam dana bez vode a isto tako i okolna mjesta.

 

Kao svjedok tijekom istrage saslušan je i xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji je naveo da je crpilište kod Drenovog Boka izvor vode kojim se napaja grad Novska te da je doista došlo do oštećenja cjevovoda uslijed miniranja. Šteta koja je tom prilikom nastala za gradski vodovod cijeni se na oko osamdeset tisuća kuna ali je grad Novska i okolna mjesta radi toga bio bez vode nekoliko dana.

 

Na osnovu tako provedene istrage a prije svega priznanja III okr. Gorana Pašića koji ne samo da je priznao da je sudjelovao u podmetanju eksplozivne naprave u šahtu i rušenju cjevovoda već je detaljno opisao i tko je od okrivljenih izdao naređenje te na koji način su došli do mjesta gdje su postavili eksploziv i kada su ga kasnije aktivirali, te na osnovu izjave i svjedočenja saslušanih svjedoka i prijave Policijske uprave Sisačko­moslavačke smatram da se u ponašanju okrivljenih stiču sva bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz članka 120. st. 2. u vezi st. 1. OKZRH.

 

Naime, nesumnjivo je utvrđeno da su sva petorica okrivljenih dana 3. listopada 1993. godine, dakle, za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku i privremene okupacije njezinog teritorija kao pripadnici vojnih formacija tzv. "RSK" sudjelovali i izvršili miniranje cjevovoda nedaleko od Novske kojim se napaja grad Novska pitkom vodom. To proizlazi iz priznanja III okr. Gorana Pašić ali i iz iskaza saslušanih svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji su u ono vrijeme između ostalog bili i zaduženi da se brinu i o snabdjevanju stanovništva vodom i koji su naveli da je crpilište u Drenovom Boku jedino mjesto iz kojeg se dobiva pitka voda za grad Novsku i okolna mjesta a upravo je miniranjem cjevovoda dotok vode bio prekinut. Osim toga oba dva svjedoka su naveli da je cijeli grad Novska pa i okolna mjesta nekoliko dana za vrijeme rata ostao radi toga bez pitke vode.

 

Ne može se usvojiti niti obrana III okr. Gorana Pašića koji inače priznaje da je sudjelovao u rušenju cjevovoda, da nije znao o čemu se radi jer očito kako je i sam naveo da je ova akcija poduzeta iz odmazde a osim toga i sam je vidio da su eksplozivne naprave podmetnute u šahtu kroz koje prolaze vodovodne cijevi. I saslušani svjedoci su posebno naveli da su čak i obični ljudi iz Novske i okolnih mjesta znali kuda prolaze cjevovodi sa pitkom vodom pa se nikako ne može povjerovati III okr. Goranu Pašić da on ne bi znao da se radi o cjevovodu koji dovodi pitku vodu u Novsku a sigurno su to znali i ostali okrivljeni.

 

Upravo Ženevske Konvencije iz 1949. godine navedene u dispozitivu ove optužnice koje su prihavaćene štite civilno stanovništvo za vrijeme oružanih sukoba i ratnog stanja od ovakovog ponašanja okrivljenih jer su tima Konvencijama zaštićeni i takovi objekti od posebnog značaja za civilno stanovništvo kao što je vodovod i vodovodne instalacije kojima se vodom snabdjeva civilno stanovništvo u konkretnom slučaju cijeli grad Novska i okolna mjesta gdje živi preko deset tisuća civilnog pučanstva. Uništenje cjevovoda nije bilo opravdano nikakvim vojnim potrebama već je to učinjeno radi osvete i da se upravo ugrozi život i zdravlje civilnog pučanstva onoga kraja.

 

Također se ne može usvojiti obrana okrivljenih i to III okr. Gorana Paišić iVokr. Veljka Budića da su oni već ranije suđeni za ovo kazneno djelo odnosno da je postupak obustavljen jer je iz priložene dokumetacije vidljivo da su protiv okrivljenih vođeni postupci za druga kaznena djela ali ne za razaranje vodovoda odnosno vodovodnih cijevi i dovođenje u opasnost velikog broja civilnog pučanstva da ostane bez pitke vode kroz duže vrijeme i tako bude ugroženo.

 

Na osnovu gore iznijetog ova se optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana

ŽUPANIJSKI DRŽAVNI ODVJETNIK

 

 

FRANJO JERKOVIĆ

 

Novska - SI-0030

 


VOJNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

U ZAGREBU

Avenija Vukovar 84/VII

BROJ: KTV-616/92

 

Zagreb, 18. listopada 1993.g.

ČF/VV

 

 

 

VOJNOM SUDU

 

Z A G R E B

 

 

Temeljem čl. 41. st. 2. toč. 3. ( čl. 45. st. 2. toč. 3. ) Zakona o

krivičnom postupku podižem

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

 

 

DAMIRA BOGDANOVIĆA, sina Dragutina i Danice, rođene Rajčić,

Rođenog 10.06.1967.g. u Novskoj, gdje i prebiva, mjesto Rajići

Ul. Bratstva i jedinstva 82, po narodnosti Srbin, drž. RH, ostali

podaci nepoznati, nalazi se u bijegu

 

 

da je:

 

tijekom II. polovine 1991. godine pa i nakon 25. rujna 1992. godine u Rajiću, općina Novska, u cilju organiziranog suprotstavljanja dijela pučanstva općine legalnim organima vlasti Republike Hrvatske, suspenzije vlasti Republike na tom području uspostavljanja nove pobunjeničke vlasti odvajanju tog područja od Republike Hrvatske, te njihovo pripajanje Republici Srbiji, aktivno se priključio u mjestu Rajići novoformiranim prispjelim neprijateljskim postrojbama, pa primivši oružje sudjelovao u napadima na pripadnike HV-e MUP-a RH na području mjesta Rajići, Voždanik, Jazavica, Voćarice, Paklenica u kojima je došlo do nasilnog ranjavanja i usmrćivanja više građana Republike Hrvatske, uslijed kojih napada je došlo do temeljitog rušenja većeg broja gospodarskih i stambenih objekata,

 

-        d a k l e, pokušao upotrebom sile otcijepiti dio teritorija Republike

Hrvatske i sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, posljedica krivičnih djela je smrt više osoba, velika razaranja i ugrožena sigurnost Republike,

-        pa da je time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske i to

ugrožavanjem teritorijalne ukupnosti opisano u čl. 231. ( čl. 236 – b st. 1. ) u svezi čl. 244.

( čl. 236. – o st. 1. ) a kažnjivo po čl. 244. ( čl. 236. – o st. 1. ) KZ RH i oružanom pobunom opisano u čl. 235. ( čl. 236. – f st. 1. ) u svezi čl. 244. ( čl. 236.-o st. 1. ) KZ RH, a kažnjivo po čl. 244. ( čl. 236.-o st. 1. ) KZ RH

 

 

STOGA PREDLAŽEM

 

  1. da se održi glavna i javna rasprava pred tim sudom kao stvarno i mjesno

nadležnim temeljem čl. 22. ( čl. 26. st. 1. ) ZKP-a i Odluke predsjednika Republike o vojno-područnoj podjeli Republike i čl. 4. Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ( NN br. 67/91 i 25/92 i 81/92 ),

 

  1. da se na glavnu raspravu predvede Damir Bogdanović iz Novske,

Rajići, Bratstva i jedinstva 82, a u svojstvu svjedoka da se pozovu i saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

  1. temeljem čl. 252. st. 2. ( čl. 262. st. 2. ) ZKP-a predlažem da se okr.

Damiru Bogdanoviću odredi pritvor iz razloga navedenih u čl. 182. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ) ZKP-a

  1. temeljem čl. 290. st. 3. ( čl. 300. st. 3. ) ZKP-a predlažem da se okr.

Damiru Bogdanoviću sudi u odsutnosti

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E:

 

Vojno državno odvjetništvo u Zagrebu zaprimilo je na nadležno postupanje krivičnu prijavu PU Kutina br. K-289/92 od 02. ožujka 1993. g. protiv Damira Bogdanovića radi krivičnog djela iz čl. 236. – f. u svezi čl. 236. – o st. 1. KZ RH.

 

U svezi sa podnesenom prijavom provedena je istraga pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu u kojoj istrazi su u svojstvu svjedoka saslušani xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, dok okr. nije mogao biti ispitan budući da se nalazi u bijegu.

 

Saslušan pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu svjedok xxxxxxxxxxxxx ( list 24-25 spisa ) navodi da što se tiče okr. Damira Bogdanovića poznato mu je da je krajem 05. ili početkom 06. mjeseca 1991.god. napustio kuću u Gornjim Rajćima u kojem žive i priključio se Srbima u Donji Rajić, gdje su se oni organizirali. Tih dana u Gornjem Rajiću čuo je da se u predjelu zvanom Krčko Brdo organiziraju četnički odredi, pa pretpostavlja da je je okrivljenik njima na početku se priključio. Okrivljenik Damir Bogdanović na početku sa ženom i djetetom – malo dijete su ostali u Gornjem Rajiću, kao i sa majkom i mlađim bratom Damirom, nakon što su postavljene barikade okrivljenik je tražio preko posrednika, da mu se isporuči žena i dijete. Naime, nakon što su barikade postavljene komuniciralo se samo između barikada razgovorima poslovnih osoba – pregovarača.

Tako je rečeno da okrivljenik želi da mu dođu žena i dijete, te je žena sa djetetom između barikada prešla k njemu. Kasnije je poručio da želi da dođe njegova majka i mlađi brat, no oni to nisu htjeli. Majka i brat su i danas ostali neokupiranom području i žive u Novskoj, a majka je zaposlena u Novskoj kao i prije rata. Svjedok potom ističe da je navodno okrivljenik poručio da će zbog toga ubiti i svog brata i mater, do danas okrivljenik nije došao na neokupirano područje. Svjedok isto tako ističe da prije nego što je selo Rajić palo odnosno osvojeno od strane četnika bilo više puta težih borbi između pripadnika MUP-a RH, HV-e s jedne strane i  četnika s druge strane u kojem je ranjeno više osoba, a bilo je i poginulih. U jednom danu bilo je ranjeno 7 pripadnika tada ZNG i MUPA-a RH, među kojima i sin xxxxxxxxxxxxxxxxxx od svjedoka, koji sada radi u MUP-u – PS Novska, isto tako poznato je svjedoku da je poginulo 3 pripadnika Zbora narodne garde koji su inače živjeli na području Novske, a poznato je također svjedoku da je Novska teško stradala uslijed granatiranja i bombardiranja grada.

 

Saslušan pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu svjedok xxxxxxxxxxxxxxxxxx ( list 30-31 spisa ) navodi da je 18. rujna 1991. godine kada je već i njihova barikada bila postavljena ( svjedok misli na četničku barikadu ) do naše barikade do Vatrogasnog doma došao je okr. Damir Bogdanović. Bio je odjeven u uniformu bivše JNA rezervistička uniforma tzv. SMB uniforma, a do barikade je došao nenaoružan. Okrivljenik Damir Bogdanić inače živi u Gornjem Rajiću sa suprugom, majkom djetetetom i bratom Jovicom. No, kako je očito prije bio organiziran zajedno sa četnicima, no prilikom izbijanja sukoba noć prije se nalazio među četnicima. Tražio je da obiđe svoju obitelj, govoreći da se boji da nisu zaklani, kako to još uvijek nije bio pravi rat pustili su ga da prođe i obiđe svoje, da se uvjeri da im nije ništa. Kada je odlazio nazad svjedok je čuo da ne ide i da mu ne fali ništa, da ga nitko ne dira. No, taj isti brat Jovica je kasnije prešao među četnike navodno oko Donjeg Miholjca i ubio je dvoje maloljetnika, što je poslije svjedok vidio na terminalu PS Novska. Što se tiče okrivljenika on se nakon obilaska obitelji isto popodne vratio nazad, i idućih dana ga je svjedok kroz dalekozor viđao na pomenutoj barikadi u D. Rajiću u SMB uniformi i naoružanog puškom. Viđao ga je sve do početka 10. mj. kada je zbog napada četnika i tzv. bivše JNA bio prisiljen se povući. Početkom 10. mj. 1991.god. oklopne jedinice „JNA“ su od Okučana krenule prema Novskoj.

Svjedok ističe da je zajedno sa pripadnicima MUP-a RH i tada ZNG-a  - HV-e iz Gornjeg Rajića nailaskom tenkova praćenog artiljerijskim napadom, redom padala sela općine Novska i to Rajići, Roždanik, Jazavica, Voćarice, Paklenica i obrana je konsolidirana kada su tenkovi došli do Grabovca, gdje su zaustavljeni – dva tenka su im uništena. Linija razdvajanja je i danas kod Starog Grabovca gdje je sada UNPROFOR i Policija RH. Svjedok ističe da je majka okrivljenika Damira Bogdanovića Danica ostala na okupiranom području RH, sada je negdje u Novskoj, a suprug sa suprugom, brat Jovica i dijete Damir su prešli na četničku stranu. Svjedok isto tako ističe da nema govora da bi okrivljenik Damir Bogdanović do danas vratio na neokupirano područje RH. Prilikom opisivanja napada neprijatelja na područje općine Novska prilikom zauzimanja mjesta koje je svjedok spomenuo kazuje da prilikom zauzimanja mjesta odmah u Rajiću poginuo na brdu Željko Nikić, policajac iz Rajića, isto je tako poginuo Željko Jakubek iz Starog Grabovca – koji je tada – početkom 10. mj. 1991. g. bio u ZNG-HV-e. Poginuo je čovjek po imenu Marijan iz Tanca. Pored njih, već prilikom napada na Rajiće bilo je 6 ranjenih pripadnika što policije, što tada ZNG –HV-e. Kako su se povlačili, četnici su uništavali hrvatske kuće u zauzetim selima, a osobno svjedoku nije poznato tko je od civila poginuo, no čuo je da može biti da civili nisu ginuli, jer su se oni povlačili praktički ispred garde i policije, prema Novskoj.

 

Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja dokazom u vidu iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx vidljivo je da je okr. Damir Bogdanović već u samom početku izbijanja oružane agresije na Republiku Hrvatsku aktivno se priključio neprijateljskim postrojbama. U tim neprijateljskim postrojbama zadužio je odgovarajuću uniformu i naoružanje, te je otpočeo sa obavljanjem različitih poslova koji su svi za krajnji cilj imali zadržavanje privremeno okupiranog područja u tzv. „SAO Krajinu“ koja je prema opće poznatim agresorskim planovima trebala biti pripojena Republici Srbiji u tzv. „Veliku Srbiju“.

 

Iz iskaza gore navedenih svjedok vidljivo je da je u vrijeme kada je okr. Damir Bogdanović bio u neprijateljskim postrojbama na području Gornjeg Rajića, došlo je do napada na susjedna mjesta koja su potom i pala , - sela kojom prilikom su poginuli Željko Nikić, te nekoliko pripadnika što policije što ZNG-a je ranjeno, sve ukazuje da je okr. Damir Bogdanović počinio krivična djela koja mu se ovom optužnicom stavljaju na teret.

 

Obzirom da se optuženik nalazi na području Republike Hrvatske koje je privremeno okupirano, te je tako nedostupan državnim organima RH, očito je da se imenovani krijući se od tih organa nalazi u bijegu. Također, zbog težine i izuzetne društvene opasnosti predmetnih krivičnih djela postoji osnovana bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ometao krivični postupak utjecajem na svjedoke, kao i da bi s obzirom na prirodu krivičnih djela i motive njegova izvršenja nastavio sa izvršenjem istog. Osim toga, zbog teških posljedica sudjelovanja optuženika u ukupnosti neprijateljskog djelovanja tijekom izvršene agresije na Republiku Hrvatsku, a koje se posljedice ogledaju u velikim materijalnim razaranjima i gubitku brojnih ljudskih života, u širem pučanstvu Republike Hrvatske, a osobito u onom dijelu koje je sa privremeno okupiranog područja, te se nalazi u Zagrebu, došlo je do takova uznemirenja i ogorčenja prema svim pripadnicima agresorskih postrojbi da je radi nesmetanog vođenja ovog krivičnog postupka i sigurnosti optuženika prijeko potrebno da se istom odredi pritvor.

 

Slijedom izloženog smatram da su se istekli uvjeti za određivanje pritvora optuženiku Damiru Bogdanoviću iz svih naprijed naznačenih zakonskih razloga.

 

Budući da je optuženik, kako je to naprijed navedeno privremeno nedostižan državnim organima Republike Hrvatske, a kako se radi o izvršenju krivičnog djela počinjenog sa sviješću i htijenjem da se sudjeluje u ugrožavanju društvenog poretka te sigurnosti i integriteta države, to smatram da je zbog krivično-pravne zaštite ovim Zakonom zaštićenih dobara potrebno optuženiku suditi u njegovoj odsutnosti.

 

Budući da je optuženik Damir Bogdanović svojim naprijed opisanim postupanjem kritičnog razdoblja ostvario sva bitna obilježja krivičnog djela ugrožavanja teritorijalne ukupnosti iz čl. 231. ( čl. 236. – b ), te oružane pobune iz čl. 231. ( čl. 236. –f ) sve u svezi čl. 244. ( čl. 236.-o st. 1. ) KZRH, uslijed čega je ova optužnica opravdana i na zakonu utemeljena.

 

 

 

PRILOG: spis Kio-355/92

 

 

 

ZAMJENIK VOJNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA:

Ferhat Čančar

Nova Krslja kod Slunja - KA 0002





REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1K-149/92

Datum : 14.05.1992.

 

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stava 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

ĐURO MUŠKINJA, otac DANE, rođen dana 15.10.1947. u Nova Kršlja,

 

općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Nova Kršlja, ulica Nova Kršlja broj 6,

 

općina Slunj, narodnost Srbin, zanimanje poljoprivrednik,

 

u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju



 

Zbog kriv djela iz članka 236. F KZ RH - oružana pobuna -

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' u devetom mjesecu 1991. godine odjeven u SMB uniformu i naoružan kratkim i dugim naoružanjem aktivno učestvuje u pripremanju oružanih sukoba na način što održava sastanke i učestvuje u nabavi oružja te prihvaća ukradenu stoku kod svoje kuće.

 

Dokazi :

 

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Još prije početka oružanih sukoba na području općine Slunj prijavljeni se aktivno uključuje u pripremu oružanih sukoba na način što organizira sastanke SDS sa Bajić Božom iz Lipovače, Kotur Neđom iz Grabovca i Trkulja Markom iz Nove Kršlje.

 

Dana 02.09.1991. godine prijavljeni se sa svojim osobnim automobilom u noćnim satima iz dvorišta Trkulja Marka odvozi oružje koje je Marko dovezao sa teretnim vozilom iz Kordunskog Ljeskovca.

 

Dana 10.10.1991. godine prijavljeni sa svojim traktorom zajedno sa mještanima Nove Kršlje Radaković Milanom, Radaković Jovom, Dražić Savom, Dražić Željkom, Muškinja Dujom, Ivančević Ostojom, Vuković Milom i još nekoliko ne identificiranih svi odjeveni u SMB uniformu naoružani dugim i kratkim naoružanjem iz Kordunskog Ljeskovca u Novu Kršlju dovoze minobacače, mitraljeze, puške raznih kalibara i municije i isto dijele kod kuće prijavljenog.

 

Nakon pada Drežnik Grada i Rakovice, prijavljeni kod svoje kuće u Novoj Kršlji ograđuje zemljište sa žicom i u istu sagoni stoku, konje i svinje dovezene sa područja navedenih okupiranih sela. Kod kuće prijavljeni angažira Radaković Milana i još nekoliko mještana koji stoku hrane.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan djelatnicima ove Policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Muškinja Đuro počinio krivično djelo iz članka 236. F - KZ RH - oružane pobune.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

Prilog : 2 kom.

Z a p o v j e d n i k :

 

Obajdin Mirko

 

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKSA

MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K152/92.

Datum : 15.05.1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

JOVO RADAKOVIĆ, otac Miloš, rođen dana 14.03.1949. u Nova Kršlja,

 

općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Rakovici, ulica Rakovica broj 30,

 

općina Slunj, narodnost Srbin, zanimanje vozač,

 

u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružane pobune.

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajine'' u osmom i devetom mjesecu 1991. godine učestvovao u nabavci i podjeli naoružanja na području Nove Kršlje, općina Slunj.

 

Dokazi :

 

Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Prije početka oružanih sukoba na području općine Slunj prijavljeni je aktivno djelovao u pripremanju oružanih sukoba, naoružavanju i obučavanju srpskog stanovništva na području Nove Kršlje na koje su dolazili Bajić Božo iz Lipovače, Kotur Neđo iz Grabovca, Muškinja Đuro iz Nove Kršlje i Trkulja Marko iz Nove Kršlje.

 

Dana 02.09.1991. godine prijavljeni prati sa svojim vozilom konvoj iz Kordunskog Ljeskovca za Novu Kršlju u kome se doprema oružje, minobacači, mitraljezi, puške raznih kalibara i municija zajedno sa Trkulja Borom, Trkulja Markom, Muškinja Đurom i ostali iz Nove Kršlje te vrše podjelu u dvorištu Trkulja Marke stanovništvu srpske nacionalnosti u Novoj Kršlji.

 

U osmom i devetom mjesecu 1991. prijavljeni također učestvuje u nabavci hrane i oružja iz Titove Korenice i Ličkog Petrova sela preko Sadilovca i Lipovače za Novu Kršlju prateći sa svojim osobnim automobilom Trkulja Bore iz Nove Kršlje koji na svom kamionu sve prevozi i dijeli srpskom stanovništvu u Novoj Kršlji.

 

Prijavljeni u 11 mjesecu 1991. godine odjeven u SMB uniformu i naoružan dugim naoružanjem učestvuju u seoskim stražama na području Nove Kršlje.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan djelatnicima ove Policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Adaković Jovo počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna.

 

O svim naknadnim saznanjima i dobivenim informacijama biti ćete obaviješteni posebnim izvještajem.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

Prilog : 1. kom

 

Z a p o v j e d n i k  :

 

Obajdin Mirko

 

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARKOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-154/92

Datum : 18.05.1992. godine

 

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovu člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku i podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

MILAN IVANČEVIĆ, otac Petar, rođen dana 13.03.1958. u Nova Kršlja,

 

općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Nova Kršlja, ulica Nova Kršlja broj 72.

 

općina Slunj, narodnost Srbin, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236.F. KZ RH - oružane pobune-

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajine'' početkom četvrtog mjeseca 1991. godine za vrijeme oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima aktivno učestvovanje u pripremanju oružanih sukoba protiv Hrvatske vlasti. Od polovine osmog mjeseca prijavljeni zajedno sa mještanima srpske nacionalnosti iz Nove Kršlje učestvuje u naoružavanju oružjem dopremljenim iz Kordunskog Ljeskovca.

 

D O K A Z I  :

 

Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Od 01.04.1991. godine prijavljeni redovno učestvuje na sastancima SDS u Novoj Kršlji koji se održavaju u kući Tuljkar Marka i područnoj školi, a kojima rukovodi Turkalj Marko i Muškinja Đuro na kojima se vrše pripreme i dogovori o oružanoj pobuni protiv Hrvatske vlasti na području Nove Kršlje.

 

Početkom devetog mjeseca prijavljeni zajedno sa Turkalj Markom, Muškinja Đurom, Držić Savom, Dražić Željkom, Vuković Milom, Muškinja Danom, Muškinja Dujom, Trkulja Borom, Trkulja Nešom, Trkulja Milanom, Ivančević Slavkom, Ivančević Zdravkom, Ivančević Ilijom, Ivančević Ostojom, Jerković Ilijom, Muškinja Dušanom, Muškinja Milanom, Muškinja Milom i Muškinja Brankom učestvuju u nabavci oružja iz Kordunskog Ljeskovca u dvorište Trkulja Marka iz Nove Kršlje gdje isto djele srpskom stanovništvu u Novoj Kršlji.

 

Također od polovine osmog mjeseca 1991. godine prijavljeni odijeva SMB uniformu i naoružava se kratkim i dugim naoružanjem te učestvuje u seoskim stražama na području Nove Kršlje naseljene srpskim stanovništvom.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan pripadnicima policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Milan Ivančević počinio krivično djelo iz članka 236. F: KZ RH oružana pobuna.-

 

Prednje vam se dostavlja u nadležnost.

 

 

P r i l o g    : 1. kom.

Z a p o v j e d n i k  :

Mirko Obajdin

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-155/92

Datum : 18.05.1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

ILIJA IVANČEVIĆ, otac Petar, rođen dana 10.02.1961. u Nova Kršlja, općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Nova Kršlja broj 72. općina Slunj, narodnost Srbin, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružane pobune -

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajine'' od početka četvrtog mjeseca učestvovao u pripremanju oružanih sukoba na području Nove Kršlje, početkom devetog mjeseca 1991. godine učestvuje u nabavi i naoružavanju srpskog stanovništva.

 

D O K A Z I  :

 

1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Početkom četvrtog mjeseca 1991. godine prilikom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima prijavljeni aktivno učestvuje na sastancima SDS kojima rukovodi Trkulja Marko i Muškinja Đuro na kojima se vrše dogovori o organiziranju oružane pobune srpskog stanovništva na području Nove Kršlje protiv Hrvatske vlasti.

 

 

Od polovine osmog mjeseca 1991. godine prijavljeni naoružan dugim i kratkim naoružanjem i odjeven u SMB uniformu učestvuje u seoskim stražama oko srpskih sela na području Nove Kršlje a početkom devetog mjeseca 1991. godine prijavljeni zajedno sa Trkulja Markom, Muškinja Đurom, Dražić Savom, Vuković Milom, Muškinja Danom, Muškinja Dujom, Trkulja Đurom, Turkulja Borom, Trkulja Nešom, Trkulja Milanom, Ivančević Slavkom, Ivančević Zdravkom, Ivančević Ostojom, Jerković Ilijom, Ivančević Ilijom, Ivančević Milanom, Muškinja Dušanom, Muškinja Milanom, Muškinja Milom i Muškinja Brankom vrši podjelu oružja u dvorištu Trkulja Marka koje je dopremljeno iz Kordunskog Ljeskovca i raznosi srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje.

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor pošto isti nije dostupan djelatnicima ove Policijske Stanice.

 

Iz naprijed navedenog i opisanog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Ilija Ivančević počinio krivično djelo iz članka 236. F KZ RH - oružana pobuna.-

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g  :  1. kom.

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINSTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-151/92.

Datum 15.05.1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

ILIJA KOLUNDŽIJA, otac Mane, rođen dana 03.03.1949. u Nova Kršlja, općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Nova Kršlja, općina Slunj, ulica Nova Kršlja broj 61, općina Slunj, narodnost Srbin, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna -

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' u osmom i devetom mjesecu odjeven u SMB uniformu naoružan kratkim i dugim naoružanjem, sudjelovao u nabavci, podjele i organiziranju nabavke oružja te u organiziranju oružane pobune među srpskim stanovništvom na području Nove Kršlje.

 

U periodu osmog i devetog mjeseca 1991. godine prijavljeni zajedno sa Trkulja Borom, Trkulja Nešom, Trkulja Milanom, Muškinja Đurom, Radaković Jovom, Jerković Ilijom, Cvjetičanin Lazom i Radaković Milanom sa osobnim vozilima i teretnim motornim vozilom vl. Trkulja Bore iz Titove Korenice i Ličkog Petrova sela preko Sadilovca i Lipovače dovoze oružje i hranu i djele srpskom stanovništvu u Novoj Kršlji.

Početkom devetog mjeseca prijavljeni i ostali navedeni dopremaju oružje : ( minobacače, mitraljeze, puške raznih kalibara i municiju iz Kordunskog Ljeskovca te u dvorištu Trkulja Marka iz Nove Kršlje dijele srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje.

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan djelatnicima ove Policijske Stanice.

Iz naprijed navedenog i učinjenog utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Kolundžija Ilija počinio krivično djelo iz člana 236.F. KZ RH - oružana pobuna.

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g    : 1.kom.

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko


 



REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-156/92

Datum : 18.05.1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

NEĐELJKO OBRADOVIĆ, otac Petar, rođen dana 26.01.1964., u Slunju, općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Mašvina, ulica Jamarje broj 52., općina Slunj, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna -

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' od samog početka oružanih sukoba učestvovao u nabavci i podjeli naoružanja na području Stare Kršlje te aktivno učestvovao u pripremanju oružanih sukoba na čelu sa Zinaić Petrom.

 

D O K A Z I :

 

1. Službena zabilješka sastavljena u vezi informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Početkom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima u četvrtom mjesecu 1991. godine prijavljeni se aktivno uključuje u organiziranju sastanaka SDS koji su se u Staroj Kršlji održavali u kući Zinaić Petra, Zinaić (nečitko) - Liječnika i Kotur Jovana gdje se vrše dogovori i priprema za oružane sukobe protiv Hrvatske vlasti.

 

Početkom devetog mjeseca prijavljeni zajedno sa Kotur Jovanom, Zinaić Petrom, Zinaić Milicavom, Kotur Jovanom na traktoru Zinaić Petra iz Kordunskog Ljeskovca u Staru Kršlju doprema oružje raznih kalibara : minobacače, puškomitraljeze, puške raznih kalibara i municiju koje kroz Novu Kršlju i Amarje prebacuju u Staru Kršlju i dijele srpskom stanovništvu na navedenom poslu.

Za vrijeme nabavke i dopreme naoružanja prijavljeni i ostali više navedeni su zapaženi odjeveni u SMB uniforme naoružani kratkim i dugim naoružanjem.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor sa prijavljenim jer nije dostupan djelatnicima Policijske stanice Slunj.

 

Iz naprijed navedenih i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Neđeljko Obradović počinio krivično djelo iz članka 236. F: KZ RH - oružane pobune.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g   : 1. kom.

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K174/92.

Datum : 25.05.1992. godine.

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stavka 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se :

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

OSTOJA IVANČEVIĆ, otac Đuro, rođen 01.01.1949. u Novoj Kršlji, općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Nova Kršlja, ulica Nova Kršlja, broj 55, općina Slunj, narodnost Srbin, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju

 

Zbog krivičnog dijelu iz članka 236.F. KZ RH - oružane pobune-

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' početkom četvrtog mjeseca 1991. godine aktivno  učestvuje u sastancima SDS i pripremanju oružanih sukoba protiv Republike Hrvatske, a početkom devetog mjeseca 1991. godine učestvuje u nabavljanju i podjeli naoružanja srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje općina Slunj.

 

D o k a z i  :

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovorima sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Početkom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima 1991. godine prijavljeni se aktivno uključuje u SDS na području Nove Kršlje općina Slunj kojima rukovodi : Trkulja Marko, Muškinja Đuro, Bajić Božo i Kotur Neđo, a na kojima se vrše dogovori i pripreme za oružani sukob protiv Hrvatske vlasti.

 

Početkom devetog mjeseca prijavljeni zajedno sa Trkulja Markom, Muškinja Đurom, Dražić Savom, Dražić Željkom, Vuković Milom, Muškinja Danom, Muškinja Dujom, Trkulja Borom, Trkulja Nešom, Trkulja Milanom, Ivančević Slavkom, Ivančević Zdravkom, Ivančević Ilijom, Ivančević Milanom, Jerković Ilijom, Muškinja Dušanom, Muškinja Milanom, Muškinja Milom i Muškinja Brankom učestvuje u nabavi oružja : ( minobacača, puško mitraljeza, pušaka raznih kalibara i municije) iz Kordunskog Ljeskovca koje dovoze sa kamionom Trkulja Bore u dvorište Trkulja Marka, vrše podjelu stanovništvu srpske nacionalnosti koje odmah i raspoređuju na seoske straže po selu, a vrijeme nabave i podjele svi navedeni su odjeveni u SMB i šarene uniforme, naoružani dugim i kratkim naoružanjem.

 

Spominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan djelatnicima ove Policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Ostoja Ivančević počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH - oružane pobune.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g  : 2. kom.

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

Broj : 511-05-41/1-K-171/92.

Datum : 25.05.1992. godine -

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona krivičnom postupku se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

MUŠKINJA DUŠAN, otac Dragić, rođen dana 30.01.1961. u Nova Kršlja, stanije u Nova Kršlja, ulica Nova Kršlja, broj 53, općina Slunj, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236.F. KZ RH - oružana pobuna

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' početkom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima aktivno učestvovao u organiziranju sastanaka SDS na području Nove Kršlje, a početkom devetog mjeseca 1991. godine učestvuje u nabavci i naoružavanju Srpskog stanovništva na području Nove Kršlje općina Slunj.

 

D o k a z i   :

 

 

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Početkom oružanih sukoba na području Plitvičkih Jezera tj. krajem trećeg početkom četvrtog mjeseca 1991. godine prijavljeni se aktivno uključuje u organiziranje sastanaka SDS koje Kotur Nedjeljko, Bajić Božo, Muškinja Đuro i Trkulja Marka, lovačkom domu i područnoj školi u Novoj Kršlji na kojima vrše pripreme i organizaciju za rušenje Hrvatske vlasti.

 

Početkom devetog mjeseca 1991. godine prijavljeni odjeva SMB uniformu naoružan dugim i kratkim naoružanjem učestvuje u nabavci oružja iz Kordunskog Ljeskovca zajedno sa Trkulja Borom, Trkulja Markom, Muškinja Đuro, Muškinja Dujom, Trkulja Nenadom, Trkulja Milanom, Dražić Savom, Dražić Željkom, Muškinja Danom, Muškinja Dujom, Trkulja Boro Brankom Danom  Ivančević Slavkom, Ivančević Zdravkom, Ivančević Ostojom, Muškinja Milom i Muškinja

sa svojim teretnim motornim vozilom marke ''Mercedes'' reg. oznake BI nepoznatog broja oružje dovozi u dvorište Trkulja Marka koje u toku noći raspodjeljuje srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje te iste zadužene odmah raspoređuju u odred Mašvine koji pripada ''TO SAO Krajina'' a komandant im je Kotur Neđo iz Gragovca.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan pripadnicima ove policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Muškinja Dušan počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH oružana pobuna.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-172/92

Datum : 25.05.1992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

MUŠKINJA MILAN, otac Dragić,, rođen dana 02.01.1966. u Nova Kršlja, općina Nova Kršlja, R Hrvatska, stanuje u Novoj Kršlji, ulica Nova Kršlja broj 53, općina Slunj, narodnost Srbin, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna.-

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajine'' početkom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima aktivno učestvuje u organiziranju sastanaka SDS na području Nove Kršlje, a početkom devetog mjeseca 1991. godine učestvuje u nabavci i naoružavanju Srpskog stanovništva na području Nove Kršlje.

 

D o k a z i   :

 

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Samim početkom oružanih sukoba na području Plitvičkih Jezera tj. krajem trećeg i početkom četvrtog mjeseca 1991. godine prijavljeni se uključuje u organiziranje sastanaka SDS koje vodi Kotur Nedjeljko i Bajić Božo te Trkulja Marko i Muškinja Đuro na kojima vrše pripreme i dogovore kako se suprotstaviti Hrvatskoj vlasti.

 

Početkom devetog mjeseca 1991. godine prijavljen odjeven SMB uniformu i naoružan dugim i kratkim naoružanjem učestvuje u nabavci oružja iz Kordunskog Ljeskovca zajedno sa Trkulja Borom, Trkulja Markom, Muškinja Đurom, Trkulja Nenadom, Trkulja Milanom, Dražić Savom, Dražić Željkom Muškinja, Muškinja Danom, Muškinja Dujom, Ivančević Zdravkom Ivančević Ostojom, Muškinja Milom i Muškinja Brankom koje Trkulja Boro sa svojim teretnim Vozilom ''Mercedes'' Bihaćke registracije dovozi u dvorište Trkulja Marka tokom Noći gdje vrše istovar i raspodjelu srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje te iste odmah raspoređuju u Odred Mašvina TO SAO Krajine kojima komanduje Kotur Neđo iz Grbovca.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan pripadnicima ove policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Muškinja Milan počinio krivično djelo iz čl. 236. F. KZ RH - oružana pobuna.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g  : 2. kom.

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-173/92

Datum : 25.05.1992. godine .-

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

ZDRAVKO IVANČEVIĆ, otac Dragan, rođen dana 15.03.1964. u Nova Kršlja, općina Slunj,

R Hrvatska, stanuje u Nova Kršlja, ulica Nova Kršlja broj 55, općina Slunj, narodnost Srbin, u vojnoj evidenciji se vodi u Slunju.

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružane pobune -

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' početkom mjeseca 1991. godine aktivno učestvuje na sastancima SDS na području Nove Kršlje u područnoj školi, lovačkom domu i kući Trkulja Marka na kojima vrše dogovore o pripremi oružanih sukoba protiv Hrvatske vlasti a početkom devetog mjeseca 1991. godine učestvuju u nabavci i podjeli naoružanja srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje općina Slunj.

 

D o k a z i  :

 

  1. Službena zabilješka sastavljeno u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxx
  2. službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Od samih početaka oružanih sukoba na području Plitvičkih Jezera prijavljeni aktivno učestvuju na sastancima SDS na području Nove Kršlje koji se održavaju u lovačkom domu, područnoj školi i kući Trkulja Marka, a koje vodi Trkulja Marko, Muškinja Đuro, Bajić Božo i Kotur Neđo na kojima vrše pripreme i dogovore o oružanim sukobima protiv Hrvatske vlasti.

 

Početkom devetoga mjeseca prijavljeni zajedno sa Trkulja Markom, Muškinja Đuro, Dražić Savom, Dražić Željkom, Vuković Milom, Muškinja Danom, Muškinja Dujom, Trkulja Borom, Trkulja Nešom, Trkulja Milanom, Ivančević Slavkom, Ivančević Ilija, Ivančević Milanom, Jerković Ilijom, Ivančević Ostojom, Muškinja Dušanom, Muškinja Milanom, Muškinja Milom, Muškinja Brankom učestvuje u nabavci oružja (minobacača, puškomitraljeza, puška raznih kalibara i municije) iz Kordunskog Ljeskovca koje odjeveni u SMB i šarene uniforme naoružani dugim i kratkim naoružanjem kamionom Trkulja Bore dovoze u dvorište Trkulja Marka gdje vrše raspodjelu srpskom stanovništvu na području Nove Kršlje koje odmah i raspoređuju i svrstavaju ih ''TO SAO Krajina Odred Mašvina'' gdje je zamjenik komandanta Kotur Neđo.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan pripadnicima ove policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Ivančević Zdravko počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH - oružane pobune.-

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g  : 2 kom.

 

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 

 


 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-175/92.

Datum : 25.05.1992 . godine.-

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stava 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

MILE MUŠKINJA, otac Dragić, rođen dana 31.05.1957. u Nova Kršlja, općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Donja Švarča, ulica Donja Švarča, broj 75, općina Karlovac, narodnost Srbin

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236.F. KZ RH - oružane pobune-

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajine'' početkom sedmog mjeseca 1991. godine napustio adresu stanovanja u Karlovcu te se odmah priključio pripadnicima TO SAO Krajine u Novoj Kršlji, a početkom devetog mjeseca 1991. godine učestvuje u nabavci i podjeli naoružanja na području Nove Kršlje srpskom stanovništvu.

 

D o k a z i   :

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Od početka sedmog mjeseca prijavljeni napušta adresu stanovanja u Karlovcu, Donja Švarča 75. te se priključuje pripadnicima ''TO SAO Krajina'' na području Nove Kršlje kojima rukovodi zamjenik komandanta Kotur Nedjeljko. Učestvuje na svim sastancima SDS na području Nove Kršlje koji se održavaju u kući Trkulja Marka, područnoj školi i lovačkom domu na kojima vrše pripreme i dogovore o rušenju Hrvatske vlasti.

 

Početkom devetog mjeseca odjeven u SMB uniformu i naoružan dugim i kratkim naoružanjem učestvuje u nabavci oružja iz Kordunskog Ljeskovca koje prevozi Trkulja Boro sa svojim teretnim motornim vozilom a u pratnji Muškinja Đure, Trkulja Marka, Dražić Save, Dražić Željka, Vuković Mile, Muškinja Dane, Muškinja Duje, Trkulja Bore, Trkulja Neše, Trkulja Milana, Ivančević Ostoje, Muškinja Dušana, Muškinja Milana i Muškinja Branka.

Nabavljeno i doveženo oružje u dvorištu Trkulja Marka dijele srpskom stanovništvu sa područja Nove Kršlje koje raspoređuju u Odred Mašina u sastavu TO SAO Krajine kojim komanduje Kotur Nedjeljko.

 

Napominjemo da nismo mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan pripadnicima ove policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Muškinja Mile počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost :

 

P r i l o g   : 2. kom.

Z a p o v j e d n i k   :

Obajdin Mirko

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA  KRLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-178/92

Datum : 26.05.1992. godine.

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVCU

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

NIKOLA JELOVAC, otac Bude, rođen dana 31.03.1957. u Otočcu, općine Otočac, R Hrvatska, stanuju u Jezercu, Jezerce broj 5, Titova Korenica, narodnost Srbin, zanimanje Vozač

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F: KZ RH - oružana pobuna -

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajina'' početkom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima učestvuje u pripremanju pružanju otpora Hrvatskoj vlasti s polovinom 11 mjeseca 1991. godine odjeven u SMB uniformu i naoružan kratkim naoružanjem primjećen u mjestu Željava sa kamionom.

 

D o k a z i  :

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Početkom četvrtog mjeseca 1991. godine prijavljeni je u mjestu Grabovac, općine Slunj iznajmio kafić ''GSŽ'' od Trkulja Mile kao i vulkanizersku radionicu gdje bi se svakodnevno okupljali građani srpske nacionalnosti, a među njima i pravoslavni pop Sančanin Braco gdje su vršili dogovore i održavali stranačke sastanke na kojima su se dogovarali kako se suprotstaviti Hrvatskoj vlasti.

 

Polovinom 11. mjeseca 1991.  godine policajac Policijske stanice Slunj, Policijske ispostave Drežnik Grad Marijanović Nikola se nalazi u mjestu Željava kao zatvorenik priveden od strane pripadnika TO SAO Krajine i u krugu zatvora zapaža prijavljenog odjevenog u SNB uniformu i naoružanog sa kratkim naoružanjem sa kamionom kako iz kruga odvozi smeće.

 

Napominje da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan pripadnicima ove policijske stanice.

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni elovac Nikola počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna.

 

O svim daljnjim saznanjima obavijestiti ćemo vas posebnim izvještajem.

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g    : 1. kom.

 

Z a p o v j e d n i k :

 

Obajdin Mirko

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj: 511-05-41/1-180/92

Datum : 26.051992. godine

 

OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

 

KARLOVAC

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

ILIJA JERKOVIĆ, otac Janko i majke Bare, rođene 15.031973. u Slunju, općina Slunj, R Hrvatska, stanuje u Donji Vaganac, ulica Donji Vaganac, broj 31, općina Titova Korenica, narodnost Srbin

 

Zbog krivičnog djela iz članka 236. F. KZ RH - oružane pobune-

 

Na način što je kao pripadnik tzv. ''TO SAO Krajine'' učestvuje u pripremanju oružanih sukoba protiv Hrvatske vlasti i početkom devetog mjeseca 1991. godine na području Nove Kršlje općina Slunj učestvuje u nabavci i naoružavanju srpskog stanovništva.

 

D o k a z i   :

 

  1. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxx
  2. Službena zabilješka sastavljena u vezi obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxx

 

Opis činjeničnog stanja :

 

Početkom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima 1991. godine prijavljeni napušta adresu stanovanja te odlazi u Ličko Petrovo selo a zatim u Novu Krašlju gdje se priključuje pripadnicima TO SAO Krajina i sa istima učestvuje u održavanju sastanaka SDS i dogovoru o rušenju Hrvatske vlasti na čelu sa Bajić Božom, Muškinja Đurom, Trkulja Markom i Kotur Neđom.

 

Početkom devetog mjeseca 1991. prijavljeni zajedno sa Trkulja Markom, Trkulja Borom, Trkulja Milanom, Trkulja Nešom, Dražić Savom, Dražić Želkom, Adaković Jovom, Adaković Ilijom i Muškinja Brankom odlazi u Kordunski Ljeskovac teretnim motornim vozilom marke ''Mercedes'' Bihaćke registracije na kome dovoze oružje ( minobacače, puškomitraljeze, puške raznih kalibara i municiju) u dvorište Trkulja Marka iz Nove Kršlje koju raspoređuju i djele srpskom stanovništvu u Novoj Kršlji i od istih formiraju ''Odred Mašvina TO SAO Krajina'' sa komandantom Kotur Neđom. Prilikom nabavke i podjele prijavljeni je odjeven u SMB uniformu naoružan dugim i kratkim oružjem.

 

Napominjemo da nismo u mogućnosti sa prijavljenim obaviti informativni razgovor jer nije dostupan djelatnicima ove policijske stanice.

 

Iz naprijed navedenog i utvrđenog činjeničnog stanja osnovano se sumnja da je prijavljeni Jerković Ilija počinio krivično djelo iz članka 236. F. KZ RH - oružana pobuna. -

 

Prednje vam se dostavlja u daljnju nadležnost.

 

P r i l o g    : 2. kom.

 

Z a p o v j e d n i k    :

 

Obajdin Mirko


 

REPULIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-156/92.

Datum : 18.05.1992. godine

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je dana 18.05.1992. godine u Prostoriji PU Karlovac, dao ovlaštenoj osobi PS SLUNJ slijedeće obavijesti :

 

Početkom četvrtog mjeseca 1991. prilikom oružanih sukoba na Plitvičkim Jezerima u Staroj i Novoj Kršlji općina Slunj dolazi do okupljanja srpskog stanovništva radi dogovora o pripremi oružane pobune protiv Hrvatske vlasti. U Staroj Kršlji glavni organizator je Zinaić Petar, a stalni članovi sastanka su Zinaić Branko, Zinaić Milisav, Kotur Jovan, Obradović Neđeljko, Obradović Petra, Topić Dragan, Topić Nikola, Cvjetičanin Stevo, Marko Zinaić i Dragan Jerković.

U Novoj Kršlji glavni organizatori su Trkulja Marko Muškinja Đuro, a prisutni su Dražić Sava, Dražić Željko, Mile Vuković, Muškinja Dane, Muškinja Dujo, Trkulja Boro, Trkulja Nešo, Trkulja Milan, Ivančević Slavko, Ivančević Zdravko, Ivančević Ostoja, Ivančević Ilija, Ivančević Milan, Ivančević Ostoja, Jerković Ilija, Muškinja Dušan, Muškinja Milan, Muškinja Mile i Muškinja Branko.

 

Početkom devetog mjeseca 1991. godine svi gore navedeni sa traktorima i vozilima iz Kordunskog Ljeskovca prevoze u Novu i Staru Kršlju minobacače, puškomitraljeze, puške raznih kalibarai municiju i dijele srpskom stanovništvu na navedenom području. Prilikom transporta isti su zapaženi naoružani dugim i kratkim naoružanjem odjeveni u maskirne i SMB uniforme na kapama noseći kokarde ili petokrake.

 

Od polovine osmog mjeseca lica koja sam naveo uključuju se u seoske straže i noću i danju šeću kroz dio sela Nova Kršlja naseljeno Hrvatima, a dijelove sela naseljena srpskim stanovništvom noću čuvaju od upada iz okolnih sela, a prilikom čega često ispaljuju rafale da bi zastrašili hrvatsko stanovništvo.

 

 

Ovlaštena sl. osoba :

 

xxxxxxxxxxxxx

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA KARLOVAC

POLICIJSKA STANICA SLUNJ

 

Broj : 511-05-41/1-K-152/92.

Datum : 07.03.1992.

 




SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx je dana 07.03.1992. godine u PU Karlovac dao ovlaštenoj osobi PS SLUNJ slijedeće obavijesti :

 

Početkom osmog mjeseca 1991. godine na području Nove Kršlje Trkulja Marko iz Nove Kršlje zajedno sa Kotur Neđom iz Grabovca, Jerković Ilijom iz Nove Kršlje i Muškinja Đurom iz Nove Kršlje okupljaju u više navrata srpsko stanovništvo u područmoj školi i domu Mjesne zajednice te održavaju sastanke SDS.

Početkom devetog mjeseca 1991. g. tj. 02.09.1991. godine Trkulja Boro iz Nove Kršlje sa svojim teretnim vozilom ''Mercedes BI registracije sive boje'' zajedno sa ocem Markom i bratom Milanom dovozi oružje iz Kordunskog Ljeskovca i uskladištvuje ga u som dvorištu da bi u toku noći jedinačno dolazili sa vozilom Ilije Kolundžija, Ilija Jerković i Đuro Muškinja a pješice Milan Radaković, Dujo Muškinja, Dane Muškinja, Milan Muškinja, Mile Muškinja, Ivančević Ostoja, Ivančević Slavko, Ivančević Zdravk, Milan Ivančević, Ilija Ivančević, Dragan Ivančević i Mišo Ivančević te preuzeli oružje i odvozili ga svojim kućama.

 

U periodu osmog i devetog mjeseca 1991. godine braća Boro, Nešo i Milan Trkulja iz Nove Kršlje su sa gore navedenim kamionom dovozili iz pravca Ličkog Petrova sela i Sadilovaca stoku, brašno i ostale namjernice a pratili bi ih sa svojim osobnim vozilima Muškinja Đuro, Radaković Jovo, Ilija Jerković i Ilija Kolundžija, Lazo Cvjetičanin, Milan Radaković.

 

Nakon pada Rakovice i Drežnik Grada Trkulja Milan sin Marka je sa kamionom u pratnji oca Marka iz Rakovice, Grabovca i Drežnika pljačkao i odvozio : stoku, ovce, drva, rezanu građu i bijelu tehniku te je odvozili u Tržačka Raštela Bi H na sajam gdje bi televizor u boji prodavali za 200 DM, a crno bijeli za 100 DM i nudili frižidere, škrinje za zamrzavanje i regale po niskim cijenama.

 

 

Ovl. sl. osoba :

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxx


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNO TUŽITELJSTVO KARLOVAC

 

Broj : KT-386/92

 

Karlovac, 5. lipnja 1992. godine

ZC/JK

 

 

VOJNI SUD

 

KARLOVAC

 

 

Na osnovu članka 45 stavka 2 točka 3 preuzetog ZKP-a ( NN 53/91), i članka 7 stavka 2 Uredba o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ( NN 73/91) i ( 25/92) podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

Protiv

I okr. ĐURE MUŠKINJE, sin Dane, rođ. 15.10. 1947. u Slunju, gdje i prebiva Nova Kršlja br. 6,

Poljoprivrednik, Srbin, državljanin RH.

 

II okr. JOVE RADAKOVIĆ, sin Miloša, rođ. 14.03.1949. u Slunju, gdje i prebiva, Rakovica, br. 30 vozač, Srbin, državljanin RH.

 

III okr. MILANA IVANČEVIĆ, sin Petra, rođ. 12.3. 1958. u Slunju, gdje i prebiva, Nova Kršlja br. 72, Srbin, državljanin RH.

 

IV okr. ILIJE IVANČEVIĆ, sin Petra, rođ. 10.02. 1961. u Slunju, gdje i prebiva, Nova Kršlja br. 72. Srbin, državljanin RH.

 

V okr. ILIJE KOLUNDŽIJA, sin Mane, rođ. 03.03. 1949. u Slunju, gdje i prebiva, Nova Kršlja, br. 61, Srbin, državljanin RH.

 

VI okr. NEDELJKA OBRADOVIĆ, sin Petra, rođ. 26.01.1964. u Slunju, prebiva u Mašvini, Jamarje br. 52, SO Slunj, Srbin, državljanin RH.

 

VII okr. OSTOJE IVANČEVIĆ, sin Đure, rođ. 01.01.1949. u Slunju, gdje i prebiva, Nova Kršlja br. 55, Srbin, državljanin RH.

 

VIII okr. DUŠANA MUŠKINJA, sin Dragića, rođ. 3001.1961. u Slunj, gdje i prebiva, Nova Kršlja kbr. 53. Srbin, državljanin RH.

 

IX okr. MILANA MUŠKINJA, sin Dragića, rođ. 02.01.1966. u Slunju, gdje i prebiva, Nova Kršlja br. 53, Srbin, državljanin RH.

 

X okr. ZDRAVKA IVANČEVIĆ, sin Dragana, rođ. 15.031964. u Novoj Kršlji, gdje i prebiva na kbr. 55. SO Slunj, Srbin, državljanin RH.

 

XI okr. MILE MUŠKINJA, sin Dragića rođ. 31.05.1957. u Slunju, prebiva u Karlovcu, Donja Švarča 75, Srbin, državljanin RH.

 

XII. NIKOLE JELOVAC, sin Bude, rođ. 31.03.1957. u Otočcu, prebiva u Titovoj Korenici, Jezercebr. 5, vozač, Srbin, državljanin RH.

 

XIII. okr. ILIJE JERKOVIĆ, sin Janka i Bare, rođ. Obajdin, rođ. 15.03.1973. u Slunju, prebiva u Titovoj Korenici, Donji Vaganac br. 31, Srbin, državljanin RH.

 

Da su :

 

Tokom rujna 1991. godine na području Nove Kršlje, SO Slunj, u cilju nasilnog obaranja državnog ustrojstva Republike Hrvatske i njenih legalnih organa vlasti, a u uvjetima oružanih akcija tzv. ''JNA'' i drugih nelegalnih oružanih formacija koje su akcije upravljene na odcjepljenje dijelova teritorija Republike Hrvatske i stvaranja tzv. ''SAO Krajine'', zajednički dobrovoljno pristupili neprijateljskim četničkim formacijama, te su iz Kordunskog Ljeskovca dovozili oružje koje su noću dijelili mještanima Srpske nacionalnosti od kojih je formiran tzv. ''Odred Mašvina - TO SAO Krajina, nakon čega je oružjem izvršen napad i okupacija Rakovice i Drežnik Grada, te šireg područja gdje živi pretežno Hrvatsko pučanstvo koje je protjerano sa svojih ognjišta, a navedena područja su okupirana i zbog toga nisu pod kontrolom legalnih snaga Republike Hrvatske,

 

Dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske,

 

Pa su time počinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom - označeno i kažnjivo po članku 236 F stavka 1 KZ RH,

 

Stoga

 

P r e d l a ž e m

 

  1. da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna rasprava,
  2. da se na raspravu pozovu I okr. Muškinja Đuro, II okr. Radaković Jovo, III okr. Ivančević Milan, IV okr. Ivančević Ilija, V okr. Kolundžija Ilija, VI okr. Obradović Nedeljko, VII okr. Ivančević Ostoja, VIII okr. Muškinja Dušan, IX okr. Muškinja Milan, X okr. Ivančević Zdravko, XI okr. Muškinja Mile, XII okr. Jelovac Nikola i XIII okr. Jerković Ilija te da se provede dokaz saslušanjem xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx kao svjedoka.

 

O b r a z l o ž e nj e

Policijska uprava Karlovac podnijela je prijavu protiv gore imenovanih okrivljenika, radi krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 F stavak 1 KZ RH, pobliže opisanog u izreci ove optužbe.

 

Iz izjava xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx proizlazi da su u toku rujna 1991. godine svi okrivljenici dobrovoljno pristupili nelegalnim neprijateljskim formacijama koje formacije su imale za cilj nasilno rušenje državnog ustrojstva Republike Hrvatske, odcjepljenje dijelova teritorija RH i stvaranje tzv. ''SAO Krajine'', a također i nasilno rušenje legalnih organa vlasti Republike Hrvatske. Okrivljenici su se pridružili neprijateljskim srbočetničkim formacijama, te su u namjeri ostvarenja navedenih ciljeva odlazili na područje Kordunskog Ljeskovca, odakle su dovozili oružje, kojim oružjem su zaduživani mještani Srpske nacionalnosti koji su se na taj način naoružali formiran je tzv. ''Odred Mašvina'' koji pripada TO ''SAO Krajina'' da bi nakon toga bio izvršen napad na područje Rakovice i Drežnik Grada te šireg područja gdje živi pretežno Hrvatsko pučanstvo koje je nakon toga sa svojih ognjišta i protjerano. To područje je okupirano i nije pod kontrolom legalni snaga Republike Hrvatske.

 

Postupak okrivljenika obzirom na izjave xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx  ukazuju na sve bitne elemente krivičnog djela oružane pobune iz članka 236 F stavak 1 KZ RH. Očito je dakle da je njihova namjera bila nasilno rušenje legalno izabrane vlasti RH i odcjepljenje djela njenog teritorija, radi sprečavanja kontrole legalnih snaga RH na njenom cijelom teritoriju, zbog čega su se i pridružili tzv. ''Srbočetničkih formacija'' i dovozili oružje kojim je naoružavano srpsko stanovništvo koje je kasnije izvršilo napad na područje Rakovice i Drežnik Grada.

Imajući u vidu članak 7 stavka 2 Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN 73/91) i (25/92), valjalo je podići ovu optužnicu koja je opravdana i na zakonu osnovana.

S obzirom da okrivljenici za sada nisu dostupni legalnim pravosudnim organima Republike Hrvatske, predlažemo da se temeljem članka 300 stavak 3 preuzetog ZKP-a (NN 53/91) suđenje provede u odsutnosti

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Zdravko Car


REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                 Broj : III K-97/92-4

Kv-103/92

 

 

R J E Š E NJ E

 

Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Nine Bubaš i Mladenka Kosijera kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Blaženke Čurjak, u krivičnom predmetu protiv okr. Đure Muškinje i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236 F st. 1 KZ RH, temeljem čl. 300 preuzetog ZKP (NN br. 53/91), 1. Srpnja 1992. godine,

 

R i j e š i o    j e

 

I okr. ĐURI MUŠKINJA, Nova Kršlja 6, Slunj,

II okr. JOVIRADAKOVIĆU, Rakovica 30, Slunj

III okr. MILANU IVANČEVIĆU, Nova Kršlja 72, Slunj

IV okr. ILIJI IVANČEVIĆU, Nova Kršlja 72, Slunj

V okr. ILIJI KOLUNDŽIJI, Nova Kršlja, 61, Slunj

VI okr. NEDJELJKU OBRADOVIĆU, Mašvina, Jamarje 52, Slunj

VII okr. OSTOJI IVANČEVIĆU, Nova Kršlja 55, Slunj,

VIII okr. DUŠANU MUŠKINJI, Nova Kršlja 53, Slunj

IX okr. MILANU MUŠKINJI, Nova Kršlja 53, Slunj

X okr. ZDRAVKU IVANČEVIĆU Nova Kršlja 55, Slunj

XI okr. MILI MUŠKINJI, Donja Šverča 74, Karlovac

XII okr. NIKOLU JELOVCU, Titova Korenica, Jezerce 5,

XIII okr. ILIJI JERKOVIĆU, Donji Vaganac 31. Titova Korenica

 

 

S u d i t     ć e    s e   u   o d s u t n o s t i

 

Zbog kriv. djela iz čl. 236-F st. 1 KZ RH za koje su optuženi optužnicom VT Karlovac broj KT - 386/92.

 

Žalba na zadržava izvršenje rješenja.

 

Obrazloženje

 

VT Karlovac optužilo je okr. zbog krivičnog djela iz čl. 236 F st. 1. KZ RH, te je ujedno predložio da im se sudi u odsutnosti.

 

Okr. prebivaju na području koje trenutno nije pod kontrolom državnih organa RH, ili se trenutno tamo nalaze (XI okr.), pa je očito da tim organima nisu dostupni, a što potvrđuje i činjenica da nisu dostupni, a što potvrđuje i činjenica da nisu pronađeni ni nakon raspisivanja tjeralice i određivanja pritvora. Osim toga priroda i težina kriv. djela koje im se stavlja na teret pretpostavlja osobito važan razlog da im se sudi iako su odsutni, pa je stoga prihvaćen prijedlog VT Karlovac te je riješeno kao u izreci.

 

U Karlovcu, 1. srpnja 1992. godine.

 

 

ZAPISNIČAR :                                                                                   PREDSJEDNIK VIJEĆA :

 

Blaženka Čurjak v. r.                                                                                      Zvonimir Matan v. r.

 

 

PRAVNA POUKA :

 

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 3 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi pismeno u tri jednaka primjerka ili usmeno na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.

 

Dostavljeno :


 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC                                                                             Broj : III K-97/92-5

Kv - 228/92

 

 

R J E Š E NJ E

 

Vojni sud u Karlovcu, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća, te Marijana Janjca i Mladena Kosijera kao članova vijeća, u kriv. predmetu protiv opt. Đure Muškinje i dr., zbog kriv. djela iz čl. 236 -F st. 1. KZ RH, postupajući po službenoj dužnosti, u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 1992. godine

 

R i j e š i o    j e

 

I - Temeljem čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivično djelo počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske krivični postupak protiv opt. ĐURE MUŠKINJE, JOVE RADAKOVIĆ, MILANA IVANČEVIĆA, ILIJE KOLUNDŽIJE, NEDJELJKA OBRADOVIĆA, OSTOJE IVANČEVIĆA, DUŠANA MUŠKINJE, MILANA MUŠKINJE, ZDRAVKA IVANČEVIĆA, MILE MUŠKINJE NIKOLE JELOVCA I ILIJE JELKOVIĆA    o b u s t a v lj a    s e.

 

II - Rješenje van raspravnog vijeća ovog suda od 11. lipnja 1992. g. pod brojem K-97/92-2 stavlja se van snage, a kojim je određen pritvor, protiv optuženih - (označenih u toč. I ovog rješenja). -

 

III - Naredba suca ovoga suda Nine Bubaš od 11. lipnja 1992. g. pod brojem K-97/92-3 kojom je određeno izdavanje tjeralice protiv optuženih (označeni u toč. I ovog rješenja)

P o v l a č i     s e

 

O b r a z l o ž e nj e

 

VT Karlovac pod brojem KT-386/92 podiglo je optužnicu kod ovog suda protiv Đure Muškinje i dr., radi krivičnog djela iz čl. 236-F st. 1. KZ RH pobliže opisano u izreci optužnice.

 

Prije podizanja optužnice, odnosno nakon podizanja optužnice van raspravno vijeće ovog suda odredilo je nad optuženima pritvor, a sudac Nina Bubaš naredila je izdavanje tjeralice, međutim kako je postupak obustavljen valjalo je i rješenje o određivanju pritvora staviti van snage kao i povući naredbu o izdavanju tjeralice.

 

Stoga je riješeno kao u izreci.-

 

Karlovac 30. listopad 1992. godine.-

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA :

 

Zvonimir Matan v.r.

 

PRAVNA POUKA :

 

Protiv ovog rješenja VT Karlovac može uložiti žalbu u roku od 24 sata od primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi na zapisnik kod ovog suda. O žalbi odlučuje Vrhovni sud RH.-

 

DOSTAVLJENO :

 

  1. VT Klc. Na KT- 386/92
  2. Opt. -ogl. ploča suda
  3. OZ Karlovac
  4. PU Klc.
  5. Predsjedništvo ovog suda

 

 

Nova Gradiska - SI-0022


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OKRUŽNI SUD SISAK                                                                                  K-27/92-17

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Okružni sud u Sisku, po sucu Željku Barać, uz sudjelovanje Nataše Galinić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog Dušana Doić, zbog krivičnog djela iz članka 150. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, nakon dana 19. siječnja 1993.  godine, u odsutnosti optuženika, a u prisutnosti zamjenika okružnog javnog tužitelja Miljenka Ugarković i branitelja optuženika Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i objavio

 

 

P R E S U D U

 

 

Optuženi DUŠAN KOJIĆ, sin Vojina i Milke, rođen 28. lipnja 1961.

godine u Čapragincima SO Nova Gradiška, gdje

je i prebivao, Srbin, nalazi se u bjegstvu,

 

 

k  r  i  v     j  e

 

što je:

 

tijekom 1991. godine, nakon što se je priključio terorističkim grupama uključenim u oružanu pobunu u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog društvenog i državnog sistema u Republici Hrvatskoj, dana 23. studenoga 1991. godine u zatvoru u Staroj Gradiški, prilikom ispitivanja zarobljenog hrvatskog vojnika xxxxxxxxxxxxxxxx, suprotno odredbama člana 143. i 144. ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima, govorio mu da je kukavica i izdajica srpskog naroda, te ga pri tome više puta šakama udario u genitalije, smijući se pri tome,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava surovo postupao s ratnim zarobljenicima,

 

Čime je učinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima – označeno u članku 150. osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

 

O S U Đ U J E

 

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) GODINA.

 

 

Temeljem propisa članka 353. stavak 1. Zakona o krivičnom postupku nad optuženikom se određuje pritvor.

 

Temeljem propisa članka 98. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 95. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a optuženi je dužan platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 16.000.- HRD i paušalni iznos od 5.000.- HRD.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Optuženim prijedlogom Okružnog javnog tužilaštva Sisak KT-177/92 od 1. prosinca 1992. godine Kojić Dušanu stavljeno je na teret izvršenje krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – surovim postupanjem s ranjenicima, bolesnim i ratnim zarobljenicima – iz članka 150. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

Istovremeno je stavljen prijedlog da se glavna rasprava održi u odsutnosti optuženika.

 

Prijedlogu javnog tužitelja je udovoljeno pravomoćnim rješenjem vijeća (čl. 23. st. 6. ZKP-a) Kv-103/92 od 30. prosinca 1992. godine.

 

Branitelj, postavljen po službenoj dužnosti, ustanovio je da činjenično stanje koje proizlazi iz spisa ukazuje na to da je optuženik doista učinio krivično djelo stavljeno mu na teret. Stoga se zauzima samo za uvažavanje eventualnih olakotnih okolnosti pri odmjeravanju kazne.

 

Svjedok xxxxxxxxxxxxxxx detaljno je i uvjerljivo podkrijepio navode optužnog prijedloga.

 

Svojstvo ratnog zarobljenika oštećeniku nitko nije osporio.

 

Svim do sada rečenim o postupanju optuženika kritične zgode sud smatra sa sigurnošću dokazanim, da je Kojić Dušan svojim postupkom ostvario sva bitna obilježja, subjektivna i objektivna, krivičnog djela surovog postupanja sa zarobljenicima kršeći pravila međunarodnog prava – konkretno članaka 143. i 144. ženevske konvencije iz 1949. godine.

 

Nije pri tome bitno da li je optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši pravila međunarodnog prava, jer je povreda takovog prava u opisu po njemu učinjenog krivičnog djela objektivni uvjet kažnjivosti.

 

Prilikom odmjeravanja kazne, imajući u vidu svrhu kažnjavanja (čl. 33. Osnovnog krivičnog zakona Republike hrvatske) stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u uvjerenju da je jedino takova kazna odgovarajuća težini od optuženika učinjenog.

 

Obzirom na visinu izrečene kazne, temeljeno na propisu člana 353. st. 1. Zakona o krivičnom postupku, određen je pritvor.

 

Odluka o trošku temelji se na u izreci citiranim propisima, a sam trošak je odmjeren prema stvarno nastalim izdacima tokom postupka, a od toga paušalni iznos srazmjerno duljini trajanja postupka.

 

U Sisku, dne 19. siječanja 1993.

 

ZAPISNIČAR                                                                                                 S U D A C

Nataša Galinić, v.r.                                                                                     Željko Barać, v.r.

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa liste.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primejrka Vrhovnom sudu Hrvatske, a putem ovoga suda.

Nova Gradiska - PZ 0019

 

K.70/94.

SIMIĆ NOVICA, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH,

po optužnici ŽDO Požega, broj KTR.88/92-35. od 25. listopada 1994. godine,

u presudi po u nepravomoćnoj presudi pos I. br. K. 70/94-12. od 29. svibnja 1997. godine, koja se nalazi po žalbenom postupku na Vrhovnom sudu RH, u kaznenom predmetu protiv:

 

Optuženika Novice Simića, sina Trajka, rođen 13. kolovoza 1943. godine u Bojniku, Republika Srbija, oženjen, otac dvoje djece, sa završenom visokom školom, Srbin, generalmajor tzv "Vojske Republike srpske", sada nepoznatog boravišta na teritoriju RH,

 

kojom je proglašen krivim što je :

 

U vremenskom razdoblju od 18. lipnja 1991. godine do mjeseca lipnja 1992.

godine kao zapovjednik dijela oružanih snaga tzv "SAO Krajina" na dijelu ratišta od rijeke Save do podpsunskih sela općina Nova Gradiška, kršeći odredbe Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, a za vrijeme oružane pobune dijela srpskog stanovništva na području zapadne Slavonije, izdao zapovijedi da se avionski, te topništvom gadjaju civilni objekti u Novoj Gradiški i širem području oko Nove Gradiške, iako se isti nisu nalazili na liniji sukoba, a niti su bili u blizini vojnih ciljeva, te je na takav način došlo do ranjavanja većeg broja civila, a uslijed topničkih napada smrtno su stradali Trupinić Blaženka, Vitković Ilija, Tomić Milan, Zukanović Amalija, Zukanović Vjekoslav, Bilić Josip, Grgić Marija, Kraljić Nevenka, Rapaić Sofija, Marinović Matija i Štrbac Predrag, dok je na privrednim objektima i to objektu VP "Grafopapir" Nova Gradiška, uslijed granatiranja i topničkih napada nastala imovinska šteta u kunskoj protuvrijednosti od 100.500,00 DEM, na zgradi bolnice Nova Gradiška šteta velikih razmjera, na objektu GP "STRMAC" Nova Gradiška, šteta u kunskoj protuvrijednosti 16.631,00 DEM, na objektu Zavoda za zapošljavanje Nova Gradiška, imovinska šteta u kunskoj protuvrijednosti od 26.678,00 DEM, na objektima Republičkoj fonda socijalne skrbi Nova Gradiška, šteta većih razmjera, na objektima "Croatia Osiguranja" šteta od 51.585,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, na objektima DP "S.S. Jucko" imovinska šteta u vrijednosti od 1.055.620,00 HRD, na objektima autobusnog kolodvora imovinska šteta znatnih razmjera, na objektima DP "Zlata" Nova Gradiška, šteta u iznosu od 176.760,00 DEM, na objektima poduzeća "TANG" Nova Gradiška, šteta velikih razmjera, te na objektima Tvornice stočne hrane i klaonice" Nova Gradiška znatna materijalna šteta, a štete su nastale i na obiteljskim zgradama u blizini navedenih objekata,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba naređivao da se izvrši napad na civilno stanovništvo, kojega je posljedica smrt i teške tjelesne ozljede ljudi, te da se uništava imovina stanovništva, što nije opravdano vojnim potrebama,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH,

 

pa se temeljem istog članka optuženik Simić Novica osudjuje na kaznu zatvora od

20 (dvadeset) godina.

"

Svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Nova Gradiska - PZ 0010


10. K-85/94

 

NATAŠA BOŽIĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH,

 

po optužnici ŽDO u Požegi, broj KT-50/92-6 od 22. prosinca 1994. g.,

 

u pravomoćnoj presudi posl.broj K-85/94-7 od 21. svibnja 1996. godine, u kaznenom predmetu protiv:

 

Optuženice NATAŠA BOŽIĆ, kći Milutina i Ljerke, rođene 7. travnja 1970.g. u Novoj Gradiški, s posljednjim prebivalištem u Kovačevcu 19, sada nepoznata boravišta, Srpkinja, studentica,

 

je proglašena krivom što je:

 

od kolovoza 1991. godine do prosinca iste godine, na području Okučani-Nova Gradiška uključivši se u redove tzv. "milicije SAO Krajine", koja je djelovala u okviru srpsko-četničke organizacije, imajući za cilj rušenje legalne vlasti u Republici Hrvatskoj i stvaranje teritorija pod okrivljem "velike Srbije" kada su na području sela oko Okučana vršene agresije nad civilnom stanovništvom koje je otpremano u logore Stara Gradiška i Okučani i to od listopada 1991. godine na dalje, protivno odredbi čl. 3.IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g., u zatvoru Okučani sa više pripadnica tzv. "milicije SAO Krajine" sudjelovala u zlostavljanju civilne zatočenice xxxxxxxxxxxxxxxxx na način da je ista od navedenih odmetnica natjerana da xxxxxxxxxxxxxx, jednom od zatočenika sisa spolni ud, pri čemu je električnom palicom udarana i žarena po leđima i stopalima, zatim šamarala i tukla zatočenika xxxxxxxxxxxxxxxx, te ga tjerala da joj liže čizme, na taj način vređajući njihovo dostojanstvo,

 

d a k l e, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, mučila i nečovječno postupala prema civilnom stanovništvu,

 

čime je počinila kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, opisano i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH,

 

te je Nataša Božić osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

 

 

 

Oštećenica kao svjedokinja: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Nova Drencina - SI-0060


 

H I T N O ! P  R I T V O R !

VOJNO TUŽITELJSTVO

U ZAGREBU

Avenija Vukovar 84/VII

 

BROJ:KTV-2310/92

Zagreb, 28. listopada 1992.

 

 

V O J N O M  S U D U

 

Z A G R E B

 

Temeljem članka 45. stavak 2. točka 3. preuzetog Zakona o

krivičnom postupku (NN. RH br. 53/91), podnosim

 

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

 

I. Okr. KRAGUJEVIĆ NEDELJKA, sina Save i majke Mire, rođen 08.12.1962. godine u Sisku, sada prebiva u Petrinji, Ul. Milanke Kljaić br. 4,

 

II. okr. KRAGUJEVIĆ ZORANA, sina Save i majke Mire, rođen 09.02.1967. godine u Sisku, sada prebiva u Petrinji, Ul. Milanke Kljaić br. 4,

 

III. okr. VUJANOVIĆ DJURE, sina Mirka, rođen 02.01.1962. godine u

Dervišima, sada prebiva u Novoj Drenčini bb,

 

IV. okr. JAPRANIN PREDRAGA, sina Djure, rođen 29.09.1972. godine u Sisku, sada

prebiva u Petrinji, Ul. 27. srpnja bb,

 

V. okr. DJANIĆ SUADA, sina Abdulaha, rođen 21.03.1968. godine u Sisku,

sada prebiva u Petrinji, Ul. 27. srpnja br. 10,

 

VI. okr. ČAKARA DAMIRA, sina Milana, rođen 15.04.1968. godine u Sisku,

prebiva u Petrinji, Ul. Milanke Kljaić br. 9,

 

VII. okr. ČAKARA MILANA, sina Miloša, rođen 02.09.1944. godine u Jošavici, sada prebiva u Petrinji, Ul. Milanke Kljaić br. 9,

 

VIlI. okr. RUDIĆ ZORANA, sina Milana, rođen 07.09.1964. godine u Miočinovićima, sada prebiva u Petrinji, Ul. Andrije Petračića br. 26,

 

IX. okr. SEKULIĆ DRAGANA, sina Pere, rođen 10.02.1930. godine u

Omarskoj, sada prebiva u Petrinji, Ul. Andrije Petračića br. 28,

 

X. okr. GRNOVIĆ SAVE, sina Ljubomira, rođen 16.01.1956. godine u Lovči,

sada prebiva u Petrinji, Ul. Josipa Mencina bb,

 

da su:

 

tijekom mjeseca lipnja, srpnja, kolovoza, rujna i listopada 1991. godine, nakon što

je Sabor Republike Hrvatske donio odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske zajedno sa maloljetnikom Čakara Dejanom, očito nezadovoljni takovom odlukom aktivno se uključili u oružane formacije tzv. JNA sudjelujući u njihovom sastavu u napadu na grad Petrinju dana 02.09.1991. godine, 16.09., te 29.09.1991. godine, a zatim dana 06.10.1991. godine prateći oklopne jedinice tzv. JNA ušli u selo Nova Drenčina, iz razno raznog oružja ispaljivali hice u nebranjene stambene objekte, iz kojih kuća su uzeli i za sebe zadržali veći broj predmeta, nakon čega su veći broj kuća zapalili, pri čemu je izgubio život mještanin sela Jelekovac Nikola a zatim kada su pripadnici Zbora narodne garde došli u pomoć seljanima pomažući u gašenju vatre, bez ikakvog povoda napali iz razno raznog oružja pripadnike ZNG pri čemu je pripadnik ZNG Vidović Mirko smrtno stradao,

 

dakle, sudjelovali u oružanoj pobuni koja je bila usmjerena na ugrožavanje

Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, pri čemu su dvije osobe izgubile život,

 

pa da su time učinili krivično djelo protiv Republike Hrvatske oružanom pobunom

označeno u članku 236f. stavak 1. KZH u svezi članka 2360. stavak 1. KZH.

 

 

S TOG A  P R E D L A Ž E M

 

  1. da se pred Vijećem Vojnog suda u Zagrebu održi glavna rasprava,

 

  1. da se na glavnu raspravu pozovu I. okr. Kragujević Nedeljko, II. okr.

Kragujević Zoran, III. okr. Vujanović Djuro, IV. okr. Japranin Predrag, V. okr. Djanić Suad, VI. okr. Čakara Damir, VII. okr. Čakara Milan, VIlI. okr. Rudić Zoran, IX. okr. Sekulić Dragan i X. okr. Grnović Savo, te kao svjedok sasluša xxxxxxxxxxxxxxx

 

  1. da se na glavnoj raspravi uzme u uvid u krivičnu prijavu PU-Sisak broj: K-

795/91 od 15.09.1991. godine, te zapisnik o vanjskom pregledu mrtvog tijela  Vidović Mirka (26)


OB R A Z L O Ž E N J E


Na temelju podataka krivične prijave PU-SIsak broj: K-795/91 protiv Kragujević

Nedeljka  i dr., te rezultata prikupljenih obavještenja, proizašla je osnovana sumnja da su prijavljeni počinili krivično djelo iz čl. 236f. st. 1. KZH u svezi čl. 2360. st. 1. KZH, stoga je protiv njih bio stavljen zahtjev za provođenje istrage istražnom. sucu Okružnog suda u Sisku, koji se u cijelosti saglasio sa zahtjevom ovog tužilaštva, te je pod brojem: KIO-310/91 dana

24. prosinca 1991. godine donio rješenje o provođenje istrage.

 

Saslušan kao svjedok u tijeku istrage xxxxxxxxxxxxxx iskazao je pred istražnim

sucem da sve okrivljene dobro poznaje, a osim toga ima saznanja da su svi okrivljeni prije izbijanja oružanog sukoba na području Banije aktivno se uključili u oružane formacije tzv. JNA i to u vojarnu u Petrinji. Sjeća se napada na Novu Drenčinu koji je uslijedio tjedan dana poslije pada Petrinje, jer se on sa pripadnicima ZNG povukao u Staru Drenčinu. Navodi nadalje da je iz Stare Drenčine promatrao kada je napadnuta Nova Drenčina, i pritom su primječeni u sastavu oružanih formacija tzv. JNA okrivljeni koji su palili selo. Sjeća se da je on sa ostalim pripadnicima ZNG koji su bili u Staroj Drenčini pokušali spriječiti četnike u paljenju, i sjeća se da je prilikom tog sukoba život izgubio Vidović Mirko pripadnik ZNG.

 

Uvidom u zapisnik o vanjskom pregledu mrtvog tijela Vidović Mirka proizlazi da

je prilikom četničkog napada na Novu Drenčinu kao pripadnik ZNG zadobio strelnu ranu grudnog koša, koja povreda predstavlja neposredni uzrok smrti.

 

Na taj način istragom smatram utvrđenim da su okrivljeni učinili krivično djelo

koje im se stavlja na teret.

 

Takvo njihovo postupanje pravno je valjalo označiti kao počinjenje krivičnog

djela oružane pobune označeno u čl. 236f. st. 1. u svezi čl. 2360. st. 1. KZH.

 

Takav zaključak temelji se na decidiranom, logičnom i uvjerljivom kazivanju

svjedoka xxxxxxxxxxxxxx, kao i rezultatima kriminalističke obrade. Naime iz činjeničnog utvrđenja nesumnjivo proizlazi da su okrivljeni inkrimi­nirane zgode kao pripadnici okupatorske vojske napali selo Nova Drenčina iz razno raznog oružja, palili kuće, kojom prilikom je i smrtno strado pripadnik ZNG Vidović Mirko. Okrivljeni su inače od ranije poznati kao pripadnici ekstremnog srpskog stanovništva i po proglašenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske manifestirali su svoj negativni stav prema nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj. Takav zaključak nalazi podršku u činjenici što su okrivljeni na napred opisani način postupali s osnovnim ciljem da podriju i obore novouspostavljeni demokratski poredak u Republici Hrvatskoj.

 

Stoga se opravdano izvodi zaključak da su okrivljeni svojim ponašanjem ostvarili

sve objektivne i subjektivne elemente utuženog krivičnog djela, zbog čega se ova optužnica ukazuje opravdana i na zakonu osnovana.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Milorad Cuculić

Nevesinje - nv004

 
PREZIME:                                           xxxx
IME, IME OCA:                                  xxxx
GODINA ROĐENJA:                         1966.god.
MJESTO ROĐENJA:                          Mostar
PREBIVALIŠTE:                                
PRIVREMENI BORAVAK:               
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                           
DRŽAVLJANSTVO:                           R BiH
NACIONALNOST:                            Hrvat

Nevesinje - nv003

PREZIME:                                                   xxxxx
IME, IME OCA:                                             xxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                                   
MJESTO ROĐENJA:                                   Luka, Općina Nevesinje
PREBIVALIŠTE:                                          
PRIVREMENI BORAVAK:                         
STRUČNA SPREMA:                                 
ZANIMANJE:                                          
ZAPOSLENJE:                                            
BRAČNO STANJE:                                     
DRŽAVLJANSTVO:                                    
NACIONALNOST: 

Nevesinje - nv002

PREZIME:                                                       xxxx
IME, IME OCA:                                             xxxx
GODINA ROĐENJA:                         1921.
MJESTO ROĐENJA:                          Koleš, Nevesinje
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                           
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:     

Nevesinje - nv001

PREZIME:                                                       xxxx
IME, IME OCA:                                              xxxx
GODINA ROĐENJA:                         1922.
MJESTO ROĐENJA:                          Dabrida
PREBIVALIŠTE:                                             Rabina, Općina Nevesinje
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                          
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                              Muslimanka         

Nekaznjeni srpski zlocini u Hrvatskoj



(Ispod ovog clanka se nalaze dokumenti rasporedjeni po nazivima mjesta tj, gradova u Hrvatskoj
)

cetnici_war_crimes

Na ovaj nacin zelimo dati do znanja onima koji misle da srbo-cetnicka zlodjela koja su pocinili u Domovinskom ratu u Hrvatskoj nece I ne mogu biti zaboravljena. Zastitnici zlocinaca u obliku HDZ-a,SDP-a,HHO,HNS-a I svih drugih domacih I inozemnih pojedinaca, organizacija I ustanova mogu pokusavati izbrisati sjecanje na te gorke dane sa ciljem zastite srpskih zlocinaca I njihovih naredbodavaca ,ali kao sto sam rekao, nece uspjeti. Jer sjecanje na ove nevine zrtve koje stradase od krvnicke srpske ruke to nam ne dozvoljava. Nasa braca,sestre,ocevi,majke,sinovi,kcerke,djedovi,bake,rodjaci,prijatelji,znani I neznani  koji su mucki ubijeni nam ne dozvoljavaju da zaboravimo.

Radi toga sam  pripremio za objavu skoro 10 000 stranica sudskih dokumenata gdje su navedena imena I prezimena sudionika zlocina I onih koji su takve podrzavali kao I opis samih zlocina. Takodje su navedena I imena zrtava sa iznimkom imena svedoka koji su davali te izjave, a radi same njihove zastite.

Ovo je samo mali dio materijala koji postoji I koji je sluzbeno evidentiran ali mi smo u posjedu samo ovog sto sada objavljujemo. Ukoliko neko ima dodatna dokumenta I zeli ustupiti ista ,neka me kontaktira na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript .

 

Mali dio navedenih su samo sudionici velikosrpskog projekta Velike Srbije u kojem su podrzavali progon nesrpskog civilnog stanovnistva,pljacke,ubojstva,mucenja na nezamislive nacine,silovanja, omalovazavanja, razaranja……………….. Znaci, nisu sami cinili navedena zlodjela ali su podrzavali one koji su to radili ili su ih presutno odobravali. Koja je razlika izmedju jednih I ovih drugih? Koja je razlika izmedju onog koji drzi zrtvu da se ne mice ili onog koji kolje I ubija?

Vecina ovih navedenih zlocinaca slobodno se secu Hrvatskom zahvaljujuci svojim zastitnicima koji su im to omogucili kroz nekakve cudne zakonske regulative. Onaj tko bude imao vremena I zelje citati I proucavati ova sudska dokumenta vidjece da su nedjela dokazana I da su pocinitelji prepoznati od strane svjedoka a I samog suda. Ali na kraju, bez obzira na dokaze I donesene presude, zlocinci bivaju oslobadjani svih optuzbi.

Nije kriv onaj koji je pocinio zlocine sto slobodno sece zemaljskom kuglom. Krivi su oni koji su mu to omogucili.  Zlocinci  su krivi samo za pocinjena nedjela.

Takav  nacin poigravanja pravdom od strane vec spomenutih srpsko-cetnickih zastitnika samo me navodi na nostalgicno sjecanje na Zidove I njihovo obracunavanje sa nacistima koje su proganjali diljem svijeta I kojima su ,prilikom otkrivanja njihovih novih boravista,  presudjivali na licu mjesta. I niko im nije zamjerio na takvom obracunavanju sa zlocincima.  

Da ne bi bilo zabune,Hrvatima to nije dozvoljeno. Hrvate mozes pljuvati javno po medijama I oni te vise cijene. Mozes ih krasti, varati,manipulirati I oni kazu :”Ma nije to tako. Dobar je on (ili ona)”. Ili za Sanadera : “Pa brat mu je svecenik”. Zatvarati one koji su se borili za slobodu protiv ovih istih koji su navedeni u ovim dokumentima (I oni koji nisu) , I sve prodje bez problema.

Do skora niti jedan HDZ-ovac nije se htio slikati ako je  u prostoriji bila slika nekog od nasih optuzenih generala. Sada ih javno pozdravljaju. Zbog cega? Zato sto smatraju da je hrvatski narod glup. Dokazano je da jest. Dolaze izbori I trebaju glasove onih koje su godinama prezirali. “Od dva zla treba birati manje”. A glupi narod misli da je HDZ “manje zlo”. Za sada treca opcija trenutno ne postoji zahvaljujuci placenicima koji rasturaju bilo kakvu ozbiljnu pomisao udruzivanja.

Naci ce se neko I reci kako treba prastati…Ja jesam za prastanje ali samo ako se neko iskreno pokajao za ucinjeno zlo. Nikako prastati onima  koji likuju I ismijavaju zrtve I kompletan hrvatski narod.

 

Ja sam katolik po vjeroispovjesti,krscanin, I krscani trebaju prastati, jer tako nam je nas Isus Spasitelj nalozio. On kaze : “Ako te neko udari po lijevom obrazu ,ti okreni desni”. Jesam vjernik ali drugi obraz ovima ne bih okrenuo. U ovom slucaju trebali bi se ugledati na Zidove, jer mi se izuzetno svidja kod njih ona “oko za oko, zub za zub”.


Pomirenje?? Da, kada se kazne svi zlocinci i njihovi naredbodavci.

Ovo nije poticaj na mrznju protiv srpskog naroda. Ovo je vapaj za pravdom koju nismo dobili I za koju se trebamo izboriti “na ovaj ili onaj nacin”.

Postujem Srbe,pravoslavce casne I domoljubne , jer neki  od njih su se borili za nasu domovinu Hrvatsku a neki su bili protiv zvjerskog divljanja nad neduznim hrvatskim narodom. Mali broj ali castan.

 

 

08. rujan 2011

Melbourne,Australia

Ivica Grgic

 

 

 

Ispod ovog clanka se nalaze dokumenti rasporedjeni po nazivima mjesta tj, gradova u Hrvatskoj



Nadin - ZD 0016


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU                                                                                   Kio-199/95.

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru u krivičnom predmetu protiv okr. STANKA ALAVANJE i dr. zbog krivičnog djela iz čl.120.st.l. OKZ RH i dr. odlučujući o zahtjevu Okružnog državnog odvjetnika u Zadru br. KT-55/95. od 11.kolovoza 1995.godine, te zahtjeva za proširenje istrage od 22.kolovoza 1995.godine,temeljem čl.150.st.l. i 2. ZKP,

 

r i j e š i o    j e

 

Po rednim brojem 1 podaci prekriženi.

 

2. ZORANA ZORIĆ sina Nikole, rođenog 17.srpnja 1968. godine u Zadru, u vrijeme podnošenja prijave 26.svibnja 1993.god.živio u Rijeci- Ćirila Kosovela 3 (kod Stanka Petrović),sada nepoznatog mjesta boravka,

 

3. NEDILJKA SUBAŠIĆ zv. "Simo" sin Vojina, rođ. 1. svibnja 1961. godine u Nadinu, -Zagrad, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

4. STEVANA RUJAK sina Petra zv. "Pajo" rođenog 3o.svibnja 1947. godine u Nadinu-Zagrad, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

5. BRATISLAVA MUNJEŠ ,sina Branka rođenog 9.siječnja 1954. godine u Nadinu, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

6. ZORANA ŠTRBAC sina Đure, rođenog 28.rujna 1965.godine, u Rašteviću, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

7.KRSTE VUJANIĆ sin Đure, rođenog. 18.siječnja 1951. godine, u Lišanima Tinjskim, sada nepoznatog mjesta .boravka,

 

8. PETRA IVANEŽA sina Ćire, rođenog 22.kolovoza 1930. godine, u Nadinu, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

9. MIRKA SKROBONJA sina Jovana, rođenog 14.ožujka 1946. godine u Bratiškovcima, Opć. Šibenik, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

10. DUŠANA RUJAK zv. "Dujo" sina Jandrije i majke Stevke, rođenog 10.veljače 1948. godine u Nadinu, sada nepoznatog mjesta boravka,

11. ZDRAVKA VRANKOVIĆ zv. "Mišo" sin Bogdani, rođenog 20.studenog 1958. godine u Nadinu, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

12. NEDJELJKA TINTOR zv. "Niko" sina Nikole, rođenog 1. lipnja 1958. godine u Rašteviću, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

13. ZORANA PUPOVAC pok. Save rođenog 31.siječnja 1961. godine u Rašteviću ,sada nepoznatog mjesta boravka,

14. NIKICE STEGNJAJIĆ sina Dušana, rođenog l. siječnja 1966. godine u Kuli Atlagić, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

Pod rednim brojem 15 podaci prekriženi.

 

16. NEDJELJKA OPSENICA zv. ''Kike" sina Save, rođenog l. siejčnja 1936. godine u Rašteviću, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

I

 

PROVEST ĆE SE ISTRAGA

 

jer postoji osnovana sumnja, da su i te ,

 

1) dana 1. prosinca 1991.godine, u Nadinu kod Benkovca, tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih bandi i oružanih snaga RH, nakon što je milicija tzv. RSK zajedno s pripadnicima bivše tzv. JA ušla dana 19.11.1991.godine u mjesto Nadin u kojem .živi stanovništvo hrvatske nacionalnosti kojom prilikom je to stanovništvo ne pružajući otpor fizički zlostavljano, pa je ubijeno i sedam starijih osoba, nakon čega je to stanovništvo uslijed terora napustilo mjesto, protivno čl.146.i čl. 147. Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, prihvaćene u Ženevi 1949. godine, kao i protivno čl.4. Dopunskog protokola uz tu konvenciju o zaštiti ne međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), zajedno s drugim osobama sudjelovao u prisvajanju i odnošenju imovine tog odbjeglog stanovništva, pa je tako došavši iz Kule Atlagić s traktorom i prikolicom iz kuće i dvorišta Martina Glavić uzeo i prevezao svu njegovu imovinu (frezu,"Goldoni", plug, žitarice, sijeno i dr.),

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava u vrijeme oružanog sukoba sudjelovao u pljački imovine civilnog stanovništva,

Osumnjičenici od 2-13.

 

2) dana 19.studenog 1991.godine u Nadinu kod Benkovca, tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih bandi i pripadnika bivše tzv. JA , na jednoj strani i oružanih snaga RH, nakon što je milicija tzv. RSK zajedno s pripadnicima JA ušla u mjesto u kojem živi stanovništvo hrvatske nacionalnosti koje se sklonilo u podrume kuća i nije pružalo nikakav otpor-protivno čl. 3. toč. l a Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata kao i protivno čl.4. Dopunskog protokola uz tu konvenciju o zaštiti ne međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), kao pripadnici milicije tzv. RSK ulazili u podrume tih kuća i hicima iz neposredne blizine ubijali civile, pa su tako u podrumu kuće Mile Šopić u zaseoku Odžaković ubijeni Ika Čirjak, Jakov Šestan, Marija Šestan, Danka Brzoja, Maša Čirjak, Stoja Brkić i Novica Atelj, sve starije osobe dok je 2-os. Zoran Zorić osim rečenog ubio i Milivoja Glavić kada je ovaj izišao iz svojeg podruma, a iste prigode ubijen je i Ivan Glavić, .

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba sudjelovali u ubijanju civilnog stanovništva,

14-osumnjičeni, 15 -osumnjičeni i 16-osumnjičeni

 

3) početkom prosinca 1991.godine u Nadinu kod Benkovca, također tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih bandi i oružanih snaga RH, nakon što je milicija tzv. RSK zajedno s pripadnicima bivše tzv. JA dana 19.studenog 1991.god., ušli u Nadin kojom prilikom je ubijeno devet civila-kao što je to opisano pdo toč. 2) - te je civilno stanovništvo u strahu od daljnjih napada napustilo mjesto, protivno čl.146.i čl.147. Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata kao i protivno čl.4. Dopunskog protokola uz tu Konvenciju o zaštiti ne međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) zajedno s drugim osobama sudjelovalo u prisvajanju i odnošenju imovine tog odbjeglog stanovništva, pa je tako l. prosinca 1991.godine-14-osumnj. Nikica Stegnjajić , skupa s l. okr. Stankom Alavanja, došavši iz Kule Atlagić s traktorom i prikolicom iz kuće i dvorišta Martina Glavić uzeo i prevezao svu njegovu imovinu (frezu "Goldoni".,plug, razne žitarice, sijeno i dr.) a 15-os. Rajko Subašić i 16-osum. Nedjeljko Opsenica su 3. prosinca 1991 godine u obližnji Raštević iz iste kuće automobilom odvezli dva hladnjaka (jedan s dubokim smrzavanjem), a slijedećih dana su odvezli osobne i teretne automobile kao i traktore, koja su vozila nakon bijega ostavili mještani Nadina,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava u vrijeme oružanog sukoba sudjelovali u pljački imovine civilnog stanovništva,

 

pa da su svi osumnjičenici djelima pod toč. 1.) 2.) i 3) počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označeno u čl.120.st.l. OKZ RH.

 

II

 

ODREDJUJE SE PRITVOR u odnosu na osobe označene pod rednim brojem 2 do red. br. 16. po osnovi čl.182.st.l. ZKP, koji pritvor će započeti trajati od vremena njihovog uhićenja i od tada trajati najduže jedno mjesec dana.

 

Obrazloženje

 

Okružno državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je zahtjev za provedbu istrage protiv okrivljenika zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela činjenično opisan, a i pravno okvalificirana kao u izreci ovog rješenja.

 

Ispitan od strane istražnog suca I-okr. Alavanja poriče učin djela za koji ga se tereti, navodi da je stvarno odlazio u Nadin, do kuće njegove sestre Anđelije udate za Marijana Glavića, ali iz razloga da vidi da li mu je sestra još uvijek u Nadinu, te da ju povede sa sobom, kako je netko ne bi ubio. Poriče da bi ikad iz Nadina ikakvu tuđu imovinu odvozio.

 

Bez obzira na ovakovu obranu okr. Alavanje, za sada stoji osnovana sumnja da je počinio djelo za koje ga se tereti, prvenstveno imajući u vidu službene zabilješke sačinjene po obavljenim razgovorima sa osobama koje se predlažu u ovom predmetu saslušati kao svjedoci.

 

Drugi okr. u ovom krivičnom predmetu nisu ispitani iz razloga što nakon oslobađanja privremeno okupiranih područja Republike Hrvatske nisu zatečeni na svojim dotadašnjim adresama, i ne zna se gdje se trenutno nalaze. Međutim, bez obzira na to stoji osnovana sumnja da su počinili djela za koja se terete, pa je valjano donijeti rješenje kao u izreci. U odnosu na ostale okrivljenike valjalo je također primjenom odredbe čl.182.st.l. ZKP odlučiti o pritvoru, a obzirom na predviđenu kaznu koja im se može izreći

 

 

U Zadru, 22.kolovoza 1995.

 

 

ISTRAŽNI SUDAC

Antun Klišmanić

 

 

PRAVNA POUKA

 

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 24 sata u odnosu na rješenje o određivanju pritvora te u roku od tri dana u odnosu na rješenje o provedbi istrage, ovom sudu u tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

DNA

 

  1. Okrivljeniku
  2. Okružnom državnom odvjetniku

Nadin - ZD 0007


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru, u krivičnom predmetu protiv okr.

MIRKA STIJELJA, zbog krivičnog djela iz čl.120.st.l. OKZ RH, odlučujući o zahtjevu za provedbu istrage Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, br. KT-17/96. od 22. veljače 1996. godine, temeljem čl.150.st.l. i 2. ZKP,

 

 

r i je š i o    j e

Protiv okr.

MIRKA STIJELJA, sina Branka, rođenog 20.1ipnja 1961. godine u Nadinu, opć. Polaća, gdje mu je i bilo i posljednje mjesto prebivališta, Srbina, drž. RH, sada nepoznatog mjesta boravka,

 



PROVEST CE SE ISTRAGA

 

jer postoji osnovana sumnja,

 

da je u razdoblju od 19. do 30.studenog 1991.godine, u Nadinu i obližnjim mjestima koji su bili nastanjeni Hrvatima, u tijeku oružanog sukoba između paravojnih postrojbi tzv. RSK i oružanih snaga Republike Hrvatske - provodeći velikosrpsku ideju vojnog osvajanja i izdvajanja dijela teritorija Republike Hrvatske - nakon što su nakon upada paravojnih postrojbi pobunjenih Srba, i tzv. JA u Nadin, kojom je prilikom ubijeno najmanje 9 civila, svi Hrvati bili prisiljeni pobjeći na slobodno područje Republike Hrvatske, protivno čl. 3. točka i čl.146.i čl.147. Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, kao i protivno čl.4. toč.2d i 2g Dopunskog protokola uz tu konvenciju o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba, kao naoružani pripadnik srpskih odmetničkih postrojbi, a u cilju da se odbjeglim Hrvatima onemogući povratak u njihove domove iz napuštenih njihovih kuća i dvorišta uzimao i odvozio poljoprivredne strojeve i drugu imovinu, pa je tako uzeo i prisvojio traktor Šime Glavića kojim je potom iz Škabrnja i drugih obližnjih sela, iz kojih su morali otići Hrvati, odvozio građevinski materijal, pokućstvo, kućanske uređaje i drugu imovinu, a u Škabrnji je uzeo i odvezao jedan osobni automobil marke "Mercedes" vlasništva Šime Bilavera, a u istom razdoblju je u Nadinu, zaseoku Vrsaljci, iz vatrenog oružja ubio Roka Šimurina, starog 56 godina i njegovu ženu Katu Šimurina , staru 62 godine čiju je kuću potom opljačkao i zapalio,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba sudjelovao u pljački imovine civilnog stanovništva kao i ubijao civilno stanovništvo,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva ,označeno u čl.120.st.l. OKZRH.

 

II

 

ODREDJUJE SE PRITVOR po zakonskom osnovu iz čl.182. st. l. ZKP, protiv MIRKA STIJELJE , a koji pritvor će teći od časa lišenja slobode, i po ovom rješenju moći će trajati najduže mjesec dana.

 

Obrazloženje

 

 

Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je zahtjev za provedbu istrage protiv okr. Mirka Stijelja ,zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo činjenično opisano i pravno okvalificirano kao u izreci ovog rješenja.

 

Okr. Mirko Stijelja nije ispitan od strane istražnog suca, budući je nakon akcije "Oluja" napustio dotadašnje prebivalište, i trenutno nije dostupan legalnim organima Republike Hrvatske.

 

Osnovana sumnja da je upravo on počinio krivično djelo za koje se tereti, bez obzira što nije ispitan, proizlazi iz sadržaja službenih zabilješki sačinjenih po obavljenim razgovorima sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx koji se predlažu saslušati kao svjedoci, a isto tako i iz zapisnika o uviđaju od 3.listopada 1995.godine. Zbog toga će trebat provesti istragu u predloženom pravcu, jer će se tek nakon toga moći donijeti odluka u ovom predmetu bilo u pravcu podizanja optuženog akta milo u pravcu odustanka od optužbe.

 

Budući je za krivično djelo za koje se optuženika sumnjiči predviđena kazna zatvora od 20 godina, a iz okolnosti ne proizlazi zakonska mogućnost za izricanja blaže kazne, to je temeljem odredbe čl.182.st.l. ZKP valjalo odlučiti kao u izreci. pod toč. II.

 

 

U Zadru, 7. siječnja 1997.

PRAVNA POUKA

 

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 24 sata u odnosu na rješenje o određivanju pritvora te u roku od tri dana u odnosu na rješenje o provedbi istrage, sve računajući od časa prijema ovog rješenja. Žalba se predaje ovom sudu u tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA

 

1.Okrivljeniku na dan uhićenja

2. ŽDO Zadar

3. Okružni zatvor Zadar

4. u spis

 

Murvica - ZD 0017


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU                                                                                   Kio – 555/97.

 

 

R J E Š E NJ E

,

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru, u krivičnom predmetu protiv okr. DRAGORA OPAČIĆ, i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 120.st 1. OKZ RH, odlučujući o zahtjevu za provedbu istrage Županijskog državnog odvjetništva u Zadru br. KT- 247/97. od 14. srpnja 1997. godine, temeljem čl. 150.st.l. i 2. ZKP,

 

r i j e š i o    je

Protiv okr.

1. DRAGORA OPAČIĆ sina Veljka, rođenog 15. kolovoza 1966. godine u Zadru, s posljednjim boravištem u Zadru, A. Starčevića 14., Srbina, drž. RH, trenutno u bijegu,

2. MILANA OPAČIĆ sina Nenada, rođenog 6. kolovoza 1971. godine u Zadru  posljednjim boravištem u Murvici Donjoj, Srbina, drž. RH, trenutno u bijegu,

PROVEST ĆE SE ISTRAGA

 

zbog utemeljene sumnje,

 

da su dana 17. listopada 1991 .godine u Murvici Donjoj, kao pripadnici postrojbi pobunjenih Srba organizirali u tzv. miliciji SAO Krajine, zajedno s još dvojicom nepoznatih osoba, došli u proizvodne pogone tvornice "Folijaplast", koja je bila na okupiranom području i u kojim pogonima su radnici te tvornice demontirali strojeve radi evakuacije, jer je na tom području bila onemogućena daljnja proizvodnja, prišli Denicu Surač, koji je obavljao poslove demontiranja strojeva, te postupajući protivno 1.4. stavku 2. alineji a) Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. godine, o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) i članku 13. st. 2. istog Protokola s ciljem da zastraše ostale radnike i mještane koji još nisu bili prognani, ovoga najprije uhitili i britvom ga zarezali po vratu ,te ga ubacili u teretno vozilo, da bi ga odvezli u Benkovac, pa su se putem nekoliko puta zaustavljali i udarali ga po tijelu, a jednom da je os. Milan Opačić iz automatskog oružja ispalio rafal iznad njegove glave, da bi ga na koncu predali drugim pripadnicima tzv. milicije SAO krajina u Benkovcu koji su ga slijedećih četri dana svakodnevno tukli prilikom navodnih ispitivanja, nanijevši mu pri tom više tjelesnih ozljeda,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, primjenili mjere zastrašivanja i mučili civilno stanovništvo,

 

pa da su time počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava., ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označeno čl. 120.st.l. OKZ RH.

ODREĐUJE SE PRITVOR protiv okr. Dragora Opačića i okr. Milana Opačić, a temeljem čl.182.st.l. ZKP, koji pritvor u odnosu na obojicu započinje sa danom njihova uhićenja i od tog dana može trajati najduže mjesec dana.

 

Obrazloženje

Županijski državni odvjetnik u Zadru podnio je zahtjev za provedbu istrage protiv okr. Dragora Opačića, i dr., zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo činjenično opisano i pravno okvalificirano kao u izreci ovog rješenja.

 

Okrivljenici nisu ispitani od strane istražnog suca, budući su za sada nepoznatog boravišta. Imajući u vidu činjenicu da bi odlaganjem provedbe istrage moglo doći do štetnih posljedica, jer postoji mogućnost da se određeni dokazi protekom vremena ne bi mogli provesti, odlučeno je donijeti rješenje o provedbi istrage i bez prethodnog ispitivanja okrivljenika. Osnovana sumnja da su upravo okrivljenici počinitelji krivičnog djela koje im se stavlja na teret proizlazi iz sadržaja službenih zabilješki koje su sačinjene po obavljenim informativnim razgovorima sa osobama koje se predlaže u ovom postupku saslušati kao svjedoke.

 

Imajući u vidu visinu zaprijećene kazne za krivično djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret, nalazim osnovanim prijedlog državnog odvjetnika za određivanje pritvora po osnovi iz čl.182.st.l. ZKP, jer su za pritvor po tom osnovu ispunjeni svi zakonski uvjeti.

 

U Zadru, 15. listopada 1997. god.

 

 

ISTRAŽNI SUDAC

 

Antun Klišmanić

Mrkonjić Grad - mg002

PREZIME:                                                       XXXX
IME, IME OCA:                                              XXXX
GODINA ROĐENJA:                                     1949.
MJESTO ROĐENJA:                                      Oćuni, općina Mrkonjić Grad
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                                    
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       BiH
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Mrkonjić Grad - mg001

PREZIME: xxxx
IME, IME OCA: xxxx
GODINA ROĐENJA: 1949.
MJESTO ROĐENJA: Mrkonjić, BiH
PREBIVALIŠTE:
PRIVREMENI BORAVAK:
STRUČNA SPREMA:
ZANIMANJE: ZAPOSLENJE:
BRAČNO STANJE:
DRŽAVLJANSTVO:
NACIONALNOST: Hrvatica

Mostar - mo008

S L U Ž B E N A   B I L J E Š K A
Navedenog dana obavljen je inf. razgovor sa xxxxx. Rođen je xxxx 1971. godine u Mostaru, gdje je i nastanjen xxx na okolnosti događaja koji se dogodio 13.06.1992. kad su četnici iz skloništa u Zaliku doveli 50 ljudi i neke od njih ubili.

Mostar - mo006

PREZIME:                                                       xxxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1940.
MJESTO ROĐENJA:                          Jasenice, Mostar
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                    
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Mostar - mo005

PREZIME:                                                       xxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1937.
MJESTO ROĐENJA: xxxxxx                         
PREBIVALIŠTE:                                             Mostar
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                      
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Mostar - mo004

PREZIME:                                                       xxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                   1949.
MJESTO ROĐENJA:                          Jasenica opć. Mostar
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                     
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Mostar - mo002

PREZIME:                                                       xxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1948.
MJESTO ROĐENJA:                          Rodoču, Mostar
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Mostar - be003

PREZIME:                                                       xxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1944.
MJESTO ROĐENJA:                                      xxxxxxx
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                 umirovljenica
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvatica

Mostar - be001

PREZIME:                                                       xxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1931.
MJESTO ROĐENJA:                         
PREBIVALIŠTE:                                             Kuti Livač, Općina Mostar
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                      Hrvat 

Miokovicevo, Djulovac, Bijela, Vukovje, Korenicani, Vrijeska, Miletinac - BJ 0005





INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU

PODACI O POČINITELJIMA:

1. LJUBAN AMIDŽIĆ, sin Petra, rođen 15. 10. 1943. g. u Gornjoj Vrijesci

 

2. RAJKO ANIČIĆ, zv. "Liška", sin Save, rođen 6.12. 1959. g. u Staroj Krivaji

 

3. ŽELJKO BOSANAC, sin Tome, rođen 5. 6. 1954. g. u Velikim Bastajima

 

4. JOVAN CAREVIĆ, sin Srđana , rođen 18. 8. 1950. g. u Pivnici

 

5. VELJKO DUJANOVIĆ, sin Lazara, rođen 15. 3. 1961. g. u Batinjanima

 

6. RANKO DŽELAJLIJA, sin Sretena, rođen 13. 7. 1959. g. u Batinjanima

 

7. VLADO GATARIĆ , sin Jove, rođen 7. 6. 1949. g. u Dujakovici , općina Banja Luka, BiH

 

8. TOMO LEGEN, sin Dušana, rođen 10. 11. 1954. g. u Velikoj Klisi

 

9. KOSTA MALIVOJEVIĆ, sin Rade, rođen 7. 1. 1963.g. u Blatnici, općina Teslić

 

10. MILAN MIRKAJLOVIĆ, zv. "Kečka", sin Dušana, rođen 10. 4. 1952. g. u Staroj Krivaji

 

11. PETAR RONČEVIĆ, sin Petra, rođen 17. 4. 1951. g. u Koreničanima

 

12. VELJKO STJEPANOVIĆ, sin Blagoja, rođen 2. 2.1959. g. u Pakranima

 

13. MILAN ŠARČEVIĆ, sin Nikole, rođen 16. 3. 1954.g. u Ratkovici

 

14. DMITAR ŽARKOVIĆ, sin Dušana, rođen 4. 2. 1952. g. u Koreničanima

 

15. DARKO CRNOBRNJA, sin Ranka, rođen 24. 3. 1967. g. u Novoj Krivaji

 

16. TIHOMIR DRAIĆ, sin Petra, rođen 30. 5. 1965. g. u Virovitici

 

17. SAVO DRAGULA, sin Save, rođen 12. 4. 1956. g. u Pakracu

 

18. VLADIMIR KEZELE, sin Antuna, rođen 25.9.1958. g. u Borovi

 

19. LJUBIŠKO KRAGIĆ, sin Jovana, rođen 10. 9. 1955.g. u Bastajskom Murkovcu

 

20. VELJKO MARIĆ, sin Rade, rođen 2. 2. 1968. g. u Bastajskim Brđanima

 

21. ZORAN MARKOVIĆ, zv. "Vjeverica", sin Vojislava, rođen 1. 1. 1968. g. u Virovitici

 

22. SINIŠA PLAVŠIĆ, sin Milana, rođen 4. 1. 1972.g. u Virovitici

 

23. ZDRAVKO POZNIĆ, sin Dušana, rođen 9. 12. 1962.g. u Virovitici

 

24. MILAN REKIĆ, zv. "Mišo", sin Gojka, rođen 6.2. 1961. g. u Bastajskim Brđanima

 

25. STEVO REKIĆ, sin Marka, rođen 1. 4. 1949. g. u Virovitici

 

26. DANIJEL VRAČARIĆ, sin Petra, rođen 17.9.1969. g. u Virovitici

 

27. MILAN ŠOPALOVIĆ, zv. "Šop", sin Blagoja, rođen 1. 5. 1963. g. u Španatu

 

28. MILORAD ŽESTIĆ, sin Živka, rođen 1. 11. 1965.g. u Grdenici

 

29. SAVO ŽARKOVIĆ, sin Radoslava, rođen 9. 1. 1965. g. u Pakracu

 

30. ALEKSA DŽELAJLIJA, sin Ljubana, rođen 5.4.1949. g. u Donjoj Vrijesci

 

31. CVETO POZNIĆ, sin Pere, rođen 9. 10. 1964. g. u Virovitici

 

32. BORISLAV BOGDANOVIĆ, sin Milana, rođen 4. 5. 1967. g. u Daruvaru

 

33. RANKO ŽARKOVIĆ, rođen 25. 3. 1952. g. u Batinjanima

 

34. MILOŠ BOSANAC, sin Pave, rođen 25. 6. 1951. g. u Daruvaru

 

35. NEDELJKO KOSANOVI Ć, zv.  «Kos», sin Steve, rođen 26. 4. 1964. g. u Ličkom Novom Selu

 

VRIJEME POČINJENJA DJELA: kolovoz – prosinac 1991. god.

 

OPIS POČINJENOG DJELA:

 

Imenovani su počinili sljedeća djela:

 

1)

a) 27. rujna 1991. g. uhitili su Vladu Paljevića, Ivana Goluba, Ivana Đerđi i Pavla Tršeka, odveli ih u zatvor u Đulovac, da bi potom bili ubijeni

 

b) 1. studenog 1991. g. u Velikom Miletincu odveli od kuće Stjepana Gelenčira i lišili ga života

 

c) 19. studenog 1991. g. u Vukovju ispred kuće Mije Novakovića iz vatrenog oružja ustrijelili Miju Novakovića, Ivku Novaković i Šteficu Kopriva,

 

d) krajem studenog 1991. g. u Koreničanima usmrtili Milenka i Ivku Fabijanec,

 

e) 12. prosinca 1991. g. u Miokovićevu usmrtili Jakova i Anđu Bijelić, Jagu Prša, Alfreda i Anu Salutner, te Jelku Asak i Nikolu Bosanca,

 

f) 14. prosinca 1991. g. u Dobroj Kući usmrtili Miru Paripović i Savku Bogdanović,

2)

Milan Mirkajlović, Vladimir Kezele, Siniša Plavšić, Milan Šopalović, Milorad Žestić i Nedeljko Kosanović su  koncem rujna 1991. g.  Boška Budimliju vezali za stablo, tukli različitim predmetima, prijetili mu da će mu uhititi članove obitelji, da bi nakon 35 dana bio razmijenjen,

3)

Kosta Malivojević, Vladimir Kezele, Zdravko Poznić i Savo Žarković su 18. kolovoza 1991. g. uhitili Ankicu i Antu Smilčić, odveli ih u zatvor u Đulovcu, a Kosta Malivojević i Vladimir Kezele zlostavljali su Antu Smilčića prijeteći mu vatrom i stavljajući mu pištolj u usta, te nož pod vrat,

4)

Vladimir Kezele i Cveto Poznić su koncem kolovoza 1991. g. uhitili u Đulovcu Ivana Bodiša gdje su ga prilikom ispitivanja tukli komadom drveta da bi 2. 10. 1991. g. bio razmijenjen za drugu osobu,

5)

Milorad Žestić je u tijeku rujna 1991. g. uhitio u Đulovcu Antuna Ilovača i sproveo ga u zatvor u Đulovcu gdje je bio vezan, svakodnevno tučen, uslijed čega je zadobio tjelesne povrede,

6)

Kosta Malivojević je 22. rujna 1991. g. u Gornjoj Cjepidlaki naložio Ivanu Haluseku da legne na pod i onda mu kraj glave pucao iz naprave za ubijanje stoke,

7)

Savo Dragula, Vladimir Kezele, Veljko Marić, Milan Rekić i Stevo Rekić su 23. rujna 1991. g. opkolili kuću Ivana Gelera u Velikom Miletincu, te kuće Pere i Mirka Matijević, otvorili vatru iz automatskog oružja, kojom prilikom su ubijeni Ivica Geler, Pero Matijević i Marica Perišić, da bi potom Ivana i Slavicu Geler uhitili i odveli u zatvor u Miokovićevo gdje je Ivan Geler zadržan pet dana, tučen, gažen, čupani su mu zubi i rezana koža po rukama

8)

Tihomir Drajić je 19. rujna 1991. g. u Malom Miletincu u kući Zlatka Bucifala vršio premetačinu po kući, a Zlatka Bucifala izudarao je kundakom puške, nanijevši mu tjelesne povrede

9)

Darko Crnobrnja, Zoran Marković i Danijel Vračarić su 7. studenog 1991. g. u Bastajskim Brđanima zaustavili na cesti Zlatka Rakasa i Mirka Mužara, te potonjeg udarali kundacima pušaka i ispalili prema njemu rafal iz automatske puške te ga ranili u lijevu nogu,

 

10)

Ljubiško Kragić i Aleksa Dželajlija su 13. studenog 1991. g. u Donjoj Vrijeski na kuću Josipa Prugovečkog, otvorili vatru iz vatrenog oružja, ranili Josipa Prugovečkog i ubili Slavka Prugovečkog

11)

Jovan Carević, Kosta Malivojević, Borislav Bogdanović i Ranko Žarković su 14. listopada 1991. g. u Daruvarskim Mlinovima uhitili Josipa Kolačeka i odveli ga u zatvor u Đulovcu, gdje su ga Jovan Carević i Kosta Malivojević više puta tukli pendrekom, trožilnim kablovima i maltretirali na druge načine

12)

Rajko Aničić, Jovan Carević i Kosta Malivojević su u rujnu 1991. g. došli pred kuću Franje Blažana u Đulovcu te pozvali ukućane da iziđu, a kada su ovi to učinili Rajko Aničić je iz automatske puške ispalio rafal prema Nadi i Franji Blažanu, te Milanu Blažanu te ih ubio, dok je tom prilikom ranjena Franka Smiljčić,

13)

Miloš Bosanac je 24. kolovoza 1991. g. u Vrbovcu uhitio Rudolfa Valečića i odveo ga u zatvor u Bijelu, a poslije toga se nije vratio kući i o njemu se ništa ne zna,

14)

Milan Šopalović i Milorad Žestić su 15. rujna 1991. g. u Đulovcu uhitili Ivana Kolara i Antu Tutića, odveli ih u zatvor u Đulovcu gdje je Milan Šopalović u više navrata tukao Antu Tutića različitim predmetima tako da mu je slomio dva rebra,

15)

Jovan Carević, Vladimir Kezele i Cveto Poznić su 10. rujna 1991. g. u Jasenašu uhitili Stevana Solara i Jovana Cvikića, odveli ih u zatvor u Miokovićevo gdje su ih više dana svakodnevno tukli pendrecima, trožilnim kablom i kundacima pušaka,

16)

Jovan Carević je 7. rujna 1991. g. sa grupom neidentificiranih naoružanih osoba u Đulovcu u kući Franje Zmegača sjekirom i nožem zadao ovome povrede od čega je odmah umro, da bi nakon toga zapalili njegovu kuću,

17)

Jovan Carević, Kosta Malivojević i Milan Mirkajlović su 18. kolovoza 1991. g. u Đulovcu uhitili Mirka Zebića, Đuru Blaževića i Ivana Kesericu, odveli ih u zatvor u Bučje, a oni se kasnije nisu vratili kućama, niti se na bilo koji način javljali.

 

 

Medvidja - Erstici op Lisicici - ZD 0014


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU                                                                       Kio-89/95.

Istražni centar

 

 

R J E Š E NJ E

 

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru, u krivičnom predmetu protiv okr. DUŠANA ŠKORIĆA i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 120.st.l. OKZRH, odlučujući o zahtjevu za proširenje istrage br. KT 54/93. od 14. kolovoza 1996. godine i 6. studenog i 1997. godine, temeljem čl. 150.st.l. i 2. ZKP,

 

r i je š i o    je

 

Protiv okr.

1. DUŠAN ŠKORIĆA, sina Drage i majke Eve r. Marinović rođenog 4.travnja 1959.  godine u Medviđi, općina Obrovac, gdje i živi, Srbina drže RH,

2. BOGDANA MILANKO zv. "Boško",sin Ostoje ,rođenog 5. siječnja 1967. godine u Medviđi, općina Obrovac gdje i živi, Srbina, drže RH, sada nepoznatog mjesta boravka,

6. MILENKA ŠKORIĆA pok. Laze, rođenog 14 siječnja 1951. godine u Medviđi Opć. Obrovac, gdje ima i prebivalište, Srbin, drž. RH,

7. ZORANA ŠKORIĆ pok. Trivuna rođenog 17. srpnja 1967. godine u Medviđi opć. Obrovac ,gdje ima i posljednje prebivalište, Srbina drž.. RH,

 

PROŠIRIT ĆE SE ISTRAGA

 

jer postoji osnovana sumnja da su i to

 

I-os. DUŠAN ŠKORIĆ, II-os. BOGDAN MILANKO

 

2/ da su 9 . veljače 1993. godine, oko 17,00 sati u Medviđi i to zaseoku Erstići (opć. Lisičić), kao pripadnici milicije tzv. RSK, tijekom oružanog sukoba između srpskih odmetničkih bandi i oružanih snaga Republike Hrvatske ,prihvaćajući na privremeno zaposjednutom području velikosrpsku politiku, protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava citiranim u rješenju o provedbi istrage, zajedno s drugim za sada ne identificiran im pripadnicima paravojnih postrojbi pobunjenih Srba, naoružani automatskim puškama najprije došli u kuću Petra Erstić, rođenog 1944. godine, gdje su projektilom iz puške ubili njega i njegovu ženu Jeku r. 1947. godine, a potom došli u kuću Dušana Erstić gdje su već u ,dvorištu na isti način ubili njegovu ženu Draginju , r. 1942. god. da bi zatim s vrata kuhinje otvorili rafalnu paljbu prema osobama koje su se tu sklonile te tako ubili Dušana Erstić r. 1937. godine, Ivana Erstić r. 1920. Stoju Erstića pok. Jure r. 1932 Jeku Erstić r. 1929. i Miru Erstić r. 1975. dok su Stoju Erstić pok. Nikole r. 1931. g. ranili u desnu ruku, a nakon toga otišli u kuću Šimice Erstić, r. 1905. g. koju su također hicima iz puške ubili,

 

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubijali civilno stanovništvo,

I –os. DUŠAN ŠKORIĆ, II-os. BOGDAN MILANKO, VI-os. ŠKORIĆ MILENKO, i VII-os. ŠKORIĆ ZORAN

 

3/ da su 9. svibnja 1992. godine u poslijepodnevnim satima u Medviđi (sada područje grada Benkovca), kao pripadnici "milicije RSK" tijekom oružanog sukoba između paravojnih postrojbi pobunjenih Srba i oružanih snaga Republike Hrvatske, prihvaćajući na privremeno zaposjednutom području velikosrpsku politiku protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava citiranim u rješenju o provedbi istrage, naoružani pištoljima i automatskim puškama, nakon što su prethodnih dana u cilju da ih ubiju bezuspješno tražili Šimu i Iku Serdarević dotičnog dana na udaljenosti oko 500 met. od njihove obiteljske kuće u predjelu zv. "Ograda Zelića" postavili zasjedu, pa kada je naišao Šime Serdarević rod. 1912 god., sa stadom koza i ovaca u njega iz pištolja ispalili najmanje 9 projektila po raznim dijelovima tijela, a nakon toga naišli na Iku Serdarević r. 1926. g. te u nju ispalili 2 projektila iz automatske puške pogodivši je u glavu, a potom odveli sa sobom njihovih 150 koza i ovaca, te zapalili njihovu obiteljsku kuću u Medviđi,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba sudjelovali u ubijanju civilnog stanovništva,

pa da su time počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označeno u čl.120.st.l. OKZ RH.

 

II

 

U odnosu na VI – okr. Milenka Škorića i VII – okr Zorana Škorića temeljem čl. 182. st. 1. ZKP ODREĐUJE SE PRITVOR, koji će se računati od časa lišenja slobode i moći će trajati od tog dana najduže mjesec dana

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je pod brojem KT-54/93. dana l4. kolovoza 1996. a potom i 6. studenog.1997. godine podnijelo zahtjeve za proširenje istrage protiv u rješenju naznačenih okrivljenika, a zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela činjenično opisana i pravno okvalificirana kao u izreci ovog rješenja.

 

Okrivljenici se trenutno ne nalaze na području Republike Hrvatske, tako da nisu prethodno ispitani na okolnosti krivičnih djela za koja se terete. Međutim, imajući u vidu sadržaja službenih zabilješki koje su sačinjene po informativnim razgovorima sa osobama koje će trebati saslušati kao svjedoke, te sadržaji dokumentacije priložene u zahtjevu za proširenje istrage, proizlazi osnovana sumnja da su upravo okrivljenici počinili krivična djela za koja se terete. Imajući navedeno u vidu valjalo je odlučiti o provedbi istrage u smislu odredbe 51. 150.st.2. ZKP, i prije ispitivanja okrivljenika, a sve zbog potrebe saslušanja svjedoka za koje bi, zbog njihove životne dobi odgađanje njihovog saslušanja moglo imati negativnih posljedica po mogućnost saznanja istine.

 

Zbog svega je odlučeno provesti istragu u predloženom pravcu, jer će se tek nakon njenog provođenja moći odlučiti da li ovom krivičnom predmetu podići optužni akt ili pak odustati od krivičnog progona.

 

Budući se radi o krivičnim djelima za izvršenje kojih je predviđena mogućnost izricanja kazne zatvora u trajanju od 20 godina, te su se stekli uvjeti za obavezno određivanje pritvora po osnovi iz 51.182.st.l. ZKP.

U Zadru ,15.prosinca 1997.

ISTRAŽNI SUDAC

Antun Klišmanić

 

PRAVNA POUKA

 

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 24 sata u odnosu na rješenje o određivanju pritvora te u roku od tri dana u odnosu na rješenje o provedi istrage, sve računajući od časa prijema ovog rješenja. Žalba se predaje ovom sudu u tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

DNA

 

  1. Okrivljenicima na oglasnu ploču
  2. Županijskom D. O. Zadar
  3. Okružni zatvor Zadar
  4. U spis

Mala Vranovina - SI - 0086



K –28/95-

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Mlinarić, predsjednika vijeća, Zdenka Gajšek, člana vijeća, sudaca porotnika Đure Sertić, Ivana Blažinić, Ante Jukić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Galinić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. Lalić Milana i II-opL. Ćelap Dušana, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, Zakon dana 16.travnja 1996. godine, u prisutnosti I i II-optuženika, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Sisak Ivana Petrkač i branitelja optuženih Danila Skrbinc i Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane javne i glavne rasprave, izrekao je i objavio

 

 

P R E S U D U

 

 

I-optuženi MILAN LALIĆ, sin Milana i Milke, rođene Lalić, rođen 25.12. 1956.

godine u Maloj Vranovni, Općina TOPUSKO, s prebiva­lištem u M. Vranovini kbr. 11, Srbin, rastavljen, otac jednog djeteta, sa završenom OŠ

 

II-optuženi DUSAN ĆELAP, sin Mile i Bogdanke rođene Mamuzić, rođen

01. lipnja 1947. godine u Maloj Vranovini, sa prebivalištem u ;Maloj Vranovini 38, Srbin, udovac, otac dvoje djece, sa završenom OŠ,

 

 

 

k r i v i     s u

 

 

što su:

 

u tijeku mjeseca rujna 1991. godine u Maloj Vranovini, nakon što se osnovala paravojna skupina zv. samostalni vod Mala Vranovina sa ciljem da u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske djeluju ne samo na rušenju legalno izabrane vlasti U Republici Hrvatskoj već da djeluj


 

i protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, pristupili toj skupini koja je u više navrata iz raznog vatrenog oružja vatreno djelovala po Hrvatskom selu, pa kada su stanovni­ci hrvatske nacionalnosti izbjegli i napustili Hrvatsko selo, ušli sa skupinom u Hrvatsko selo, a potom je ta skupina pljačkala imovinu mještana Hrvatskog sela, vatrenim djelovanjem i paljenjem razarala kuće, gospodarske objekte i drugo, te je time i na takav način gotovo u cijelosti uništila Hrvatsko selo,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije dijela Republike Hrvatske postali pripadnici skupine za vršenje kaznenog djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva,

 

čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - organiziranje grupe i poticanje na počinjenje genocida i ratnog zlo­čina iz čl. 123. st. 2. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

 

O S U Đ U J U

 

 

Prvo optuženi MILAN LALIĆ NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE, a II-optuženi DUSAN ĆELAP na KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI.

 

Temeljem propisa čl. 45. st. 1. OKZRH I- optuženom Milanu  Lalić uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru počam od časa lišenja slobode 14.kolovoza 1995. godine, a II-optuženom Dušanu Ćelap od 25. kolovoza 1995. godine, pa nadalje.

 

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. i svezi čl. 87. st. 1. i 2. toč. 1. – 7. ZKP-a, optuženici su dužni solidarno platiti troškove kaznenog postupka prema troškovniku, svaki u iznos od 2.937,18 kn i platiti svaki paušalni iznos od 1.000,00 kn.

 

Obrazloženje

 

 

Optužnicom  ŽDO-a Sisak, br. KT-37/95 od 12. rujna 1995. godine  KT-39/95 od 21. rujna 1995. godine izmijenjenoj na glavnoj raspravi od 16.travnja 1996. godine stavljeno je I i II-optuženicima na teret izvrse­nje kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. OKZRH, kako je to opisano u izreci presude.

 

Tijekom postupka doneseno je rješenje o jedinstvenom postupku za oba optuženika (K-28/95 i K-29/95 sada sve pod brojem K-28/95).

 

Prvo optuženik u svojoj obrani navodi da se odazvao pozivu bivše JNA i pristupio u oružane formacije tzv. "SAO Krajine". Tada je zadužio pušku zv. "papovka" i raspoređen je u tzv. "Samostalni vod Mala Vranovina". Već tada su dobili nalog od zapovjednika Miljević Zorana da vrše vatreno djelovanje iz pješadijskog naoružanja po Hrvatskom selu,

što je on sa ostalima i činio. Brdo sa kojeg su pucali pružalo je dobar vidik, pa kad je negdje polovinom rujna 1991. godine u Hrvatsko selo ušla "srpska vojska" iz pravca Vrginmosta i selo je počelo gorjeti i oni su dobili naredbu od Miljevića da se spuste u selo, koje je bilo prazno. Dat im je nalog da pale hrvatske kuće, posebno poticane od Milana Sokolovića zv. "Brico" i nekog "Tobe" koji su se u tome isticali. Upravo na prigovor zv. 'Tobe" da štiti hrvatske kuće zapalio je jedan štagalj, vlasništvo Sonički Mile. Tada je zapaljeno čitavo selo, nije vidio da bi netko pljačkao. Nakon navedenih događaja pripadnici for­macija tzv. SAO Krajine povremeno su ulazile i pljačkale iz Hrvatskog sela što je ostalo. Samostalni vod "Mala Vranovina" imala je 18 ljudi sa pješadijskim naoružanjem, jednim minobacačem i mitraljezima. Pri­padnici su bili bez nadzora i nedisciplinirani.

 

Poslije 1992. godine nije bio u samostalnom vodu već u drugim formacijama tzv. SAO Krajine te između ostalog ratovao i u Bosni. U samoj akciji ''0luja" pokušao je izbjeći u Bosnu, u civilnom odijelu pred hrvatskom vojskom, ali je zarobljen.

 

Tijekom postupka dopunio je i izmijenio navode iz obrane te porekao da bi zapalio štagalj Mile Sonički i da bi pripadnici "Samostalnog voda Mala Vranovina" dobili nalog za paljenje Hrvatskog sela već da su to činili ljudi iz tzv. ''Topuske čete". Nadalje, da je u Hrvatsko selo išao sa Ćelap Dušanom, sa kojim je i zarobljen u konvoju od strane hrvatske vojske.

 

Drugo optuženi Dušan Ćelap navodi da se na poziv bivše JNA pridružio paravojnim formacijama tzv. "SAO Krajine" - "Samostalnom vodu "Mala Vranovina". Zadužen je puškom zv. "papovka". Već 1991. godine dobili su nalog od Miljević Zorana da pucaju po Hrvatskom selu, što on osobno, nije činio. Nisu imali nikakove uniforme, bilo ih je 18 u vodu u kojem je bio do dolaska UNPROFOR-a 1992. godine. Tada je došla "milicija tzv. SAO Krajine'' i preuzela čuvanje sela. On je tada predao pušku. U Hrvatskom selu je bio prilikom napada, ali nije sudjelovao u rušenju, paljenju i pljačkanju hrvatskih kuća. To su činile "posebne srpske brigade'' došle iz pravca Banije.

 

Tijekom postupka je dodao, u dopuni obrane, da je sudjelovao u čuvanju sela Mala Vranovina kad su dvije žene iz sela smrtno stradale. U vrijeme Kad je počelo gorjeti Hrv. selo dobili su nalog da uđu u Hrvatsko selo i da spase stoku i imovinu. Hrvatskog življa tada u  selu više nije bilo. Tom prilikom su neki "Sokolović i Toba" palili kuće. Oni i ostali pripadnici koje je spomenuo te spašene stvari i stoku su odvezli. On i Lalić Milan sa kim je inače bio u Hrvatskom selu ni su ništa palili niti uzimali.

 

Sud je tijekom postupka izvršio uvid u vojnu knjižicu Lalić Milana, bivse JNA (str. 16), saslušao Žuna Milana (str. 30 i 87), Milana SoničKi (str. 69), Miljević Peru (str. 69), Maricu Miljević (str. 85), Miljević Stanu (str. 86), Kireta Vladu (str. 86), Branka Toljana (str. 86), izvršio uvid u fotoelaborat sa prilogom, skicu I-optuženog Lalić Milana te razmotrio obrane optuženika Lalić Milana (str. 26 i 40 spisa K-28/95) i opt. Čelap Dušana (str. 7 i 34 spisa K-29/95).

Takav zaključak u odnosu na mjesto i vrijeme slijedi i iz iskaza samih optuženika, svjedoka Miljević Pere, Marice Miljević i Stane Miljević, te fotoelaborata.

 

Nije dvojbeno da su optuženici postali pripadnici paravojnih formacija tzv. SAO Krajine - "Samostalnog voda Mala Vranovina". Navedeno isti ne osporavaju a potvrđuje i svjedok Miljević Pero, a indirektno i Stana Miljević i Marica Miljević, navodeći da su svi mlađi ljudi uzeli oružje. Nadalje, da su po nalogu pucali kao učesnici po Hrvatskom selu i ušli u Hrvatsko selo. Optuženici to također ne osporavaju, međutim, tvrde da nisu sudjelovali u paljenju i rušenju te pljačkanju imovine, već da su je spašavali, a da su to činile formacije tzv. "Topuske čete". To je potvrdio i svjedok Miljević Pero, inače i sam pripadnik tzv. "Samostal­

nog voda Mala Vranovina", navodeći da su oni učestvovali samo u "3. akciji čišćenja" tj. provjeri da li u selu ima zaostalih pripadnika hrvatske vojske i policije.

 

Da je tada izvršen ratni zločin protiv nenaoružanog civilnog stanovništva koje je prisiljeno oružanim akcijama protiv njih da napusti svoje domove, a zatim nakon takovog prisilnog napuštanja uništena im je i opljačkana i prisvojena njihova imovina u cijelosti i ista se ne da pravdati nikakovim vojnim potrebama nedvojbeno proizlazi iz fotoelabora­ta te iskaza samih optuženika a i iskazima ostalih svjedoka. Iako svi svjedoci decidirane ne upućuju na optuženike kao počinitelje tog djela, nije dvojbeno da su oni tamo bili, da je Hrvatsko selo uništeno i da s obzirom na nemogućnost potpunog utvrđenja činjeničnog stanja takvo sto čine "drugi". Doduše u svojoj obrani I-optuženik je u početku priznao da je zapalio štagalj Sonički Mile te o tome sačinio i skicu, međutim, kasnije je to porekao.

 

Svjedoci Kireta Vlado i Toljan Branko iako nemaju neposrednog saznanja u vrijeme ulaska paravojnih formacija u Hrvatsko selo, navode da je Hrvatska policija pokušavala zaštiti nenaoružana sela sa hrvatskim življem, kao  što je bilo Hrvatsko selo, međutim, da na tom području u ondašnjim uvjetima nije bilo moguće zbog slabog naoružanja i u tome pre­moćne "para vojske" potpomognute bivšom JNA.

 

S obzirom na složenost i nemogućnost utvrđenja potpunog činjeničnog stanja sud je međusobnim povezivanjem utvrđenog u cijelinu dostatnog razjasnio potrebne dokaze za utvrdjivanje odgovornosti optužnika za djelo koje im se stavlja na teret.

 

Naime, optuženici su nedvojbeno postali članovi nelegalne paravojne formacije tzv. - "Samostalni vod Mala Vranoina '', koji je faktično skupina radi vršenja djela protiv civilnog stanovništva. Radilo se o ne­discipliniranoj i neorganiziranoj skupini po iskazu samog I -optuženika sa četničkim obilježjima na sebi i šaroliko obučeni, što je vidljivo na slikama pojedinih članova tzv. "Samostalnog voda ''Mala Vranovina".

 

Cilj djelovanja takove formacije unaprijed određen po vrsti je bio istjerivanje hrvatskog civilnog življa, te otuđenje i uništenje njihove imovine, te okupacija sa ocjepljenjem tog dijela Republike Hrvatske uz pomoći bivše JNA (kao notorne činejnice). U tom svojstvu njihove radnje bile su upravljene protiv osnovnih prava građana (civila) njihova tjelesnog integriteta i imovine, što je inače nedvojbeno dokazano na primjeru Hrvatskog sela. Kod toga je svakako važno da djelovanje te formacije na pomenuti način u Hrvatskom selu nije imalo nikakovog vojnog opravdanja. Tako da se ovo djelo u kontekstu iznesenog posredno temelji i na povredi konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata a ukorporirane u naše zakonodavstvo.

 

Kako je došlo do uništenja Hrvatskog sela nakon napada na Hrvatsko selo gdje nije bio pružan otpor u čemu je sudjelovala sku­pina u kojoj su bili optuženici, budući nema dokaza da bi oni činili pojedinačno takove radnje u velikim razmjerima (osim povućenog priznanja I-optuženika), očito je da su optuženici postali pripadnici te skupine, upravo za vršenje radnji koje su već opisane.

 

Uzroci pristupanja optuženika tim "formacijama" valja pripisati njihovoj instrumentalizaciji u sferi njihove intelektualne domene, ne samo zbog nastupjelih demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, već i stav­ljanjem u funkciju suprotstavljanja tim promjenama da bi se omogućilo bezvlašće na okupiranom području sa ciljem ocjepljenja dijela teritorija RH i stvaranjem tzv. "Velike Srbije" i u datim okolnostima radi činjenja opisanih radnji protiv civilnog stanovništva. U takovim okolnostima nji­hovo pristupanje i djelovanje u okviru te skupine svedeno je na najniže pobude i zločine protiv golorukog stanovništva, koje nije dalo povoda

za takovo postupanje.

 

U konkretnom slučaju poduzimajući radnje tipične za ovo kaz­neno djelo postajući pripadnicima takove skupine optuženici su postupili sa direktnim umišljajem, pri čemu nije bitno da li su bili svjesni da time krše odredbe međunarodnog prava. Bitno je da su imali saznanje

o kakovoj se skupini radi i da su htjeli to činiti, jer bi se u suprotnom tome suprostavili ili izbjegli, odnosno eventualno sudjelovali samo u aktivnostima čuvanja svog sela.

 

Sami optuženici su svoju odgovornost nastojali izbjeći bijegom iz Republike Hrvatske u čemu su spriječeni, zarobljavanjem po vojsci Republike Hrvatske, a tijekom postupka su nastojali svoju odgovornost umanjiti, navodeći da su to činili ''drugi''.

 

Iz svega navedenog sud nalazi da je kvalifikacija u skladu sa optuženjem, pa je optuženike za inkriminirano djelo proglasio krivim po č1. 123. st. 2. OKZRH i osudio I-optuženika Lalić Milana na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, a II - optuženika Dušana Ćelap na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, smatrajući da će se takovom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

 

Prilikom donošenja odluke o  kazni sud je respektirao odredbe o odmjeravanju kazne, posebno težinu izvršenog djela i u okviru djela učešće i doprinos svakog optuženika pojedinačno. Olakotnih okolnosti sud nije našao s time, da II-opt. Dušan Ćelap poslije 1992. godine prestao biti pripadnik paravojnih formacija. Od otegotnih okolnosti osim dijelom za I-optuženika (zbog njegova učešća i praktičnog potvrđenja pristupanja skupini) osim pobuda iz kojih je djelo učinjeno sud nije našao.

 

Vrijeme provedeno u pritvoru optuženima je uračunato u kaznu.

 

Odluka o trošku temelji se na čl. 90. st. 1. a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 1. - 7. ZKP-a odnosi se na troškove postupka prema troškovniku (svjedoka, branitelja po službenoj dužnosti) te troškova paušalnog iznosa, primjereno složenosti i težini postupka te imovinskim prilikama optuženika.

 

 

 

 

U Sisku, dne 16.travnja 1996. godine

 

ZAPISNIČAR                                                                         PREDSJEDNIK VIJEĆA

Nataša Galinić v.r.                                                                  Željko Mlinarić v.r.

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNIM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste.

 

Žalba se podnosi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a putem ovoga suda.

Mala Vranovina - SI - 0052

 

 

ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

U   S I S K U

Broj: KT9/96

Sisak, 23.svibnja 1996.

 

IP/MG

 

Ž U P A N I J S K O M   S U D U

S I S A K

 

Temeljem članka 41. stavka 2. točke 3. ZKP-a, podižem

 

 

 

OPTUŽNICU

 

 

Okr. MILJEVIĆ PERE, zv.  "Perasim", sin Stojana i Stane rođene

Ljiljak, rođen 21.11.1952. godine u Maloj Vranovini, općina Vrginmost, gdje i prebiva na br. 7, Srbin, drž. RH, poljodjelac, neoženjen, završio OŠ, vojsku služio u bivšoj JNA 1970.171. godine u Ljubljani, nije osuđivan, a pritvor mu ističe 28. lipnja 1996. godine,

 

 

da je:

 

u tijeku mjeseca rujna 1991. godine, u Maloj Vranovini, nakon što se osnovala paravojna skupina

zv. "Samostalni vod - Mala Vranovina", sa ciljem da u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske djeluje ne samo na rušenju legalno izabrane vlasti u Republici Hrvatskoj, već naprotiv da djeluje i protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, pristupio toj skupini, koja je u više navrata iz raznog vatrenog oružja vetreno djelovala po stanovnicima Hrvatskog sela, te i sam osobno pucao po Hrvatskom selu, pa kada su stanovnici hrvatske nacionalnosti izbjegli i napustili Hrvatsko selo, ušao sa navedenom skupinom u Hrvatsko selo, nakon čega je ta skupina najprije opljačkala pokretnu imovinu, a potom vatrenim djelovanjem i paljenjem, razorili gotovo sve

kuće, gospodarske objekte i dr., te je time i na takav način u cijelosti gotovo uništeno cjelovito Hrvatsko selo


dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije djela Republike Hrvatske postao pripadnikom skupine za vršenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva,

 

pa, da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ­organiziranja grupe i poticanja na počinjenje genocida i ratnog zločina - označeno i kažnjivo po članku 123. stavku 2. i 1. KZRH.

 

 

S T O G A   PR E D L A Ž E M

 


1.  da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,

2. da se na glavnu raspravu pozove okr. Miljević Pero, te  svjedoci Lalić Milan (29),

Muža Danica (33), Toljan Branko (39), Kireta Vlado (40), Kramarić Ferdo (58), Abramović Milan (60), Abramović Nikola (62), Papić Ivan (64),

 

3. da se na glavnoj raspravi izvrši uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (15), te slikovni prilog (52-53 i 66) - spisa Kio-10/96,

4. da se produži pritvor nad okr. Miljević Perom do završetka i okončanja glavne

rasprave temeljem članka 182. stavka 2. točke 1., 2. i 3. ZKP-u i to iz razloga, radi kojih je dosada nad

njim pritvor i određen.

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E

 

 

S obzirom da je iz podataka podnešene kaznene prijave i prikupljenih potrebnih obavijesti Policijske uprave Sisačko-moslavačke proizlazila osnovana sumnja da je okr. Miljević Pero postupio na način činjenično i pravno opisan u dispozitivu ove optužnice protiv njega prethodno je stavljen zahtjev za provođenje istrage.

 

Istražni sudac svojim rješenjem usvojivši zahtjev za provođenje istrage, u tijeku istrage je ispitao okr. Miljević Peru, te kao svjedoke saslušao gore navedene osobe koje se navode pod toč. 21 ove optužnice.

 

Okr. Miljević Pero u tijeku istrage je izjavio, da je negdje u lipnju mjesecu 1991. godine u selo Mala Vranovina došao Miljević Zoran sa još dvojicom ljudi, te su rekli da su došli organizirati "Samostalni vod - Mala Vranovina" koji bi trebao braniti selo od oružanih snaga MUP-a RH. Podijelio je SMB uniforme i puške zv. "papovke". I on je dobio i pušku


i odjelo SMB, a potom su čuvali straže, da bi nakon nekoliko dana kroz Malu Vranovinu a u pravcu Hrvatskoga sela prošla vojska tzv. "Krajine" i ta je vojska zapalila Hrvatsko selo. Nikog od tih vojnika nije poznavao, a za sebe tvrdi da nije zapalio niti jednu kuću niti je opljačkao. Navodi, da nije vidio da bi to učinio bilo tko iz "Samostalnog voda". U tijeku mjeseca listopada prebačen je u tzv. "topničku četu" i tu je bio na položaju kod mjesta Desni Štefaniki koje je također bilo porušeno i spaljeno. Tu je bio 2 mjeseca. Tvrdi, da nikog ni tu nije ubio niti bilo kome zapalio kuću. Nakon ovoga ovaj samostalni vod je bio prebačen u Banski Kovačevac, a potom u Crni Potok gdje su držali front prema Kladuši. Tu je bio sve do 21. ožujka 1991. godine kada su se vojnici Fikreta Abdića priključili njima tako da se linija pomjerila, a potom je obolio i sve do početka akcije "Oluja" bio je u vezi, a tada je položaj napustio i došao svojoj kući, pokupio roditelje i krenuo prema Bosni, no u Brubnju kolona je presječena pa se vratio sa roditeljima natrag kući, a potom je preko dana boravio u šumi a noću je bio kod kuće. Tako je živio sve do 25. siječnja 1996. godine kada je uhićen po djelatnicima policije. Kod sebe je imao pištolj i automatsku pušku. Naknadno je dodao, da se zaista nalazi na obadvije fotografije koje mu se predočuju i koje se nalaze u ovom spisu. On je upravo onaj koji ima veliku bradu, na glavi šubaru crne boje sa kokardom i redenike preko sebe, te automatsku pušku.

 

Svjedok Lalić Milan gotovo je suglasno naveo kao okr. Miljević Pero s time što je još dodao, da je nakon rasformiranja "Samostalnog voda - Mala Vranovina" okrivljeni otišao na ratište u Bosnu. Navodi još i to, da nije čuo da bi okrivljeni za cijelo vrijeme trajanja rata bilo što uradio, a napose da bi pljačkao i palio, pošto je i dalje siromašnog stanja, pa bi se vidjelo da je što opljačkao.

 

Svjedoci Toljan Branko i Kireta Vlado gotovu su suglasno izjavili, da su bili u policiji no 16. rujna 1991. godine napustili su Topusko i otišli su u Karlovac. Osobno im nije ništa poznato da bi okrivljeni učinio bilo što od onoga što mu se stavlja na teret. Nemaju nikakvog saznanja gdje je bio i što je sve radio u vremenskom periodu od 1991. do 1995. godine.

 

Svjedok Danica Muža u istrazi je navela, da je ostala na okupiranom području sve do rujna 1992. godine kada je došla u Karlovac. Za to vrije okrivljeni je u nekoliko navrata dolazio kod nje, ali uvijek u civilu. Nema nikakvog saznanja da bi okrivljeni bilo što učinio, a to ne zna zbog toga što joj je bilo ograničeno kretanje. Inače, joj je poznato da su sve kuće Hrvata bile opljačkane, porušene i spaljene.

 

Svjedoci Ferdo Kramarić, Milan Abramović, Nikola Abramović i Papić Ivan gotovo

su suglasno naveli, da su gotovo cijelo vrijeme domovinskog rata živjeli na okupiranom

području gdje su bili sve do akcije "Oluja". Život im je bio vrlo težak jer su ih pripadnici paravojnih formacija uglavnom koristili kao radnu snagu. Poznavali su okr. Miljević Peru jer je isti iz susjednog sela. Kada je počeo rat vidjeli su ga u vojnoj uniformi bivše JNA, vrlo često u šinjelu, na glavi je pretežno nosio crnu šubaru sa velikom kokardom, te pušku, a za pasom je uvijek imao veliki nož. Zvali su ga "Vojvoda". Osobno nisu vidjeli da li je on pljačkao i palio kuće Hrvata jer se to pred njima tajilo. No, okrivljeni je u takvoj uniformi kako su dosada naveli često znao navratiti njihovim kućama u alkoholiziranom stanju, znao

 

 

 

 


je govoriti pred njima da mrzi sve što je hrvatsko, gdje je on iza njega Hrvati ne ostaju, pa je znao reći da je u Bjelini klao Hrvate kao mačiće i da ih je poklao 30. Dalje su još naveli, da je znao provocirati sa riječima "zdravo ujke, jebo vas Tuđman" i sl. Na to nisu reagirali jer su ga se bojali. Znaju da je okrivljeni vrlo naprasit pa su ga se radi toga i bojali. Okrivljeni je pozdravljao sa pozdravima sa "pomoz Bog, za kralja i otadžbinu". Također su čuli da je okrivljeni ušao u kuću Rakarić Milke, kod nje je bio cijeli dan, te je cijeli dan ma1tretirao i zlostavljao, a potom opljačkao na način da je uzeo sve zlato i novac, a kasnije je ta žena umrla u Zagrebu.

 

Osim navedenog Abramović Nikola je još dodao, da je okrivljeni njemu jedne zgode pucao u traktor i kasnije ga tražio, ali na sreću nije ga našao, te ne zna što bi bilo da ga je našao kod kuće.

 

Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta vidljivo je, da su djelatnici PP Glina od okr. Miljević Pere oduzeli automatsku pušku br. 716238 "CZ", 1 okvir ZAAP, 30 komada streljiva, 1 pištolj marke "Mauser" i 22 komada streljiva za pištolj.

 

Iz fotokopija osobnih fotografija i original osobnih fotografija proizlazi i vidljivo je, da se na istima nalazi okrivljeni koji na jednoj od njih na sebi ima crnu šubaru sa kokardom na glavi, preko sebe vojnički šinjel, čizme, ZAAP, automatsku pušku u rukama i redenik sa streljivom preko sebe, a na drugoj također sve navedeno osim puške, ali je zato na toj fotografiji i puškomitraljez.

 

Na osnovi svega izloženog smatram utvrđenim daje okr. Miljević Pero takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja utuženog kaznenog djela.

 

Ovakav zaključak proizlazi i temelji se prvenstveno na samoj obrani - iskazu okrivljenog, iskaza saslušanih svjedoka, te materijalnih dokaza koji su dosada spomenuti, iz čega dalje slijedi da je okrivljeni takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 123. st. 2. i 1. OKZRH, jer je zaista pristupio navedenoj skupini "Samostalni vod - Mala Vranovina", te je osobno sam i sa drugim pripadnicima te skupine vatreno djelovao po stanovnicima i objektima Hrvatskog sela, a kada su stanovnici Hrvatskog sela selo napustili sa ostalim pripadnicima te grupe" Samostalni vod - Mala Vranovina " ušao u Hrvatsko selo, nakon čega je Hrvatske selo najprije bilo opljačkano, a potom gotovo cijelo razoreno i zapaljeno, pa je upravo takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 123. st. 2. i 1. OKZRH, pa ga je za isto valjalo i optužiti.

 

Također je valjalo predložiti i produženje pritvora nad okrivljenim do okončanja glavne rasprave i to iz razloga radi kojih je pritvor dosada i određen.

 

Stoga se ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu je osnovana.

 

 

ZAMJENIK

ŽUPANIJSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA

 

IVAN PETRKAČ

Maja - SI – 0090

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                                            K – 38/39-20

OKRUŽNI SUD SISAK

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

 

Okružni sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednik vijeća, Josipa Budinski, člana vijeća, sudaca porotnika, Ivana Kasaić, Mirka Švaljek, Josipa Žinić, članova vijeća, uz sudjelovanje Jagice Blašković, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženih Gavrilović Dušana, Radaković Milana, Dabić Milana, Dabić Mirka, Sladović Milana, Španović Dušana, Jelić Stojana, Jelić Stanke, Galjen Milana, Vukičević Momira, Prusac Dragana, Janus Nikole, Vinčić Jovice, Jakovović Dragana, Varkaš Steve, Pavlica Đure, Podunavac Milana i Zrakić Slavka, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, nakon dana 17. studenog 1993. godine, u odsutnosti optuženih, a u prisutnosti zamjenika okružnog državnog odvjetnika Ivana Petrkač i branitelja optuženih Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao je i obavio

 

 

P R E S U D U

 

 

I – optuženi DUŠAN GAVRILOVIĆ, sin majke Draginje, rođ. Gavrilović

rođen 12. prosinva 1946. godine u Dragotini

gdje i prebiva na kbr. 93, SO Glina, Srbin

ekonomski tehničar

 

II – optuženi MILAN RADAKOVIĆ, iz Bijelih Voda, Srbin, strojobravar

 

III – optuženi MILAN DABIĆ, sin Dušana, rođen 13. lipnja 1962. godine

u Glini sa prebivalištem u Dragotini

kbr. 150, SO Glina, Srbin, automehaničar

 

IV – optuženi MIRO DABIĆ, sa prebivalištem u Dragotini, Srbin, poljoprivrednik

 

V – optuženi MILAN SLADOVIĆ, sin Ilije, rođen 13. lipnja 1960. godine

u Dragotini, SO Glina, gdje i prebiva na kbr,

33, Srbin, vozač

 

VI – optuženi DUŠAN ŠPANOVIĆ, iz Dragotine, SO Glina, Srbin,

Veterinarski tehničar

 

VII – optuženi ŠPANOVIĆ MILAN, iz Dragotine SO Glina, Srbin, djelatnik

 

VIII – optuženi STOJAN JELIĆ, sin Petra, rođen 9. siječnja 1964.

godine u Bijelim Vodama, SO Gline, gdje i

prebiva na kbr. 171. Srbin, poljoprivrednik

 

IX- optuženi STANKO JELIĆ, iz Bijelih Voda, Srbin, poljoprivrednik

 

X – optuženi MILAN GALJAN, iz Dragotine, SO Glina, Srbin, bravar

 

XI – optuženi MOMIR VUKIČEVIĆ, sin Dušana, rođen, 18. studenog

1963. godine u Glini, sa prebivalištem u

Dragotini, SO Glina na kbr. 112, Srbin

ekonomski tehničar

 

XII – optuženi DRAGAN PRUSAC, sin Gojka, rođen 06. veljače 1967.

godine u Glini sa prebivalištem u G. Klasniću

kbr. 153. Srbin, poljoprivrednik

 

XIII – optuženi NIKOLA JANUS, sin Petra, rođen, 08. prosinca 1958

u Brubnju, SO Glina, sa prebivalištem u Glini,

ul. 29. novembra kbr. 2, Srbin, djelatnik

 

XIV – optuženi JOVICA VINČIĆ, sin Gojka, rođen, 11. rujna, 1967.

godine u Glini, sa prebivalištem u Dragotini

kbr. 18, Srbin

 

XV- optuženi DRAGAN JAKOVOVIĆ, sin Dušana, rođen 16. prosinca

1959. godine u Glini, sa prebivalištem u Dragotini

bb, Srbin, poljoprivrednik

 

XVI- optuženi STEVO VARKAŠ, iz Dragotine, Srbin, poljoprivrednik

 

XVII – optuženi ĐURO PAVLICA, iz Dragotine, Srbin, djelatnik

 

XVIII- optuženi MILAN PODUNAVAC, iz Dragotine

 

XIX – optuženi SLAVKO ZRAKIĆ, sin Petra, rođen 5. listopada 1951,

godine, u Dabrini SO Glina, sa prebivalištem

u Dragotini kbr. 3, prodavač

 

 

k r i v i    s u

 

 

što su :

 

dana 18. kolovoza 1991. godine u Maji i Svračici, kao pripadnici četničko – terorističkih formacije tzv. SO Krajina u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, naoružani došavši u ta sela, po istima otvorili minobacačku i puščanu vatru, a potom nenaoružane mještane hrvatske nacionalnosti započeli maltretirati na razne ponižavajuće način, pretraživati njih i njihove kuće i gospodarske zgrade, oduzimati im novac, hranu, stvari kuća i gospodarske zgrade, paliti i rušiti kuće i gospodarske zgrade, društvene i sakralne objekte, pa su tako :

od Bradarić Katarine iz džepa haljine silom oduzeli tadašnjih 600 dinara, a iz podruma joj uzeli motoru pilu i suhomesnate proizvode, te iz dvorišta kamion marke Mercedes reg. oznake ŠI 807-61 vlasništvo njezina sina Ive, izudarali Matijević Ivu, nanjevši mu pri tome tjelesne povrede, minirali i srušili seoski dom i trgovinu u Maji Svračici, zapalili kući i sjenik vlasništvo Brdarić Mirka, štalu Nogić Marijane, kuću Lamza Marka, kuću  i traktor Davodović Matije, štaku Davidović Slavka, štalu i kuću Tonči Mije, traktor, prikolicu i štalu Davidović Steve i dvorišnu zgradu Lončarić Milana, te su od Lamza Marka uzeli berač kukuruza i ostale poljoprivredne strojeve a Mladenović Mati uzeli su traktor i motornu pilu, dok iz ostalih kuća su uzimali i otimali tranzistore i TV – prijemnike, video – rekordere i ostale stvari pogodne za odnošenje,

 

dakle kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog skoba, civilno stanovništvo mučili i nanosili mu povrede tjelesnog integriteta, pljačkali imovinu stanovništva, te rušili i uništavali kuće i gospodarske zgrade, kulturne i sakralne objekt,

 

čime su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

 

O S U Đ U J U

 

SVAKI OD OPTUŽENIH NA KAZNU ZATVOROM U TRAJANJU OD 20 (DVADESET) GODINA.

 

Temeljem propisa čl. 343. st. 1. ZKP-a nad svakim od optuženih određuje se pritvor.

 

Temeljem propisa čl. 90. st. 1. ZKP-a u svezi čl. 87. st. 2. toč. 7 ZKP-a optuženici su dužni solidarno platiti trošak krivičnog postupka u iznosu od 3,300.000. – HRD i temeljem točke 6. istog članka i stavka platiti svaki paušalni iznos od 5.000. HRD.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Okružno državno odvjetništvo iz Siska, optužnicom KT-53/93 od 13. kolovoza 1993. godine, stavilo je na teret I- optuženom Gavrilović Dušanu, II- optuženom Radaković Milanu, III- optuženom Milanu, IV- optuženom Dabić Mirku, V- optuženom Sladović Milanu, VI- optuženom Španović Dušanu, VII- optuženom Španović Milanu, VIII- optuženom Jelić Stojanu, IX- optuženom Jelić Stanku, X- optuženom Galjen Milanu, XI- optuženom Vukičević Momiru, XII- optuženom Prusac Draganu, XIII- optuženom Janus Nikoli, XIV- optuženom Vinčić Jovici, XV- optuženom Jakovović Draganu, XVI- optuženom Varkaš Stevi, XVII- optuženom Pavlica Đuri, XVIII- optuženom Podunavac Milanu i XIX- optuženom Zrakić Slavku izvršenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

Istovremeno je stavljen prijedlog da glavna rasprava bude održana u odsutnosti optuženih s razlogom što isti nisu dostupni državnim organima, a postoje naročito važni razlozi što isti nisu dostupni državnim organima, a postoje naročito važni razlozi da im se sudi iako su odsutni.

 

Prijedlogom Okružnog državnog odvjetništva je udovoljeno rješenjem ovog suda KV – 129 /93 od 21. listopada 1993. godine.

 

Tokom postupka provedeni dokaz saslušanjem svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx te čitanje službenih bilježaka sadržajnih na listu 1 – 23 spisa K – 101/92 Vojnog suda u Zagrebu, koji prileži ovom temeljnom spisu, sud smatra detaljno i uvjerljivo podkrepljenim sve navode optužnice.

 

Branitelj postavljen po službenoj dužnosti, ustanovio je izvedeni dokazi tokom postupka upućuju na zaključak da su optuženici doista postupili na način da su počinili kaznena djela kojima ih se tereti, slijedom čega predlaže uzimanje olakotnih okolnosti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

 

Svojstvo civilnih osoba oštećenicima  nitko nije osporio.

 

Kako je krivično djelo učinjeno napadom na živote i tijela za vrijeme oružanog sukoba, te spram civilnih osoba, zaštićenih međunarodnim pravom (Ženevska konvencija), to su se u postupcima svakog od optuženih stekla sva bitna obilježja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

Uračunljivost nijednog od optuženih nije ničim, te ni po kome, bila dovedena u sumnju tokom cijelog postupka.

 

Način postupanja svakog od optuženih, opisan po svjedoku, a sadržan i izrekom presude, a sa nespornim posljedicama, naročito pogibanje ljudi, kroz cijelo vrijeme vršenje dijela poznatim i optuženicima, upućuje na nedvojbeni zaključak postojanja direktnog umišljaja svakog od optuženih.

 

Krivična odgovornost optuženih nije, dakle dovedena u dvojbu.

 

Potvrda međunarodnog prava u opisu kaznenog djela stavljenog na teret optužnicom predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti kojim je posebno određen značaj i okvir protupravnosti ovog kaznenog djela u tom pravcu da djelo mora biti protupravno i po međunarodnom pravu, te stoga optužnici, u krajnjoj liniji, ne moraju biti svjesni da svojim postupcima krše pravila međunarodnog prava.

 

Prilikom odmjeravanja kazne svakom od optuženih sud je imao u vidu svrhu kažnjavanja, stupanj krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djela učinjeno, jačinu povrede zaštićenih dobara i okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, a što sve moguće jasno je razabrati kako iz činjeničnog opisa kaznenog djela, tako i iz obrazloženja u njegovu dosadašnjem dijelu.

 

Jedino izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 godina svakome od optuženih, uvjerenje je suda, odgovarajuće je težini od njih učinjenog.

 

Visina izrečene kazne zahtjeva određivanje pritvora.

 

Odluka o trošku, koji je odmjeren prema stvarno nastalim izdacima tokom postupka, temelji se na u izreci citiranim propisima.

Paušalni iznos odmjeren je srazmjerno dužini trajanja i složenosti postupka te imovinskim prilikama optuženih

 

 

U Sisku dana 17. 17. studenog 1993.

 

 

ZAPISNIČAR                                                                                     PREDSJEDNIK VIJEĆA

Jagica Blašković .v.r.                                                                                     Željko B

Maja - SI – 0051

 


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SISKU

 

 

 

P R E S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Barać, predsjednika vijeća, Zdenka Gajšek, člana vijeća, sudaca porotnika Ivana Kasaić, Mirka Švaljek, Ivana Blažinić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Galinić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Dragana Jelić, zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, nakon dana 28.11.1996. godine u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Miljenka Ugarković, optuženika i njegova branitelja Josipa Sladić, odvjetnika iz Siska, održane glavne i javne rasprave, izrekao i objavio

 

 

P R E S U D U

 

Optuženi DRAGAN JELIĆ, sin Steve i Ljube rođene Branković,

rođen 15.11.1934. god. u Bijelim Vodama,

sa prebivalištem u Bijelim Vodama kbr. 169, Glina,

Srbin, drž. RH, zemljoradnik, oženjen, otac dvoje djece,

nepismen, bez škole, vojsku služio, neosuđivan

 

 

k r i v  j e

 

što je:

 

dana 02. rujna 1992.godine oko 10,00 sati u selu Maja, kivan na Pavić Anu zbog toga što je ova hrvatske nacionalnosti, namjeravajući je usmrtiti, ušavši u njenu kuću, iz neposredne blizine iz pištolja marke „Patent“ cal. 7,62 mm, ispalio više hitaca u ovu u području glave, i na taj joj je način nanio više ozljeda glave, kojim ozljedama je Pavić Ana ubrzo nakon toga podlegla,

 

dakle, drugoga lišio života,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom – označeno u čl. 34. st. 1. KZRH, pa se temeljem istog zakonskog propisa

 

 

O S U Đ U J E

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 15 ( PETNAEST ) GODINA.

 

 

Temeljem propisa čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu se optuženom uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru počet od 11. siječnja 1996. godine pa nadalje.

 

Temeljem propisa čl. 90. st. 4. ZKP-a optuženik se oslobađa u cijelosti nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 10. travnja 1996. godine broj KT-1/96, stavljeno je na teret Jelić Draganu izvršenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva – označeno u čl. 120. st. 1. OKZRH, da bi, na glavnoj raspravi 19. studenog 1996. godine, ista bila izmijenjena na način činjenično i pravno opisan i izrekom ove presude.

 

Braneći se ( list 7-8, 52, 75 i 80 spisa ) optuženik poriće da je postupio kako je konačno tužen ističući, da je cijelo ovo vrijeme ratnih sukoba, pa sve do kolovoza mjeseca 1995. godine, proveo živeći u svome selu ( Bijele vode ) ne učinivši ništa od onoga čime ga se tereti, to jest ubojstvo Pavić Ane.

 

Tek na upite kazuje da je poznavao oštećenu Pavić Anu, koja je živjela u selu Maja, a kojim je on prolazio na putu za Glinu. Čuo je za pogibiju Pavić Ane, ali o razlogu i načinu iste, tvrdi, ne zna ništa.

 

Svjedokinji xxxxxxxxxxxxxx je navraćao, također na putu iz svoga sela u Glinu, ali poriče da bi pred istom kazao da je ubio Pavić Anu, opisivao način na koji je to učinio, a uz to je ustvrdio da nije posjedovao nikakvog oružja tijekom rata.

 

Konačno, poriče da je osuđivan tijekom rata po okupacijskom tzv. „Okružnom sudu u Glini“ na 4 godine zatvora, a upravo zbog ubojstva Pavić Ane.

 

Iz sadržaja provedenih dokaznih radnji tijekom postupka proizlazi da očevidaca događaja nema.

 

No, uvidom u spis tada postupajućeg na okupiranom teritoriju  nelegalnog „Okružnog suda u Glini“ K-46/93, koristeći, ipak, iz istog objektivno utvrđene i zapisnički fiksirane činjenice, jer za suprotno nema razloga, tim prije što ih nitko tijekom ovog postupka nije argumentirao doveo u sumnju, sud sa sigurnošću smatra dokazanim da je optuženi Jelić Dragan u cijelosti postupio kako je izmijenjeno optužnicom tužen da je postupio.

 

Naime, u tom spisu sadržano je detaljno i okolnosno priznanje Jelić Dragana da je, kako je, kad i zbog čega Pavić Anu lišio života.

 

Kazuje:

 

„ Priznajem u cijelosti navode… jer sam doista dana 02. septembra 1992. godine u Maji Opština Glina  u kući Pavić Ane u namjeri da je lišim života ispalio iz pištolja marke „Patent“ cal. 7,65 mm u nju 4 hitca koji su je pogodili u glavu, uslijed čega je ona na licu mjesta umrla.

 

Želim iznijeti i razloge koji su me naveli na ovakav čin. Ja sam u drugom svjetskom ratu ostao bez oca, zajedno sa još četiri brata i sestrom, dok su oca ustaše zaklale u Glini. Pošto se sada u ovom ratu kako sam ja shvatio, ponavljaju one stvari koje su me posjetile na moje djetinjstvo i izgubljenog oca, a posumnjao sam u ovu Pavić Anu da surađuje sa ustašama, odlučio sam da je pratim, a kada sam došao do zaključka da ona hrani ustaše koje se kriju u šumi odlučio sam da je ubijem.

 

Gotovo cijelo prije podne sam je promatrao iz… šuše i bio sam čvrsto odlučio da ću je likvidirati. Ponio sam sa sobom revolver sa burencetom. Moglo je biti iza podne najkasnije do 3 sata kad sam ja ušao u kuću da je likvidiram. To je jedna mala kuća i sastoji se od dvije prostorije a u produžetku ima i štalicu. Pavić Ana sjedila je u kuhinji i dobro sam je vidio sa ulaznih vrata kako je križala kruške crnice i stavljali ih u čabar. Nisam joj ništa govorio, već sam odmah podigao moj pištolj i ispalio u pravcu nje nekoliko metaka, ne znam ni sam koliko, a moguće je da su i četiri kako je rekla milicija.

 

Još jedanput želim istaći da sam ovo učinio iz razloga što sam bio revoltiran time što je iz kuće nestao grah i štrudla pa sam zaključio da ona sigurno pomaže ustašama.

 

Želim reći nešto i o sebi. Kako sam već naveo ja sam u II. svjetskom ratu ostao siroče jer su mi oca ustaše ubile. Odrastao sam na selu u Bijelim Vodama, zaseok Jelići. Sve to vrijeme poslije rata teško smo živjeli i patili se, jer nismo imali glavu porodice, oca pa smo morali sami da se snalazimo u životu. Inače ja nisam bolovao od nikakvih bolesti a pogotovo ne od duševnih bolesti a za moga znanja ni u mojoj familiji nitko nije duševni bolesnik. Čak je moja mati sada u 81 godini života, a djed mi je doživio 92 godine.

 

Jedino mogu reći da sam 1957. godine stradao u Vojniću tako što sam imao u ruci kapsulu dinamita pa je ista eksplodirala i odsjekla mi sve prste na lijevoj ruci i desno oko“.

 

Iako sada optuženik poriče da je ikada bio prisutan situaciji da tako nešto kaže, kao i da je to kazao, sud provođenjem daktiloskopskom vještačenja u predmetu Kio-2/96 Županijskog suda Sisak putem Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a RH od 05. travnja 1996. godine oznake 511-01-26-1424/96 sa sigurnošću smatra dokazanim da sporni otisci prstiju, jer ih optuženik ne priznaje svojima i stavljenim pod opisivano priznanje u spisu okupacijskog Okružnog suda u Glini K-46/93, na listu 13, stranica 2. i listu 14. stranica 1 i 2 te spisu Kio-42/93, također Okružnog suda Glina na listu 30 stranica 1. i 2. i listu 31. potjeću od otisaka kažiprsta desne ruke Jelić Dragana. Kao nesporni otisci korišteni su oni, prikupljeni daktiloskopiranjem optuženika u Okružnom zatvoru Sisak po Centru za krim. vještačenja

( list 26 spisa Kio 2/96 Županijskog suda Sisak ).

 

Istom rezultatu kao i spominjano priznanje optuženika doprinio je i dokaz sadržan u spisu, sada, Županijskog suda u Sisku, oznake K-42/95 ( a ranije Vojnog suda Zagreb oznake K-671/95 sa u njim sadržanim spisom oznake Kio-418/95 ), konkretno, zapisnik o saslušanju svjedoka Memagić Stoje sa lista 71, umrle 13.05.1996. godine, što proizlazi iz podataka Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Policijske postaje Glina br. 511-10-80/02-1652/96 od 04. listopada 1996. godine ( list 72 ovoga spisa ), što je, pozivom na propis čl. 323. st. 1. ZKP-a bilo razlogom čitanja svjedočkog iskaza na glavnoj raspravi 28. studenog 1996.godine ( a zbog lakšeg snalaženja priloženog u fotokopiji zapisniku te glavne rasprave ).

 

Ta svjedokinja doslovno kazuje:

 

„ Jelić Dragana … poznajem, to je stariji čovjek iz Bijelih Voda, bez jednog

oka i nema sve prste na ruci. Jelić nikada nije bio u uniformi i ne znam da bi bio mobiliziran ili u srpskoj vojsci, on je pljačkao po Maji, a i znam da je ubio jednu babu – Pavić Anu iz Maje… znala sam da Jelić ima neki svoj revolver – pištolj sa bubnjem, koji je on obično nosio u vrećici kad bi išao biciklom… Da je ubio Pavić Anu znam i iz njegova pričanja i što je nakon svega što ću opisati – više nisam vidjela. Pavić Ana je Hrvatica i živjela je sama u Maji… ja se više zbog starosti ne sjećam datuma, a niti sam sigurna za godinu i sad mislim da je to moglo biti početkom 1993. godine… oko podneva meni je u dvorište s biciklom došao Dragan Jelić odložio bicikl, iz neke vrećice koja se nalazila na paket sicu bicikla izvadio revolver i sjeo na klupu pred moju kuću u dvorištu i išao čistiti revolver. Tada mi je rekao da je ubio babu – Pavić Anu – mamu Mije Gašparović iz tog pištolja. Ja sam se na to prestravila, prepala, samo sam ga slušala i gledala, nisam ga pitala ni zašto ni kako ju je točno ubio, a on mi to sam nije pričao. Rekao je samo da ju je ubio iz pištolja a ja sam vidjela kad je čistio revolver, da je u bubnju bilo pet praznih čahura koje je izvadio i bacio. On je i rekao da je sa pet metaka ubio Pavić Anu… imao je par kapi krvi na čelu… sutradan tek sam od naroda koji je prolazio cestom čula da je UNPROFOR otkrio da je Pavić Ana kod kuće ubijena. Ja sam poslije čula i od ljudi i od Jelić Dragana da je on bio dva mjeseca u zatvoru, valjda za ovo ubojstvo, ali to nisam sigurna… a čula sam da mu se i sudilo.

 

Podudarnost dijela obrane kada optuženik kazuje da je Pavić Ana sjedila u kuhinji kada joj je prišao i ne govoreći ništa ispalio u nju nekoliko metaka, sa opisom položaja u kojem je leš Pavić Ane zatećen prilikom uviđaja, a i opisan po liječniku, koji je ustanovio uzrok smrti na istovjetan način, nedvojbeno ukazuje na to, da je optuženik priznajući izvršenje ubojstva Pavić Ane pred spominjanim sudom ustvari govorio istinu, jer da nije postupio kako je sada tužen ne bi mogao prikazati stvaran položaj tijela oštećenice po ubojstvu.

 

Uračunljivost optuženika ni po kome, tijekom cijelog postupka ni na koji način nije bila dovedena u pitanje.

 

Svim rečenim sudom smatra nedvojbeno dokazanim da je optuženik postupio u uračunljivom stanju, da je postupao sa direktnim umišljajem, što se dade zaključiti iz po njemu rečenog“… čvrsto sam odlučio da ću je likvidirati“, što će, konačno reći, da je za svoj postupak krivično odgovoran.

 

Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu sve okolnosti, koje u smislu propisa čl. 37. OKZRH utječu na visinu kazne, pa tako, kao otegnuto

 

-        da oštećenica ama baš ničim nije doprinijela nespornom postupanju

optuženika spram nje kritične zgode,

 

-        te da je optuženik postupao zbog nacionalne nestrpljivosti a što je lako razabrao iz obrane pred „sudom“ u Glini, kada je mislio da će mu to biti od

koristi,

 

dok olakotnih okolnosti, ne shvate li se kao takove po obrani istaknuto „…zrelija dob, bez značajne kriminalne prošlosti“ nije nađeno.

 

Izrečenu kaznu sud smatra primjerenom težini od optuženika izvršenog kaznenog djela i takova će kazna jedino biti u stanju djelovati na njega ubuduće ne čini kaznena djela, a istovremeno utjecati u tom pravcu i na druge, kao i pospješiti jačanja morala društva i utjecaj na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana, čime će u potpunosti biti postignuta svrha kažnjavanja predviđena čl. 31. OKZRH.

 

Vrijeme provedeno u pritvoru, počam od 11. siječnja 1996.godine, pa nadalje pozivom na propis čl. 45. OKZRH, uračunava se u kaznu izrečenu optuženiku ovom presudom.

 

Slabe imovinske prilike optuženika, a temeljem u izreci citiranih propisa, razlogom su oslobođenja njegova od plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

 

U Sisku, dne 28. studenog 1996. godine

 

 

ZAPISNIČAR:                                                                                      PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Nataša Galinić, v.r.                                                                               Željko Barać, v.r

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka

ovjerovljenog prijepisa iste.

 

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

 

Protivna stranka ima pravo odgovora na žalbu.

 

Lopare - lo001

PREZIME:                                                       xxxxxx                    
IME, IME OCA:                                              xxxxx                      
GODINA ROĐENJA:                                     1945.god.         
MJESTO ROĐENJA:                                      Koraj  
PREBIVALIŠTE:                                             Koraj , Lopare                    
PRIVREMENI BORAVAK:                                           
STRUČNA SPREMA:                                                              
ZANIMANJE:                                                                                               
BRAČNO STANJE:                                                               
DRŽAVLJANSTVO:                                       BiH                                         
NACIONALNOST:                                        Musliman 

Logor Bucje - PZ 0016


16.K-52/95

STANISAVLJEVIĆ MILANKO, zbog kaznenog djela iz čl. 120.st. 1. OKZRH,

po optužnici ŽDO Požega br. KT-51195 od 14. rujna 1995. g., po presudi broj K-52/95-11 od 13. listopada 1995. g., potvrđenoj u žalbenom postupku a po odluci Vrhovnog suda RH, u kaznenom predmetu protiv:

 

opt. STANISAVLJEVIĆ MILANKA, sin Steve i Ane rođ. Ranić, sa zadnjim prebivalištem u Pakracu ulica Kneza Branimira kbr.99, rođenog 2. siječnja 1951. g. u Donjoj Vrijesi, općina Đurovac, Srbin, državljanin RH, službenik bez zaposlenja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u bivšoj JNA ima čin poručnika, neosuđivan, na izdržavanju kazne u KZ Lepoglava

po .kojoj je oglašen krivim što je:

 

u vremenskom razdoblju od 19. kolovoza 1991. g. do 14. prosinca 1991.g.

dobrovoljno se priključivši paravojnim formacijama kojima je cilj bio rušenje Ustavom utvrđenog poretka RH, te stvaranje tzv . "Velike Srbije", protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.g., zaposlen kao' stražar u koncentracijskom logoru zatvoru "Bučje", gdje su protuzakonito dovedene i kao taoci protuzakonito zatvarane osobe hrvatske narodnosti, s ciljem da se tim osobama nanese velike patnje, ozljede tjelesnog integriteta i teško naruši zdravlje, a gdje su se između ostalih nalazili kao zatočenici taoci Zvonimir Klaić, Zlatko Erlbek, Zvonimir Miler, Željko Nađ, Marijan Šmith, Goran Srnko, Josip Jakša, te kasnije iz logora odvedene i ubijene osobe Marijan Petrovečki, Darko Petrovički, Damir Rambousek, Mirko Zelić, Jura Blažević, Bohumil Dostal i Dražen Takač, te osobno sudjelovao prigodom primjenjivanja mjera zastrašivanja i protuzakonitog dovođenja i zatvaranja navedenih osoba u koncentracijski logor, nanosio im velike patnje i teško narušavao zdravlje na način što je Zlatka Erlbeka i Marijana Šmitha tukao batinama, plastificiranim električnim kablovima , nogama i drugim podesnim sredstvima, posebno grupe zatvorenika odvodio i prisiljavao ih na prinudni rad oko mjesta Bučje i u okolnoj šumi, te zajedno sa stražarima navedenog logora provodio mjere izgladnjivanja na način što su zatvorenicima uskraćivali pravo na dostatne i redovite obroke hrane, što je dovelo do teškog narušenja njihovog zdravlja, ozljeda tjelesnog integriteta i velikih psihičkih patnji,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu, primjenjivao mjere zastrašivanja, osobno sudjelovao u protuzakonitom odvođenju i zatvaranju civila u koncentracijski logor, prisilno ih odvodio na prinudni rad te ih svjesno podvrgavao gladovanju na koji način su im nanošene velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, što je dovelo do teškog narušavanja njihovog zdravlja,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratni

zločin protiv civilnog stanovništva opisano i kažnjivo po čl.120.st.1. OKZRH ,

 

stoga se temeljem istog članka optuženik Stanisavljević Milanko osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

 

Oštećenici kao svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Livno - li001

PREZIME:                                                       xxxx
IME, IME OCA:                                              xxxx
GODINA ROĐENJA:                         1964.
MJESTO ROĐENJA:                          Donji Rujabi, Livno
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Lisani Ostrovicki - ZD 0020


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU                                                                                   Kio 241/95

 

R J E Š E NJ E

 

 

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru u krivičnom predmetu protiv okr. MILANA MAČAK zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, odlučujući o zahtjevu za provedbu istrage Okružnog državnog odvjetništva u Zadru br. KT-52/95. od 19. rujna 1995.godine, temeljem čl.150.st.2. ZKP,

 

r i j e š i o   j e

 

 

MILANA MAČAK zv."Mićo" pok. Veljka, rođ. 13.03. 1963. godine u Ostrovicama opć. Lišane Ostrovičke, Srbina, drž. RH, sada nepoznatog mjesta boravka,

 

I

 

PROVEST ĆE SE ISTRAGA

 

jer postoji osnovana sumnja

 

da je točno neutvrđenog dana u razdoblju od početka listopada do kraja prosinca 1991. godine u Lišanima Ostrovičkim, nakon što su odmetničke srpske postrojbe i pripadnici tzv. JA zaposjeli rečeno mjesto zbog čega su osobe hrvatske nacionalnosti uslijed terora morale napustiti svoja ognjišta, protivno čl. 3. toč 1. a Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, prihvaćene u Ženevi 1949. godine, kao i protivno čl. 4. toč.2a 2d, 2g, te čl.13. Dopunskog protokola uz tu konvenciju o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba, kao pripadnik naoružanih paravojnih postrojbi, zajedno s 12-godišnjim Goranom Mačak, vršio pljačku imovine iz kuća odbjeglih Hrvata, te hicem iz automatske puške "kalašnjikov" ubio Marka Čurčija, starog 73 godine, kojeg je sreo ispred svoje kuće i koji se protivio pljački imovine,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba sudjelovao u ubijanju i pljački civilnog stanovništva,

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva označeno u čl.120.st. l. OKZ RH.

 

ODREĐUJE SE PRITVOR protiv okr. Milana Mačaka po osnovi čl. 182. st. 1. ZKP, koji pritvor će trajati najduže mjesec dana, a započet će danom njegovog uhićenja.

 

Obrazloženje

.

Okružno državno odvjetništvo u Zadru podnio je zahtjev za provedbu istrage protiv MILANA MAČAK zv. ''Mićo'' zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo činjenično opisano i pravno okvalificirano kao u izreci ovog rješenja.

 

Osnovana sumnja u tom pravcu proizlazi iz sadržaja službenih zabilješki o obavljenim informativnim-razgovorima sa osobama koje se predlažu saslušati kao svjedoci.

Zbog boravka okrivljenika na do nedavno zaposjednutom području Republike Hrvatske, nije provedena radnja ispitivanja na okolnosti inkriminiranog djela,. Međutim, provođenje istrage u predloženom pravcu je neophodno kao i donošenje odluke u smislu č1.150.st.2. ZKP, zbog potrebe saslušanja svjedoka, za koje se zbog ratnih djelovanja i posljedica sa sigurnošću ne može predvidjeti da li će biti u svakom trenutku dostupni sudu.

 

Budući se radi o krivičnom djelu za čije izvršenje je predviđena kazna zatvora u trajanju od 20 godina ,to se u ovom slučaju stječu uvjeti iz č1.182.st.1 . ZKP za obavezno određivanje pritvora.

U Zadru, 26.rujna 1995.

 

ISTRAŽNI SUDAC

 

Antun Klišmanić

 

 

PRAVNA POUKA

 

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 24 sata u odnosu na rješenje o određivanju pritvora te u roku od tri dana u odnosu na rješenje o provedbi istrage, ovom sudu u tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

DNA

 

1. Okrivljeniku

2. Okružnom drže odvj. Zadar

3. Okružni zatvor Zadar

4. u spis

Lisani Ostrovicki - ZD 0003

 


REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

ISTRAŽNI CENTAR                                                                                                  Kio 83/97

 

 

R J E Š E NJE

 

 

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru, u istražnom predmetu protiv okr. MIODRAGA ATLAGIĆA i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 120.st.1. OKZRH, odlučujući o zahtjevu za provođenje istrage i određivanje pritvora Županijskog državnog odvjetništva od 7.ožujka 1997.godine broj KT 62/97, temeljem čl. ISO. i 183. ZKP,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Protiv okrivljenika i to:

 

1. MIODRAGA ATLAGIĆA sina Miloša i Ljubice rođ. Bjelić, rođenog 1.ožujka 1954. Ostrovici općina Benkovac, s zadnjim prebivalištem u Ostrovici , te ,

 

2. MILIVOJA ATLAGIĆA sina Miloša i Ljubice rođ. Bjelić, rođenog 25. kolovoza 1961.godine u Ostrovici općina Benkovac, sa zadnjim prebivalištem u Zadru, obojicu sa osobnim podacima kao u spisu,

I

PROVEST ĆE SE ISTRAGA

 

jer postoj i utemeljena sumnja da su dana 17. srpnja 1991. godine u Lišanima Ostrovačkim, sa obližnjeg brda zv. "Mačkov kamen'' zajedno s drugim pripadnicima tzv. Martićeve milicije sudjelujući u oružanim sukobima protiv legalnih organa Republike Hrvatske i postupajući protivno čl.13. st.2. Dopunskog protokola uz Ženevsku konvenciju od 12.kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba (Protokol II) , minobacačima gađali Lišane Ostrovačke, koje je bilo nastanjeno isključivo civilima, kojom prigodom su dvije mine, i to jedna u blizini crkve, na putu gdje se nalazio svećenik Mile Mamić, a druga ispred kuće Stipe Milić, gdje se nalazio Josip Žulj, eksplodirale te su raspadnuti dijelovi mina, geleri , pogodili ovu dvojicu i nanijeli im teške i po život opasne ozljede, uslijed čega su odmah preminuli,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba izvršili napad na civilno stanovništvo kojega je posljedica smrt ljudi,

 

 

pa da su time počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava,

ratnim zločinom. protiv civilnog stanovništva, označeno člankom 120.st.1. OKZRH.

 

 

II

 

 

ODREĐUJE SE PRITVOR

 

 

temeljem zakonskog osnova u članku 182.st.1. ZKP koji počinje teći od časa lišenja slobode okrivljenika i po ovom rješenju može trajati najduže mjesec dana od momenta lišenja slobode.

 

 

Obrazloženje

 

 

Navedenim zahtjevom Županijsko državno odvjetništvo u Zadru zahtjeva provođenje istrage protiv okrivljenika jer da postoje osnovi sumnje da su oni počinili naprijed opisano kazneno djelo, predlažući ujedno protiv istih određivanje pritvora po osnovu iz čl.182.st.1. ZKP jer i za to postoje zakonske pretpostavke.

 

Zahtjev i prijedlog su osnovani.

 

Okrivljenici prethodno nisu ispitani u svojstvu osumnjičenika jer nisu dostupni državnim tijelima (u bjekstvu) pa obzirom da ostale istražne radnje više ne trpe odgađanje valjalo je o zahtjevu i prijedlogu državnog odvjetnika odlučiti.

 

Postojanje osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo, kao uvjeta za pokretanje istrage, slijedi prema podacima u krivičnoj prijavi PU Zadar od 16.8.1991.godine broj KU 2174/91, a zatim iz priloženih pismena, kao što su očevid na licu mjesta, te nalazi i mišljenja o smrti sad pok. Josipa Žulja i Mile Mamića. Stoga u nastavku postupka valja provesti dokaze i prikupiti druge podatke vezane za okrivljenike i kritični događaj, što će biti temelj za daljnju odluku državnog odvjetnika o tijeku postupka.

 

 

Zato je naređivanje istrage opravdano i na zakonu zasnovano.

 

Glede pak prijedloga za određivanje pritvora utvrđuje se da je s obzirom na visinu zaprijećene kazne za naprijed označeno krivično djelo pritvor obligatoran u smislu članka 182.st.1. ZKP, pa je i tom prijedlogu moralo biti udovoljeno.

 

Zbog svega izloženog odlučeno je kao naprijed.

 

 

U Zadru, 21.ožujka 1997.godine

 

ISTRAŽNI SUDAC

Ladislav Judnič

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba i to u dijelu odluke o provođenju istrage u roku od tri dana a u dijelu odluke o pritvoru u roku od 24 sata, sve od časa prijema rješenja. Žalba se predaje ovom sudu u tri primjerka. Izjavljena žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

 

DNA: 1/ ŽDO Zadar

2/ Okrivljenicima preko oglasne ploče

3/ U spis

 

Lipik - PZ 0021


K.57/95.

 

PAŠIĆ ZORAN, PAŠIĆ GORAN, VUJIĆ PREDRAG I VUKADINOVIĆ PREDRAG, zbog kaznenog djela iz čl. 120.st. 1. OKZRH,

 

po optužnici ŽDO u Požegi, broj KT. 27/94-54. od 16. listopada 1995.godine,

 

u nepravomoćnoj presudi posl. br. K.57/95-12. od 22. studenog 1995. godine, koja se nalazi po žalbenom postupku na Vrhovnom sudu RH, u kaznenom predmetu protiv:

 

I Optuženika ZORANA P AŠIĆA,sina Luke i Milene, r. Prodanović, s prebivalištem u Dobrovcu, sada u Okružnom zatvoru u Požegi, rođen 17. ožujka 1973. godine u Pakracu, Srbin, drž. RH, konobar bez zanimanja; otac jednog mldb. djeteta, završio SSS, bez imovine, vojsku nije služio, neosuđivan, pušten iz pritvora,

 

II optuženik GORAN PAŠIĆ, sin Luke i Milene, r. Prodanović, s prebivalištem u Dobrovcu, sada u Okružnom zatvoru u Požegi, rođen 11. veljače 1971. godine u Pakracu, Srbin, državljanin RH, strojarski tehničar bez zaposlenja, otac jednog djeteta starog dva mjeseca, završio srednju školu, bez imovine, vojsku služio 1990/91. godine u bivšoj JNA u Šapcu i Bjelovaru, neosuđivan, vodio se postupak kod Vojnog suda u Bjelovaru, pušten iz pritvora,

 

III optuženik PREDRAG VUKADINOVIĆ, sin Dušana i Drage, r. Samardžić, s prebivalištem u Lipiku, Udinska ulica, s boravištem u Skenderovcima bb, općina Pakrac, Srbin, drž. RH, bez imovine, policajac, bez zaposlenja, rođen 17. veljače 1971. godine u Pakracu, završio srednju školu unutarnjih poslova, vojsku nije služio, neosuđivan,

 

IV optuženik PREDRAG VUJIĆ, sin Tihomira i Petre, r. Vujić, s prebivalištem u Šeovici kbr. 65, općina Pakrac, rođen na dan 25. studenog 1960. godine u Rajićevcima, općina Laktaši, Srbin, drž. RH, rukovaoc građevinskim strojevima, oženjen, bez djece, završio srednju školu građevinskog smjera, bez imovine, vojsku služio 1979/8= u Ohridu, bez čina, osuđivan 1983. godine zbog prometa, kaznu izdržao u KZ Lipovica -Popovača,

 

kojom se I optuženik Zoran Pašić i II optuženik Goran Pašić, oglašavaju krivim, što su se u kolovozu 1991. godine priključili oružanoj pobuni dijela Srba na području općina Pakrac i Lipik, koja je imala za cilj rušenje Ustavom utvrđenog državnog ustrojstva RH, te kao pripadnici pobunjeničkih postrojbi, postupajući protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, po naredbi svojih pretpostavljenih, na dan 12. kolovoza 1993. godine, kod mjesta Roždanik, na području Novske, uhitili kao taoce civile Ladislava Hacea i Tomislava Čikića, koji su imali poslužiti za puštanje zarobljenih srpskih pobunjenika na slobodu od strane hrvatskih vlasti,


 

dakle, što su se kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba uzeli taoce, a

 

III optuženik Predrag Vukadinović je oglašen krivim, što je :

 

pridruživši se u kolovozu 1991. godine oružanu pobunu dijela velikosrba na području općine Pakrac, koja je imala za cilj rušenje ustavom utvrđenog državnog ustrojstva RH, po naredbi Branka Pavića lišio slobode policajca Gorana Srnka, nakon čega je isti bio u zatvoru na Bučju i u Staroj Gradiški, sve do dana 16. siječnja 1992. godine, kao zatočenik pobunjenika,

 

dakle, što je drugog protupravno zatvorio, a protupravno lišenje slobode je trajalo dulje od 30 dana,

 

čime su učinili kaznena djela i to optuženici Zoran Pašić i Goran Pašić kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH, am optuženik Predrag Vukadinović kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protupravnog lišenja slobode iz čl. 46. st. 4. KZRH,

 

pa se optuženici Zoran Pašić i Goran Pašić temeljem čl. 120. st. 1. OKZRH, osuđuju na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine svaki, a III optuženik Predrag Vukadinović temeljem čl. -46. st. 4. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

 

IV optuženik Predrag Vujić oslobađa se optužbe, da je kršio pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, uzeo taoca, pa da bi time počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odnosno da je od sredine kolovoza 1991. do 4. svibnja 1995. godine, priključivši se paravojnim formacijama "SAO"zapadna Slavonija, prilikom napada na civilnu bolnicu u Pakracu, na dan 19. kolovoza 1991. godine sudjelovao u lišen ju slobode i uzimanju taoca dr. Vladimira Solara.

 

Svjedoci: xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Lepuri - ZD 0030

 

 

POLICIJSKA UPRAVA ZADARSKO - KNINSKA

ODJEL KRIMINALNE POLICIJE

 

Zadar. 07.09.1995. godine

 

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

 

Sastavljena u prostorijama PU zadarsko - kninske povodom obavljenog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, neoženjen, po nacionalnosti Hrvat, državljanin RH.

 

Razgovor je vođen na okolnosti pronalaska jedne PA - puške te osam ručnih bombi i jedne protutenkovske ručne mine u kući Banić Bogdana iz Lepura.

 

Povodom toga isti je izjavio slijedeće :

 

Da je dana 05.09.1995. godine navratio u obiteljsku kuću Banić Bogdana, sina ''Ljubana'' u mjestu Lepuri i tom prilikom pronašao svoju klupu za sjedenje. Kada je dalje pregledavao kuću u zidu vidio da je jedna veća rupa promjera 15-20 cm začepljena kamenom koji nije bio čvrsto ugrađen. Otvorio je jednu rupu, odnosno izvadio kamen i u dubokoj rupi u zidu pronašao PA - pušku i četiri ručne bombe.  U zidu je još ostala i jedna ručna protutenkovska min, koju radi osobne sigurnosti nije uzimao, već je ostala na istom mjestu. Daljnjim pregledom kuće u ormariću koji je već bio otvoren a kuća je prethodno zapaljena, pronašao je još četiri ručne bombe.

 

U razgovoru sa xxxxxxxxxxxxxxxx i njegovom suprugom xxxxxxxxxxxxxxx, inače Hrvaticom koja je za vrijeme dok su Lepuri bili pod okupacijom čitavo vrijeme živjela tamo, saznao je slijedeće :

 

Da je Banić Bogdan jedan od ekstremnijih Srba koji je bio pri zapovjedništvu neprijateljskih formacija u Lepurinu. Kao takav palio je kuće od prognanih Hrvata. Također je čuo da je Banić sjekao bajame, te ubijao stoku po selu. Od xxxxxxxxxxxx je osobno saznao da je Banić Bogdan ubio njegovog konja i troje prasadi, a da je to milo odmah nakon progonstva Hrvata iz Lepura.

 

Ovaj Bogdan Banić je samoinicijativno napravio put od glavne ceste prema zaseoku Banići i to preko oranica ''Jurkuša'' čiji su vlasnici Hrvati, sa čime ja načinio ogromnu štetu vlasnicima ovih parcela.

 

Od xxxxxxxxxxxxx je saznao i to da je tijekom rata kod Banića bio i jedan puškomitraljez iz kojeg je često puta noću pucao. Istoj je često prijetio da će je ubiti i zapaliti kuću, zato jer je štitila hrvatsku imovinu i zbog toga što je Hrvatica.

 

U njegovoj kući su se četo sastajali četnici koji su pridošli sa strane pa ih xxxxxxxxxx osobno nije poznavala. Tamo su pekli janjce, pjevali i pucali. Ona zna da je jednom prilikom u njegovoj kući sam sebe ranio jedan četnik, ali kasnije je sam Bogdan Banić pričao da su ga ranile ''ustaše'', njih dvojica koji su tamo ušli. Radi toga je optužio njegova sina Veseljka da je pucao u zrak i upozorio ''ustaše'' da biježe, zbog čega je Veseljka u više navrata privodila milicija na ispitivanje.

 

 

 

Zabilješku sastavio

 

xxxxxxxxxxxxxx

 


 

 

POLICIJSKA UPRAVA ZADARSKO - KNINSKA

ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE

 

Zadar, 11.09.1995. godine

 

 

 

S L U Ž B E N A         Z A B I LJ E Š K A

 

 

Sačinjena u prostorijama PU zadarsko - kninske dana 09.09.1995. godina povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Hrvatica, državljanka RH.

 

Razgovor je vođen na okolnosti njenog progona iz mjesta Lepuriu svezi čega izjavljuje:

 

Da je živjela u mjestu Lepuri sve do svog progona od strane četnika tj. do pred Božić 1991. godine. Inače svi Hrvati iz Lepura su već u 08. mjesecu napustili Lepure, a ona je ostala zato što je skrbila za svoju sestru, koja je isto bila udana u Lepure za brata od njenog muža. Sestra xxxxxxxxxxxxxxxxxx. godine i više godina je bila bolesna i veoma slabo pokretna.

 

Kuća u kojoj je živjela zajedno sa sestrom bila je udaljena od kuće Bogdana Banića oko xxxxxxxxxxx  metara. Već prvih dana ''balvan revolucije'' u kući Banića sakupljali su se njoj nepoznati ljudi, gdje su do kasno u noć pjevali četničke pjesme i pucali iz vatrenog oružja. Do početka ''balvan revolucije'' S Bogdan Banićem nije nikada imala sukob, od tih dana on ju je jednostavno izbjegavao.

 

U tim trenutcima znala je da se nešto događa, ali je mislila da nju i sestru, budući fa su same, neće nitko dirati. Zaoštravanjem situacije, kad su svi Hrvati iz Lepura bili prisiljeni napustiti svoja ognjišta u 08. mjesecu 1991. godine i kad je ona ostala sama sa sestrom uhvatio ju je strah, jer su nakon odlaska svih Hrvata iz Lepura nastale pljačke hrvatske imovine od strane Srba iz mjesta i okolnih sela. Od straha se zatvarala u kuću, tako da je jedino čula traktore i kamione kako odvoze imovinu iz hrvatskih kuća. U kući Banića po cijeli dan i noć su navraćali četnici, gdje su do kasno u noć pljačkali i pucali po njenoj kući, tako da je jednom prilikom dok je spavala, kroz prozor kuće su prošla puščana zrna, koja su točno poviš kreveta iznad njene glave zaustavila u zidu sobe. Ujutro rano kad je napuštala kuću i odlazila ovcama, ostavila je u strahu sestru samu. Dolaskom u kuću u više navrata je primjetila da joj nedostaje stvari iz kuće kao mlin sa grožđem mlin za kukuruz, velike aluminijske skale i druga sitne stvari.

 

U 12 mjesecu 1991. godine kad je došla jedna veća grupa, njih 7 - 8, iz susjednih mjesta Kolarne i Perušića da pljačkaju hrvatske kuće, prepoznala je PUPOVAC ILIJU, starog oko 50. godina, PUPOVAC RADU star oko 30 godina i DOBRICA MILANA, star oko 25 godina.

 

Zbog učestalih provokacija domaćih Srba tj. pucnjave od kuće Banića prema njenoj kući bila je prisiljena ostaviti sestru samu, o njenoj sudbini malo zna, jedino da je nakon nekoliko dana nađena mrtva u kući u krevetu. O uzroku smrti ne zna ništa. Na taj korak se odlučila pred Božić 1991. godine kad je otišla do kuće xxxxxxxxxxxxxxx iz Lepura i od njih zatražila zaštitu. Oni su je u kući zadržali jedan dan, dok nije došao njihov sin xxxxxxxxxxxxxxxxxx koji ju je sjeo u svoje osobno vozilo na zadnje sjedište, pokrio dekom i odvezao u Podgrađe blizu Liščića kod svojih poznanika i zamolio ih da je prebace u Lliščić jer on nije imao goriva za daljnji put. Iste večeri odvezli su je traktorom u Liščiće kod njene prijateljice xxxxxxxxxxxxxxxx. Tu je ostala oko 15 dana dok nisu došli četnici i sve hrvatsko i sve hrvatsko stanovništvo odvezli traktorima i drugim prevoznim sredstvima u Ceranje a odatle su nastavili put pješice do Pristega tj. do linije razdvajanja. Hrvatska vojska ih je sve prihvatila i odvezla u SV. Filip i Jako, gdje se i danas nalaze.

 

U svezi s navedenim ista više nije imala više ništa izjaviti.

 

ZABILJEŠKU SASTAVIO

 xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 


 

 

POLICIJSKA UPRAVA ZADARSKO -KNINSKA

ODJEL KRIMINALISTIČKE POLICIJE

 

Zadar, 07.09.1995.- godine,

 

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

 

Sastavljena u PU zadarsko - kninska povodom obavljenog informativnog razgovora sa xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, po nacionalnosti Srbin, državljanin RH.

 

Razgovor je vođen na okolnosti djelovanja njihovog BABIĆ BOGDAN u neprijateljskim formacijama tijekom ovog rata.

 

Povodom toga isti su izjavili slijedeće :

 

Da je za vrijeme rata BANIĆ BOGDAN radio svako zlo, pa nabrajaju redom, ubijao životinje prognanih Hrvata, sjekao šumu i voćke, palio kuće prijetnjom i pucanjem zastrašivao Hrvate koji su ostali u Lepurinu da moraju napustiti svoja ognjišta, jer da tu nema mjesta za njih.

 

Oni znaju da je Banić ubio 3 svinje i 1 konja vlasništvo prognanog JURIĆ BRANKA iz Lepura. Također je ubio još tri konja po 1 MARKA KARDUMA i TROSKOT IVIC, te trećeg kome ne znaju vlasnika, ali znaju da je iz Lepura.

 

BANIĆ BOGDAN je bio i organizator pobune protiv RH u Lepurima. Prijetio je svakom onome tko nije prihvaćao velikosrpsku ideju. U tome mu je pomagao BANIĆ VUJO, pok. Laze, star 35 - 40 godina iz Lepura. Oni su zlostavljali njihovog sina i proglašavali ga izdajnikom govoreći da mu je pobijedio HDZ i da radi toga ne prihvaća četničke ideje. Njihov sin je BANIĆ VESELJKO i bio je zaposlen kod GP ''radnik'' u Zadru. On je pobjrgao sa obitelji u Srbiju ali se želi vratiti u Republiku Hrvatsku i tu ostati živjeti. Bogdan i Vujko su bili u bliskoj vezi sa četnicima iz Kožlovca OBRADOM BALJKOM pok. Stevana i ROKVIĆ JOVANOM lugarom i drugima.

 

xxxxxxxxxxxxxx je vidio na svoje oči kad je BANIĆ BOGDAN zapalio kuću KARDUM MARKA iz Lepura zvanog ''Gumar'' i kaže da je to bilo 1992. godine u vljači. U toj kući je bila suha djetalina.

 

Također su ga xxxxxxxxxxxxxxxx više puta vidjeli kako sa traktorom i teretnim autom iz kuće prognanih Hrvata dovozi namještaje tehničku robu, stolariju i građevinski materijal, te osobne automobile.

 

Njegovi sinovi su za vrijeme rata napravili kuću u Beogradu najvjerojatnije od profita do koga su došli pljačkajući.

Za vrijeme rata njegovi sinovi NOVICA i MOMIR su bili u Lepurima od kuda su odlazili na zadatke u neprijateljskim postrojbama. Početkom barikada obojica su se obukla u Martićevu miliciju, a treći njegov sin Jovo je bio policajac u Zadru ili Splitu i početkom rata je otišao u Beograd.

 

BANIĆ BOGDAN je sebi uzeo za pravo da preko oranica prognanih Hrvata u tijeku rata sa bagerom napravio kraći put do glavne ceste do zaseoka Banići, čime je prognanim Hrvatima počinio ogromnu materijalnu štetu.

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx tvrde da su se kod Bogdana svakodnevno okupljali četnici pekli janjce, častili se i pjevali. Banić Bogdan je također ponekad bio uniformiran, a od oružja je imao pušku i puškomitraljez.

 

Bogdan je imao brata Danu, aktivno vojno lice u JNA po činu je major i tijekom rata je u uniformi često navraćao kod Bogdana.

 

Odmah početkom rata je prognan Hrvatski narod iz Lepura kod Bogdana je dolazila neprijateljska vojska, a on ih je vodio i sa njima pilao bajame i druge voćke kao i šumu prognanih Hrvata.

 

Hrvaticu xxxxxxxxxxxxxxxxxx iz Lepura progonio je iz njene obiteljske kuće govoreći joj da više za Hrvate u Lepurima nema mjesta, čak je pucao da je zastraši i progna. Ona je osoba došla žaliti se kod xxxxxxxxxxxxxxxxx. Tražila je od njihovog sina xxxxxxxxxxxxx da je odvede u Lisučić, jer ako ostane tu da će je Bogdan ubiti, što je njihov sin i učinio, a to je bilo krajem 1991. godine.

 

NAPOMENA : Prilikom vršenja očevida kod kuće Banić Bogdana policajac xxxxxxxxxxxxxxxxx iza Bogdanove kuće je prepoznao svoje vlastito auto ''Zastava 128'' koja mu je otuđena prilikom okupacije mjesta Nadin o čemu će Odžaković dostaviti Odžaković dostaviti izvješće povodom ovog isti nisu imali što drugo izjaviti.

 

 

ZABILJEŠKU SASTAVIO

 xxxxxxxxxxxxxxx


 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenika

 

Ispitivanje se vrši po čl. 147. ZKP-a                          Od 12. rujna 1995.

 

 

Sastavljen kod     ŽUPANISKOG   suda u     ZADRU

 

Prisutni od suda                                                          Krivični predmet protiv okrivljenika

Sudac :  LADISLAV JUDNIČ                                                BOGDAN BANIĆ

 

Zapisničar :  DRAGICA PEIĆ                        zbog krivičnog dijela iz čl. 120. st. 1. OKZ

 

Početak u 14,45 sati.

 

Na postavljena pitanja okrivljenik daje slijedeće osobne podatke :

 

1. Porodično i rođeno ime, nadimak   BOGDAN BANOĆ zv. ''Bore''

 

2. Porodično i rođeno ime roditelja

i djevojačko porodično ime majke:   pok. Ljubana i majke Mileve rođene Ivanošević

 

3. Mjesto prebivališta ili boravišta

ulica, kućni broj :                             Lepuri, općina Benkovac

 

4. Dan, mjesec, godina i mjesto rođenja

narodnost i državljanstvo :     10. listopada 1937. u Lepurima, Srbina, drž. RH

 

5. Zanimanje, položaj u zanimanju,

gdje je zaposlen :  radnik bez zaposlenja

 

6. Obiteljske prilike (bračno stanje, broj   oženjen sa suprugom Marijom rođ. Uzelac otac

i starost djece) :                                        tri sina stara 34, 32 i 29 god.

 

7.Dali je pismen i kakve je

škole završio :    4. razreda osnovne škole

 

8. Imovinske prilike i kakvu

imovinu posjeduje  : kuću i zemlju u Lepurima

 

9. Gdje i kada je služio vojsku, čin

i gdje se vodi u vojnoj evidenciji : da u Bitoli u Makedoniji ž

10. Dali je odlikovan :  ne

11. Da li je kad i zašto osuđivan :    ne

12. Da li je gdje i kada kaznu izdržao :

13. Da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriv. djelo : ne

14. Ako je maloljetan, tko mu je zakonski zastupnik

 

Nakon što je okrivljeniku saopćeno za što se okrivljuje poučen je da može imati branitelja tijekom cijelog krivičnog postupka. Upitan što ima da navede u svoju obranu, iskazuje :

 

 

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog

 

 

BOGDAN BANIĆ     (prezime i ime)

 

sastavljen dana    18.09.1995.

 

u     Županijskom          sudu u                                   Zadru

 

 

Prisutni od suda :                                                        krivični predmet protiv :

 

Istražni sudac : Antun Klišmanić                                           BOGDAN BANIĆ

Zapisničar : Stanka Grginović               zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ

 

Ranije ispitivanje okrivljenog na listu broj 16

 

Početak u 12,30 sati

 

ODO      tužilac      Mate Dorčić

(ako je tužilac izostao, treba navesti da li je uredno obaviješten, odnosno zašto nije obaviješten )

 

branilac  : Gordan Nižić

 

Okrivljeni je nakon toga poučen da nije dužen iznositi svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

Upitan što ima navesti u svoju obranu odgovara :

 

Nakon što mu je predočen zahtjev za provedbu istrage Okružnog D. O. Zadar br. K - T60/95. od 14. rujna 1995. godine, i koji osnovi sumnja stoje protiv njega te se podučava da nije dužan dati obranu niti odgovarati na nju, te je razumio što mu se stavlja na teret te da če dati obranu i odgovoriti na postavljena pitanja i to u prisutnosti branitelja Gordana Nižića odvjetnika iz Zadara.

 

Ja nisam bio u vojsci niti u pričuvnom sastavu tzv. JA kako me se tereti. Mene su zvali, znam da sam dobio poziv i otišao sam u Benkovac se javiti u kasarnu tamo sam bio dva dana pa su mi rekli nakon dva dana da se javim komandi u Buliću. Kada sam se javio ovima u Buliću, oni su me poslali kući rekavši da su moje godište pustili. Kroz ovo vrijeme ja nisam dobio niti uniformu a niti nikakvo naoružanje. Ja sam u to vrijeme imao i staru majku oko 85 godina pa sam morao čuvati nju, čuvao sam ovce. Inače živio sam sa svojom majkom Milevom za koju ne znam gdje je i sa mojom ženom Marijom, ne znam niti gdje mi je žena. Ja imam i tri sina, jedan mi živi u Beogradu još od prije rata, Novica je bio vozač u Autotrasportu Zadar dok je najmlađi sin Momir bio u Srpskoj vojsci Krajinskoj tzv. Krajine. Meni je moj sin Momir negdje 1993. godine, negdje možda u 10. mjesecu donio pušku, donio mi je streljivo negdje oko 30 kom. i dvije bombe. Ja sam mu rekao da mi to ne treba jer ja imam moju vlastitu pušku za koju imam odobrenje koju imam oko 25 godina, a sin mi je tada rekao neka se nađe. Ja sam tu pušku odmah stavio u jedan prostor u zidu mog dvorišta, suhozid. Stavio sam pušku u jedan prostor, a onda postavio kamen ispred puške da se ne vidi, na isto mjesto ja sam spremio i streljivo i bombe, i više ja to nisam dirao sve dok policija nije našla. Meni ta puška i bombe nisu trebale, ja sam ih mogao vratiti, a zašto nisam ne znam, vjerojatno zato što mi je sin odmah otišao.

 

Kada vi mene sada pitate da li sam ja pucao po Hrvatskim kućama, pa tako i po kući Milke Mijić koju ja inače poznajem, mogu reći da ja to nisam učinio. Nikad ja nisam ničije kuće palio kako me se tereti, niti sam ubio ikome stoku. Nikad ja nisam nijedno drvo vl. Hrvata posjekao. Ja poznajem Branka Jurića, ali nemam pojma o tome da je netko njemu ubio tri svinje i konja, ja to nisam učinio. Poznam Marka Karduma, kai i Ivicu Trokota i i nije točno da bih ja njemu ubio konje. Isto tako nije istina da bih ja Marku Kardumu zv. ''Gumar'' zapalio kuću, kao i što nije točno da bih ja iz ičije kuće uzimao bilo kakve stvari, a sve to da bi protjerao Hrvate iz Lepura. Kada me pitate za auto Tomislava Odžakovića, ja mogu reći da je meni moj sin Momir negdje možda 1993. godine, ali ja nisam siguran, dovezao to auto, rekavši pri tome da ga je kupio od nekog Subašića iz Zadra. Ne znam da li je rekao ime od toga Subašića. Prema tome ništa od onoga što mi se stavlja na teret nije istina.

 

U Zapovjedništvu u Lepurima, radilo se o uniformiranim osobama iz Krajinske vojske bili su NIKOLA BANIĆ pok. Ananija, rođenog negdje oko 1945. godine, te MIRKO BANIĆ pok. Miloša rođenog oko 1960. godine. Ja sam se s njima javio i u Lepurima kada su oni došli, a javio sam se po njihovom pozivu. Krivo smo se razumjeli Nikola i Mirko Banić su bili obični vojnici a u zapovjedništvu je bio MILIVOJ MAČAK iz Ostrovice star oko 30 godina. Ja sam se vratio tome Mačku, nakon što sam dobio poziv, pa mi je Mačak rekao da idem čuvati ovce te da čekam novi poziv.

 

Ja nisam bio u zapovjedništvu u smislu da bih ja radio s njima, a to je bilo blizu moje kuće, pa su ljudi iz zapovjedništva dolazili kod mene kući tu bi se nešto popilo i pojelo. Nikad se iz moje kuće nije pucalo, izuzev kad mi je sin Novica dobio sina i to možda otprilike mjesec ili mjesec i pol dana osim tog slučaja iz moje kuće nije bilo pucanj, a ni tada se nije pucalo po Hrvatskim kućama.

 

Ja znam gdje je oranica Jurkuša i preko te oranice je vojska napravila put pri zapovjedništvu za Buliće. Ja nisam imao pojma da se put radio i nisam učestvovao pri njegovoj radnji. Inače postoji cesta koja povezuje mjesta Lepure i Buliće, a zašto je vojska pravila takovu cestu preko Jurkuša ja to ne znam.

 

Meni je žena Srpkinja i ja sam s njom ostao u dobrim odnosima. Ja mojoj supruzi nisam nikada prijetio da ću je ubiti jer nemam zašto. Kada me pitate kakav je stav moja supruga imala prema Hrvatima koji su tjerani, ja mogu reći da je imala kakav i ja, svima je bilo žao da se Hrvate tjera, a kad me pitate tko je Hrvate tjerao ne znam, navodno je neki vojnik prijetio.

 

Ja imam traktor , teretno vozilo nikad nisam imao. Još jedanput mogu ponoviti da nikada nikome, pa tako ni Marku Kardumu zv. Gumar nisam zapalio kuću te nisam niti iz jedne kuće iznosio stvari.

 

U subotu, 5. kolovoza 1995. godine, ja sam otišao čuvati ovce, vidio sam da u Brgudu nema ljudi, susreo sam jednog čobana iz Kolarine pa mi je on rekao da ljudi bježe i on je tjerao ovce nije mi rekao zašto bježi, pa sam onda i ja išao bježati. Mene je u nedjelju 6. kolovoza 1995. godine u selu Pađane, ili pak neko drugo mjesto je ne znam našla vojna policija Hrvatska i odvela me u Knin. Ona moja lovačka puška je ostala kući kod kreveta, i nisam je nosio ove subote kad sam išao čuvati ovce. Meni je žena ostala kući kad sam ja one subote iša čuvati ovce, gdje je danas ne znam.

 

Drugo nemam što izjaviti.

 

Zapisnik neću čitati jer sam slušao diktat.

 

Dovršeno u 13,51 sati.

 

 

ZAPISNIČAR                                     OKRIVLJENIK                                   ISTRAŽNI SUDAC

 


 

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxx   (prezime i ime)

 

Sastavljen dana   26.09.  1995. godine

 

U                     Županijskom               sudu u                         Zadru

Prisutni od suda :                                                                    Krivični predmet protiv

 

Istražni sudac : Antun Klišmanić                                           BANIĆ BOGDAN

 

Zapisničar : Stanaka Grignović                                 zbog krivičnog djela iz članka

120. st. 1.    KZ-a

 

Početak u 9,00   sati

 

Utvrđuje se da su pristupili :

 

ODO    Tužitelj  nitko

Okrivljenik

Branitelj Gordan Nižić

Oštećenik

Tumač

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog suradnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke

 

Ime i prezime, ime oca :  xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište :    

Mjesto rođenja

i godina starosti : 

Odnos s okrivljenim

i oštećenim :     nesrodan

 

Svjedok je upozoren u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :

 

Svjedok se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje :

 

Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje :

 

Ja sam iz Lepura otišao 29. kolovoza 1991. godine, vratio sam se 5. kolovoza 1995. godine, kao hrvatski vojnik tijekom operacije Oluja.

 

Ja sam poznavao Bogdana Banića on je bio moj mještanin, živio je u jedno od 10-tak kuća koji su vlasnici bili Srbi, u zaseoku Banići, dok je preostalih 50- tak kuća u selu Lepuri bilo vlasništvo Hrvata. Odmah kada su 1991. godine postavljene barikade, Banić Bogdan je prestao s nama kontaktirati Hrvatima u ostalom kao i svi drugi Srbi iz tog zaseoka. Njegov sin Jovica radio je u Policiji u Zadru, a sa početkom balvana je otišao u Martićevu miliciju, kao i njegov drugi sin Novica. Za Banića se pričalo u selu da u svojoj kući ima vezu, sa kojom dojavljuje Miliciji u Benkovcu, pa je tako jedne zgode odmah nakon odlaska iz Lepura a po dolasku u Benkovac uhićen policajac Marko Mijić. Pričalo se također za okr. Banića da ima automatsku pušku, da su ga vidjeli pastiri dok je čuvao ovce. Ja osobno sam vidio da Bogdana Banića njegovi sinovi voze sa autom kada je odlazio čuvati stražu na tim njegovim barikadama. Ja tih zgoda nisam vidio nisam viđao da on nosi oružje, a zaključio sam da ide čuvati straže na barikadama jer je odlazio uvečer, a vraćao se ujutro. Ja sam to vidio jer sam ja u to vrijeme straže u selu za našu stranu. Isto tako znam da su Srbi imali ukopane položaje na oko 700 m od nas i okr. Banić je odlazio na te ukopane položaje.

 

To je ono što sam ja vidio za vrijeme dok sam bio u selu.

 

Nakon povratka 05, 08. 1995. godine, čišćen je teren u Lepurima od strane vojnika, i ja sasvim pouzdano znam da je naša vojska iz njegove kuće uzela lovačku pušku, poluautomatsku pušku i više bombi. Ja međutim ne znam o kojima se našim vojnicima radilo koji su pronašli oružje, međutim to znam jer sam ja to oružje vidio svojim očima, bio sam u njegovoj kući. Ne mogu se sjetiti koji su to vojnici sa mnom bili jer sam bio uzbuđen zbog ponovnog dolaska u moje rodno mjesto. Jedan mjesec dana kasnije ja se ne mogu sjetiti datuma, mislim da je bio 05. rujan 1995. godine ja sam u Bogdanovoj kući našao u jednom udubljenom zidu u kući u kojoj on drži sijeno, našao jednu poluautomatsku pušku, 4 bombe, jednu ručnu protutenkovsku minu. To oružje bilo je spremljeno u zid koji je inače zid u kamenu i ima jednu rupu, naime, druga kamenja u tom zidu su obljepljena sa gnjilom, a samo ovaj malo veći kamen je bio slobodan i utisnut u zid. Kada se taj kamen izvadi onda sam vidio spremište i u njemu ovo oružje, s tim što mogu reći, da je puška bila podmazana. Puška je bila nauljena svježe, ja to kao vojnik znam, iako se ne čisti bar dva puta tjedno, onda ona brzo korozira, a posebno poluautomatske puške. Da je ta puška po mom mišljenju u ovu rupu stavljena 1993. godine, ona bi sasvim korozirala. Puška bi ostala sačuvana da je bila konzervirana sa masti, što međutim ovdje bio slučaj. U njegovoj sobi, a zaključujem da se radi upravo o njegovoj sobi, jer sam našao odjeću od ''sigurnosti'' a on je prije rata u Sigurnosti bio zaposlen, i našao sam 4 ručne bombe.

 

Isto tako u njegovoj kući koja je izgorena 20.09.1995. godine našao sam i izgoren mitraljez i odnio ga svojoj kući, tako izgoren je još kod mene.

 

Ja sam kod obilaska njegove kuće prepoznao i moj banak za sjedenje. Isto tako znam da smo u njegovoj kući našli bačvu od 500 litara i jedan izgoreni mlin za kukuruze sve vlasništvo Marka Mijića. Isto tako znam da je policajac Odžaković u dvorištu kuće Banićeve našao svoje auto. Isto tako znam da su nađeni neki mlinovi i njihovi motori vlasništvo Tadije Lepura u kući Banićevoj. Meni su još o ponašanju Bogdana tijekom 1991. do 1995. godine, pričali xxxxxxxxxxxxxxx, koji su cijelo vrijeme ostali u Lepurima, a oni nisu mogli danas doći na sud jer se radi o starijim osobama i nisu imali nikakvog prijevoznog sredstva.

 

Drugo nemam što izjaviti.

Zapisnik neću čitati jer sam slušao diktat.

Dovršeno u 9,35. sati.

 

ZAPISNIČAR                                     SVJEDOK                               ISTRAŽNI SUDAC

 


 

 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx        (prezime i ime)

 

Sastavljen dana     28.09.   1995. godine

 

U             Županijskom            sudu u                  Zadru

Prisutni od suda                                                                      Krivična prijava protiv

 

Istražni sudac Antun Klišmanić                                             BANIĆ BOGDAN

Zapisničar : Stanka Grginović                       zbog krivičnog djela iz članka

120. st. 1.

 

Početak u 13,30 sati

 

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog suradnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje slijedeće osobne podatke :

 

Ime i prezime, ime oca :    xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište :    

Mjesto rođenja

I godina starosti :   

Odnos s okrivljenim

I oštećenim :   nesrodan

 

Svjedok je je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :

 

Svjedok se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje :

 

Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje:

 

Ja sam cijeli rat proveo u mojoj kući u Lepurima zajedno sa mojom suprugom xxxxxxxxxxxx. Ja poznajem okr. Bogdana Banića, i njegova kuća je daleko od moje 25 m i kroz cijelo vrijeme ja sam njega viđao. Kroz to vrijeme ja sam vidio da Bogdana ima mitraljez i pušku, a imao je i radio stanicu. On je tamo bio kod vojske glavni, vojska je uvijek bila kod njega u njegovoj kući. I vojska je radila kako je on kazao.

 

Ja znam da je Bogdan zapalio kuću Kardum Marka, ta kuća je bila puna djetaline. Ja sam to vidio jer sam bio kod ovaca i udaljen od kuće Marka Kardum oko 100 m. Vidio sam da Bogdan dolazi sam do te kuće, nikoga s njim nije bilo, a onda nakon toga sam vidio da iz te Kardumove kuće ide dim. Nakon toga kuća je cijela izgorjela. Vidio sam isto tako da je jedne zgode ubio 4 konja od Marka Karduma, dok je petog konja odvezao svojoj kući. Ti konji su bili ispod ceste, i on je došao s puškom i iz puške ih je ubio. Meni je supruga Hrvatica, i meni Bogdan uvijek govorio da smo mi svi ustaše i da je moj sin ustaša. Zbog toga smo ja i supruga pratili što Bogdan radi, pa tako znam da je jedne zgode ubio tri prasca od Branka Jurića. Taj Branko Jurić je inače rođak od moje supruge i moja supruga je te prasce hranila za Jurića, prasci su bili u Jurićevoj kući.

 

Bogdan Banić ima tri sina Jovicu, Novicu i Momira. Kroz ovaj rat ja sam vidio da oni svi voze osobna vozila, a imali su i teretne automobile, a prije rata znam da ih nisu imali. Znam da su prodali osobnih automobila. Također sam viđao kod njih i jedan traktor, koji isto tako prije rata imali. Zapravo oni su prije rata imali jedan traktor, a sada kad je rat počeo osim onog svog od nekud su doveli još jedan. Viđao sam Bogdana da pila bajame, a isto tako znam da je napravio oko 500 m puta od ceste do kuće gdje je bila vojska - komanda, i taj put je išao ravno kroz njive vlasništvo Hrvata. Inače od ceste do kuće te komande je bio i ranije starinski put.

 

Kad mi predočavate obranu okr. Banića kada kaže da nije zapalio kuću Marku Kardumu, ja mogu reći ovo što sam vam sada rekao, a istina je i to da je iz tuđih kuća odvozio stvari, to sam ja vidio na svoje oči. Znam da je u Beogradu napravio kuću, a iz kuća koje je opljačkao u Beograd je nosio vrat, prozore i sve što je trebalo.

 

Inače ja sam njega tijekom rata viđao u uniformi, a viđao sam ga i u civilu. Najviše je bio u uniformi i to šarenoj.

 

Znam da je klao stoke zajedno sa sinovima, da je vozio meso te zaklane stoke.

 

Drugo nemam što izjaviti.

 

Zapisnik neću čitati jer sam slušao diktat.

 

Dovršeno u 13,35 sati.

 

 

ZAPISNIČAR                                     SVJEDOK                               ISTRAŽNI SUDAC

 


 

ZAPISNIK O SASLUŠANJU SVJEDOKA

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxx      (prezime i ime)

 

Sastavljen dana    28.09.1995.    godine

 

U               Županijskom                     sudu u                         Zadru

 

Prisutni od suda :                                                        krivični predmet protiv

Istražni sudac : Antun Klišmanić                                           BOGDAN BANIĆ

 

Zapisničar : Stanka Grginović                                   zbog krivičnog djela iz članka

120. st. 1.   KZ-a

 

Početak u 13,45  sati

 

(ako je koji od njih izostao, da li je uredno obaviješten odnosno, zašto nije obaviješten)

Prije saslušanja svjedok je opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Upozoren je na posljedice davanja lažnog iskaza, i da nije dužan odgovoriti na pitanja na koja bi odgovorom izložio sebe ili bliskog suradnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

 

Nakon toga svjedok daje sljedeće osobne podatke :

 

Ime i prezime, ime oca :  xxxxxxxxxxxxxxxxxx

Zanimanje i boravište :  

Mjesto rođenja

i godina starosti : 

Odnos s okrivljenim

I oštećenim :   nesrodan

 

Svjedok je upozoren da u smislu članka 238. ZKP-a mora svjedočiti pa izjavljuje :

 

Svjedokinja se upozorava na dužnost kazivanja istine po čl. 221. st. 2. i 219. ZKP pa izjavljuje :

 

Svjedok je nakon toga pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, pa iskazuje :

 

Ja sam tijekom cijelog rata bila u mojoj kući u Lepurima sa svojim suprugom xxxxxxxxxxxxxx. Okr. Bogdan Banić ima kuću od mene udaljenosti oko xxxx m i bio mi je vajk pred očima. Vidjela sam ga da nosi uniformu, a bio je koji put i u civilu, međutim puška mu je uvijek bila na ramenu. Kada me pitate onda mogu reći da ne znam dali je imao neko drugo oružje.

 

Jedne zgode bila sam kod ovaca zajedno sa svojim suprugom, bila sam udaljena od Gumarove kuće oko 20 m i onda sam vidjela da dolazi okr. Banić Bore, bio je sam i nakon toga sam vidjela da je ta kuća počela gorjeti. Sjećam se da sam ja za moga rođaka Branka Jurića hranila tri prasca, i ti prasci su bili u Jurićevoj kući. Kako je meni Bogdan bio sumnjiv ja sam njega jedne zgode pratila kuda ide, i vidjela sam da je došao na svinjac Branka Jurića i iz puške ubio tri prasca. Dva od ta tri ta prasca su se nakon što ih je Bore pogodio izvukli iz tog svinjca i pobjegli negdje 20 - tak m pa su onda pokrepali i usmrdili se, onaj treći prasac je ostao u svinjcu i usmrdio se. Banić ta tri prasca nije odnio ubio ih je samo da ih više nema. Vidjela sam isto tako da je ubio i 4 konja vl. Marka Karduma zv. ''Gumar'' ti konji su bili ispod ceste i ubio ih je iz puške, a petoga konja je odnio svojoj kući i radio s njim.

 

Znam da je Bogdan Banić sa svoja tri sina iznosio iz praznih kuća sve što se moglo odnijeti. Vidjela sam da u kući ima auta, ja ih nisam niti brojila, i ta auta je prodavao. Kada me pitate kako znam da je ta auta krao, i kada mi kažete da ih je mogao kupiti, onda ja to mogu reći da to nije istina, gdje će on kupiti te aute i tko je onda prodavao te aute. Sinovi su mu ''skakali" po pustim selima, i vidjela sam i nisam slijepa, prolazili su pokraj avlije i da nose razne stvari svojoj kući. Isto tako znam da je vodio vojsku, on je izašao ispred njih pa su oni pilali bajame  po selu, htio je da nema ničega, prodavao je sve što je ukrao, bila je sila i zakon. Isto tako vidjela sam da je od kuće Mijića gdje je bilo zapovjedništvo pa do ceste sa bagerom posika bajame i napravio put. On je naručio taj bager i išao je ispred njega, a kasnije je peko janjce i častio one koji su bili na bageru zbog obavljenog posla. Inače od ceste pa do tih kuća je postojao stari, tavurani put.

 

Nakon što vi meni predočavate obranu okr. Banića, gdje on kaže da nije istina da on ne bi krao iz tuđih kuća, pilao bajame ubijao stoku i probijao put, ja onda mogu reći da sam ja spremna njemu to reći u lice da je to sve istina što sam ja sada rekla i reći ću mu kad ga vidim.

 

Drugo nema što izjaviti.

 

Zapisnik neću čitati jer sam slušala diktat.

 

 

ZAPINIČAR                                       SVJEDOK                                           ISTRAŽNI SUDAC

 

 

Konstatira se da je svjedokinja svojom desnom rukom kažiprstom stavila svoj potpis.

 

 


 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU                                                                      K. 47/95

 

 

 

 

P R E S U D A

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE !

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dubravka Krpine, kao predsjednika vijeća, Milivoja Lasana, kao člana vijeća, te sudaca porotnika Anđela Pestića, Roka Kambera i Roka Bralića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ljiljane Gulan, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Bogdana Banića, zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 1. OKZ RH, povodom optužnice Okružnog državnog odvjetništva u Zadru, broj KT - 63/95 od 11. listopada 1995. godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 25. i 31. listopada 1995. g. i dana 6. studenog 1995. godine u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja Gordana Nižića, odvjetnika iz Zadra, te zamjenika Okružnog državnog odvjetnika iz Zadra, te zamjenika Okružnog državnog odvjetnika Mate Dorčića, dana 6. studenog 1995. godine,

 

 

P r e s u d i o     j e

Optuženik :

 

BANIĆ BOGDAN zv. ''Bore'' sin pok. Ljubana i majke Mileve, rođene Ivanišević, rođen 10. listopada 1937. godine u Lepurima, općina Benkovac, gdje je i nastanjen, radnik, nezaposlen, oženjen, otac troje punoljetne djece, sa završenih četiri razreda osnovne škole, vlasnik obiteljske kuće u Lepurima, osuđivan, u pritvoru od 11. rujna 1995. godine pa nadalje,

 

 

 

K r i v     j e

 

 

Što je od kolovoza 1991. do početka kolovoza 1995. godine u Lepurima, koji su pretežno nastanjeni Hrvatima, tijekom oružanog sukoba između bivše tzv. JA i srpskih paravojnih postrojbi, na jednoj strani i oružanih snaga Republike Hrvatske, u službi paravojnih odmetničkih postrojbi, naoružan, zajedno sa drugim neidentificiranim osobama istih formacija, provodeći velikosrpsku ideju vojnog osvajanja i izdvajanja dijela teritorija Hrvatske, protivno čl. 146. i čl. 147. Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, prihvaćene u Ženevi 1949. godine, kao i protivno čl. 4. toč. 2.d i 2.g Dopunskog protokola uz tu konvenciju o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba, u cilju da hrvatsko pučanstvo natjera da napusti svoje domove i područje tzv. RSK, tako da su protjerani gotovo svi Hrvati s tog područja, a također da Hrvatima onemogući svaki povratak, vršio brutalno zastrašivanje Hrvata, pucao iz vatrenog oružja, pa je tako zapalio i gospodarsku zgradu Marka Karduma, ubio tri svinje Branka Jurića, po jednog konja Marka Karduma, Jandrije Karduma, Ivice Troskota i Branka Jurrića i uzeo konja Stipe Pavlovića kojega je zadržao za sebe, pilao bajame Hrvata i odvozio drva, te je iz više kuća traktorom i teretnim vozilom - zajedno sa svojim sinovima - iz Lepura i Lišana odvozio namještaj, prozore, vrata, tehničku robu i građevinski materijal, pa je tako iz kuće Valtera Jurića uzeo banak za sjedenje, iz kuće Marka Mijića bačvu od 500 l i električni mlin za grožđe, a iz kuće Tadije Lepura mlinove s motorima.

 

Dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanih sukoba, prema civilnom stanovništvu primjenjivao mjere zastrašivanja i terore, sudjelovao u pljački imovine i samovoljnom uništavanju i prisvajanju imovine tog stanovništva u velikim razmjerima što nije opravdano vojnim potrebama,

 

Čime je počinio krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH,

 

Pa se opt. BOGDAN BANIĆ po čl. 120. st. 1. OKZ RH

 

O s u đ u j e

 

Na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

 

Po čl. 45. OKZ RH vrijeme provedeno u pritvoru od 11. rujna 1995. godine pa nadalje optuženiku se uračunava kazna zatvora.

 

Temeljem čl. 90. ZKP dužan je optuženik naknaditi trošak zastupanja branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.600,00 (tisuću i šesto) kuna, dok se u ostalom dijelu oslobađa dužnosti i naknade troškova postupka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Okružno državno odvjetništvo u Zadru optužnicom broj KT-63/95 od 11. listopada 1995.godine optužilo je pred ovim sudom Bogdana Banića, zbog krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1. OKZ RH. Na glavnoj raspravi zastupnik javne optužbe, uz manje korekcije u činjeničnom opisu djela, ostao je kod optužnice i predložio je da sud optuženika proglasi krivično odgovornim za navedeno djelo i osudi po zakonu.

Ispitan u istrazi i na glavnoj raspravi opt. Bogdan Banić porekao je da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret, uporno ostajući kod svoje obrane da ne samo što nije počinio ono što mu se stavlja na teret, već da nije uvrijedio Hrvate, da ne daj bog da je to on učinio.

 

U istrazi je naveo da nije bio u vojsci, a ni u pričuvnom sastavu tzv. JA, da nije dobio uniformu, a ni naoružanje, da nije pucao po Hrvatskim kućama, nije ubio stoku Hrvata, a ni zapalio kuću Marka Karduma zv."Gumar", te da nije iznosio stvari iz kuća Hrvata i da "ništa od onoga što mu se stavlja na teret nije istina''. Iskazao je da su ga zvali, da je dobio poziv i otišao u Benkovac, javio se u kasarnu i bio tamo dva dana, te da mu je rečeno da se javi onima u Buliću. Kada se je javio da su ga poslali kući, da mu je rečeno da su njegovo godište pustili. U zapovjedništvo u Lepurima da se je javio i to po pozivu. Rečeno mu je da ode čuvati ovce i da čeka novi poziv. "Ja nisam bio pri zapovjedništvu u smislu da bih ja radio s njima, a to je bilo blizu moje kuće, pa su ljudi iz zapovjedništva dolazili kod mene kući, tu bi se nešto popilo i pojelo. Nikada se iz moje kuće nije pucalo, izuzev kada mi je sin Novica dobio sina i to možda otprilike mjesec ili mjesec i pol dana. Osim tog slučaja iz moje kuće nije bilo pucanja, a ni tada se nije pucalo po hrvatskim kućama", iskazao je optuženik. Dalje je naveo da on nije nikome, pa ni Marku Kardumu zv."Gumar", zapalio kuću i da ni iz jedne kuće nije iznosio stvari.

 

U odnosu na oružje koje je kod njega pronađeno optuženik je iskazao da mu je sin Momir negdje 1993.godine, možda u listopadu mjesecu, donio pušku, oko 30 komada streljiva i dvije bombe. Sinu da je rekao da mu to ne treba. Ovo zbog toga što ima vlastitu pušku oko 25 godina za koju ima odobrenje. " Ja sam tu pušku odmah stavio u jedan prostor u zidu, to je bio zid mog dvorišta, suhozid. Stavio sam pušku u jedan prostor, a onda postavio kamen ispred puške da se ne vidi. Na isto mjesto ja sam spremio i streljivo i bombe i više ja to nikada nisam dirao sve dok policija nije došla. Meni ta puška i bombe nisu trebale, ja sam ih odmah mogao vratiti, a zašto nisam ne znam, vjerojatno zato što mi je sin odmah otišao", iskazao je opt. Bogdan Banić.

 

Opisujući kakav je bio njegov stav prema Hrvatima optuženik je naveo da mu je bilo žao što se Hrvate tjera, a na pitanje tko ih je tjerao optuženik je iskazao da on to ne zna, da im je navodno neki vojnik prijetio (20-21).

 

Na glavnoj raspravi opt. Bogdan Banić ustrajao je u svojoj obrani iz istrage, navodeći da ništa nije učinio od onoga što mu se stavlja na teret. Tijekom ovog rata, do dana kada je uhićen, da je čitavo vrijeme bio u Lepurima i da se je bavio poljoprivredom i čuvao stoku. Na pitanje što se-je događalo u Lepurima opt. Banić iskazao je da se je zlo događalo, da je bilo pljačke i paljevine, da su paljene kuće Hrvata. To da nisu radili mještani Lepura, Srbi, već da su kuće palili došljaci. " Ja mislim da nisam ama baš ništa napravio na štetu Hrvata, ne daj bog da jesam", iskazao je optuženik. Optuženik je kategoričan u svojoj tvrdnji da nije ubio konje, svinje, zapalio kuću Marka Karduma, pucao po hrvatskim kućama, pilao drva Hrvata, išao na seosku stražu, zadužio uniformu i oružje i pucao iz vatrenog oružja.

 

Na pitanje što je onda radio optuženik je iskazao da Srbi u Lepurima, njih nekolicina, nisu bili u dobrim odnosima, pa da i nisu mogli čuvati stražu, da su čuvali, kako im je rečeno, svoje kuće.

U odnosu na oružje koje je pronađeno u njegovoj kući opt. Bogdan Banić iskazao je da je od ranije posjedovao lovačku pušku i da je tu pušku u pravilu nosio kada je napasao ovce. Negdje 1993.godine da mu je sin Momir donio pušku zv."Papovka",30 metaka i tri bombe. Kako to njemu nije trebalo da je pušku, bombe i streljivo stavio, zazidao, u jedan suhozid, da pušku nikada nije upotrijebio, da je nije podmazivao, a ni pucao iz nje. Puškomitraljez da nije posjedovao, a da ga je imao da bi ga bio stavio u istu rupu jer da je bilo mjesta da se u nju stavi i puškomitraljez. Automobil da je dovezao njegov sin, međutim da on ne zna na koji način je on došao do tog vozila, iz kuće Hrvata da nije uzimao bilo što, da nije primjetio da u kući ima predmete koji nisu njegovo vlasništvo, međutim da ne može reći da li su njegovi sinovi unijeli nešto u kuću što on nije registrirao. Njegovi sinovi da su imali neke motore i alat, međutim da ne zna da li su ti predmeti bili njihovi ili su ih oni donijeli u kuću.

 

Srpski došljaci, njih oko 30, da su prvobitno bili smješteni u Buliću, a zatim da su došli u Lepure. Ovi došljaci da su znali pomagati u radu, da su mu pomagali brati višnje i da im je zbog toga ispekao janjca. Inače, ova vojska u Lepurima da je pekla janjce, a janjce da su najviše kupovali od svjedoka Milivoja Banića. Znali su kupovati i od njega i još nekih mještana i peći ih, a od Milivoja Banića da su najviše kupovali zbog toga što je on imao veliko stado ovaca. Nikakve zadatke od srpske paravojne formacije da nije dobivao, pa ni izvršavao. "Nikakvim svojim činom ja nisam doprinio da Hrvati napuste Lepure, pa tako ni Stoja Čačić koja je posljednja otišla, Lepure napustila. Meni je osobno bilo žao što Hrvati napuštaju naše mjesto, jer nikada nije dobro kad netko mora otići iz rodnog mjesta", iskazao je opt. Banić.

 

Optuženik je dalje naveo da ima tri sina. Jedan sin da mu je bio u miliciji i to najprije u Splitu, zatim u Zadru, a potom u Benkovcu. Negdje 1990.godine da je otišao prema Beogradu. Drugi sin da mu je bio vozač u transportnom poduzeću i da je nešto prije akcije "Oluja" otišao prema Beogradu, Treći sin, najmlađi, da je bio u sastavu milicije Srpske Krajine. O njemu da ne zna ništa, da ne zna dali je živ i gdje se sada nalazi.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke i to Milivoja Banića (42-44), Milku Mijić (44), Tomislava Odžakovića (44-45), Maru Banić (51-53), Valtera Jurića (53-54), Stoju Čačić (56-57) i Marka Mijića (57), Pročitana je potvrda o oduzet im predmetima (4), pregledana je fotodokumentacija i izvršen je uvid u kaznene podatke za optuženika (25).

 

Ocjenom obrane opt. Bogdana Banića i ocjenom provedenih dokaza i kontrolirajući svaki dokaz ostalim dokazima sud je utvrdio činjenično stanje navedeno u izreci presude.

 

Opt. Banić poriče da je bilo što počinio, za što ga je sud pronašao odgovornim na osnovi iskaza saslušanih svjedoka, navodeći da ga svjedoci Milivoj i Mara Banić neosnovano i lažno terete zbog njihovih odnosa koji datiraju od pred oko 25 godina, a svjedoci, posebno supružnici Banić, kategorični su u svojim iskazima da je optuženik ubio konje i svinje, zapalio gospodarsku kuću Marka Karduma i da je odnosio stvari iz kuća koje su Hrvati napustili, predmete domaćinstva, tehničku robu i građevinski materijal, da je povremeno nosio vojničku uniformu, bio naoružan i u službi srpskih paravojnih formacija kojima je on, kako to kažu navedeni svjedoci, bio komandant, komandant sela.

 

Saslušan u istrazi svjedok Milivoj Banić iskazao je da pozna optuženika, da su njihove kuće udaljene oko 25 metara i da je on tijekom kritičnog razdoblja viđao optuženika. Optuženik da je imao mitraljez i pušku, da je imao i radio stanicu. On da je bio kod vojske glavni, vojska da je uvijek bila u njegovoj kući. Iskazao je da je optuženik zapalio kuću Marka Karduma koja je bila puna djeteline. Vidio da je optuženi jedne zgode ubio četiri konja Marka Karduma, a petog konja da je odveo svojoj kući. Konje da je ubio ispod ceste i to pucajući u njih iz puške. Optuženik da je ubio i tri svinje Branka Jurića koji je rođak njegove supruge. Vidio da je optuženika kako je iz tuđih kuća odvozio stvari, to da je vidio na svoje oči. Opt. Bogdan Banić da je u Beogradu sazidao kuću, a iz opljačkanih kuća da je u Beograd nosio vrata, prozore i sve što je trebalo. Tijekom ovog rata da je optuženika viđao u uniformi i to šarenoj, a viđao da ga je i u civilu. Njemu da je supruga Hrvatica, pa da mu je optuženik uvijek govorio da su oni svi ustaše i da mu je sin ustaša.(29).

 

Na glavnoj raspravi svjedok Banić iskazao je da je optuženik ubio tri konja Marka Karduma, jednog konja Branka Jurića i jednog Ivice Troskota, a da je ubio i tri prasca Branka Jurića. Optuženik da je zapalio kuću Marka Karduma koja je bila puna djeteline i sijena. Vidio da je kako je optuženik u autu i traktoru odvozio namještaj, prozore i vrata iz kuća Hrvata, a te stvari da je odvozio u Beograd, Vidio ga je 3 do 4 puta, pa i oko 20 puta, kada je odvozio namještaj i druge stvari iz napuštenih kuća, a koliko je on još toga odvezao  da on to ne zna.

 

Svjedok je dalje iskazao da je prije početka rata u Lepurima bio pretežno hrvatski živalj. U Lepurima da je bilo 8 srpskih domaćinstava, a hrvatskih od 60 do 70. Čim je rat počeo, kada su došli četnici, Hrvati da su počeli iseljavati iz Lepura. To iseljavanje da je kratko trajalo, a zadnja iz sela da je otišla Stoja Čačić, Hrvatica, a misli da je to bilo u 1992.godini. On da je rođen u Lepurima, da je Srbin, a supruga da mu je Hrvatica. Do početka rata da je bio u dobrim odnosima s optuženikom, da su oni razgovarali. Od 1992.godine Srbi iz Lepura da s njim više nisu razgovarali, da su ga smatrali ustašom, a opt. Bogdan Banić da je njegovom sinu govorio da ode u Zadar, da njemu nema mjesta u Lepurima jer da je on ustaša.

 

Opisujući ponašanje optuženika svjedok Milivoj Banić iskazao je da je u Lepurima bila srpska vojska, da je ona zaposjela dvije kuće, da su četnici često dolazili kod optuženika u njegovu kuću, gdje se je jelo i pilo i da je optuženik bio komandant sela. ,Optuženik da je nosio civilnu odjeću, a nekada da je bio u uniformi. Uniforma da je bila šarena. Bio je zadužen puškom i mitraljezom, a znao je nositi pušku kada bi išao s ovcama na ispašu. Puška da je bila vojnička. Optuženiku da je nakon akcije "Oluja" pronađeno dosta oružja, da mu je pronađen mitraljez i bombe.

 

Na pitanje da pojasni kako je to optuženik bio komandant sela svjedok je iskazao da je srpska vojska dolazila u kuću optuženika, da se tamo jelo i pilo i da je vojska radila onako kako bi to rekao optuženik. Vidio je da je optuženik pilao bajame Hrvata, to da su radili i njegovi sinovi, pa da su tako ispilali i bajame njegovog šurjaka.

 

Kada je svjedoku predočeno da je optuženik iskazao da je on s njim u svađi, da ova svađa datira od prije oko 25 godina, svjedok Banić iskazao je da to nije točno. On da se je bio svadio s ocem optuženika, a s optuženikom da se nije svađao. Njih dvojica da su kontaktirali sve do negdje 1992.godine, a nakon toga da ni jedan Srbin u Lepurima s njim nije razgovarao.(42-44).

 

Svjedokinja Mara Banić iskazala je da joj je optuženik uvijek bio pred očima. Vidjela ga je da nosi uniformu, ponekad da je bio u civilu, međutim puška da mu je uvijek bila na ramenu. Vidjela je kako je opt. Bogdan Banić zapalio kuću Marka Karduma i ubio tri prasca Branka Jurića. Isto tako da je vidjela kada je optuženik ubio četiri. konja Marka Karduma iz puške, a petog konj da je odveo svojoj kući i da je s njim radio. Opt. Banić da je sa svoja tri sina iz praznih kuća odvozio predmete i razne stvar vozio svojoj kući. Kada je vojska pilala bajame po selu optuženi da je išao ispred njih (30).

 

Na glavnoj raspravi svjedokinja Mara Banić iskazala je da sa sigurnošću zna, da je optuženik iz puške ubio tri prasca Branka Jurića, to da je vidjela na svoje oči. Ubio da je četiri konja i to Marka Karduma, Jandrije Karduma, Ivice Troskota i Branka Jurića, a petog konja vlasništvo Stipe Pavlovića da je uzeo za sebe i da ga je koristio sve dok nije napustio Lepure. "Prvo je ubio ove konje, a potom je ubio svinje. Ja bih se zaklela na ovo što tvrdim jer sam ja svojim očima vidjela kako je ove konje i prasce ubio. Vidjela sam i kada je zapalio kuću i pojatu Marke Karduma" , iskazala je svjedokinja. Dalje je iskazala da su optuženik i njegovi sinovi iz napuštenih kuća u Lepurima i drugim mjestima uzimao i razne predmete i dovozili ih sebi. To da je vic la jer da suooni prolazili putem uz njezinu kuću. Tako da je op1 ženik dovezao veću količinu blokova, da je u kući imao čitavo sjedište.

 

Kada je svjedokinji predočeno da je u istrazi iskazala da je optuženik ubio konje Marka Kardum svjedokinja je iskazala da tako nešto nije izjavila. Naime, nitko da u selu i nije imao četiri konja, nitko da nije držao ni dva konja, pa da tako nešto nije mogla reći istražnom sucu.

 

Opisujući ponašanje optuženika u kritičnom razdoblju svjedokinja Mara Banić iskazala je da je optuženik čuvao stražu bio u komandi, da je spavao u kući Jure Karduma u kojoj su bili smješteni srpski vojnici. U tu kuću da je i odnio svoj krevet. U kući Kolundžića da je bila smještena komanda i da je tu optuženik čuvao stražu. Opt. Banić da je u toj vojsci bio glavni, da je bio prvi na čelu. Svjedokinja je iskazala da ona nije vidjela da je optuženik tjerao Hrvate, da je od njih tražio da na puste Lepure, međutim da samo zna da se nije valjalo onako siliti kao što se je silio optuženik.

 

Svjedokinja je dalje iskazala da je njezina porodica prije rata razgovarala ponekad s obitelji optuženika, a nekada da i nisu razgovarali (51-52).

 

Cijeneći iskaze navedenih svjedoka sud je prihvatio njihove iskaze objektivnim i samim time nije prihvatio obranu optuženika da ga svjedoci neosnovano terete, da mu se žele osvetiti zbog toga što su oni u sukobu, što međusobno ne govore i to zbog toga, kako to tvrdi optuženik, što je svjedok Milivoj Banić pred više godina udario njegovu suprugu.

 

Svjedok Milivoj Banić po nacionalnosti je Srbin, nakon akcije "Oluja" njemu je, kao i optuženiku, zapaljena kuća, pa da opt. Bogdan Banić nije počinio ono za što ga je sud pronašao odgovornim, svjedok nema motiva da optuženika lažno tereti. Suprotno obrani opt. Bogdana Banića sud je na temelju iskaza svjedoka Banića, supružnika, zaključio da samo zbog toga što je Mara Banić Hrvatica, da je njihova obitelj proglašena ustaškom i da je zbog toga optuženik svjedoku Baniću i njegovom sinu govorio da su Tuđmani.

 

Kako su iskazi svjedoka Milivoja i Mare Banić djelom potvrđeni iskazom svjedoka Valtera Jurića, a optuženik od sebe otklanja bilo kakvu odgovornost, sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedocima Milivoju i Mari Banić i iz razloga koje će navesti u daljnjem obrazloženju presude.

Saslušan u istrazi svjedok Valter Jurić iskazao je da je opt. Bogdan Banić, kada su 1991.godine postavljene barikade, prestao kontaktirati s Hrvatima, kao i ostali Srbi u Lepurima. Osobno da je vidio kako sinovi optuženika njega voze autom kada je odlazio čuvati stražu na postavljenim barikadama i u jutro se vraćao kući. On da je to vidio, zato što je u to vrijeme čuvao stražu u selu na drugoj strani. ''Isto tako znam da su Srbi imali ukopane položaje oko 700 m od nas i opt. Banić je odlazio na te ukopane položaje. To je ono što sam ja vidio za vrijeme dok sam bio u selu", iskazao je svjedok Jurić.

 

Svjedok je dalje iskazao da je iz Lepura otišao 29. kolovoza 1991.godine i da se je u Lepure vratio 5. kolovoza 1995. godine kao Hrvatski vojnik nakon akcije "Oluja". Nakon povratka, 5. kolovoza 1995.godine, da je čišćen teren u Lepurima od strane hrvatske vojske i da pouzdano zna da je naša vojska iz kuće opt. Bogdana Banića uzela lovačku pušku, poluautomatsku pušku i više bombi, što da je on vidio svojim očima jer da je bio u kući optuženika. Mjesec dana nakon toga da je bio u kući opt. Banića i u jednom udubljenju u zidu, u kući u kojoj je držao sijeno, da je našao poluautomatsku pušku, 4 ručne bombe i jednu ručnu protutenkovsku minu. Puška da je bila svježe nauljena, podmazana. Da je puška bila stavljena 1993.godine, a da nije bila podmazivana da bi bila zarđala, da bi korozirala. U kući optuženika, koja je zapaljena 20. rujna 1995.godine, da je pronašao mitraljez koji je bio izgoren i da ga je odnio svojoj kući, tako da se još nalazi kod njega. "Ja sam kod obilaska njegove kuće prepoznao i moj banak za sjedenje "Isot",tako znam da smo u njegovoj kući našli bačvu od 500 litara i jedan izgoreni mlin za kukuruze sve vlasništvo Marka Mijića. Isto tako znam da je policajac Odžaković u dvorištu kuće Banićeve našao svoje auto. Isto tako znam da su nađeni neki mlinovi i njihovi motori vlasništvo Tadije Lepura u kući Banićevoj", iskazao je svjedok Valter Jurić (26-27).

 

Saslušan na glavnoj raspravi svjedok Valter Jurić iskazao je da je iseljavanje Hrvata iz Lepura počelo negdje u 5. mjesecu 1995.godine i do kraja 1991.godine da se je gro Hrvata iselio. Iz pričanja čuo je da je optuženik imao automatsku pušku i da su ga s puškom viđali kada bi vodio ovce na ispašu. Nakon što je 9. rujna 1995.godine u zidu kuće optuženika pronašao poluautomatsku pušku i bombe da je to dojavio policiji u Zadru i da je obavljen uviđaj, da je očevidom pronađeno oružje i bombe. Kada je treći puta došao u kuću opt. Bogdana Banića da je pronašao mitraljez koji je bio izgoren i da se on nalazi kod njega. "Ja sam u kući optuženika pronašao jedan svoj banak za sjedenje, a Marko Mijić, onaj policajac o kojem sam prethodno govorio, pronašao je u kući optuženika jednu bačvu i mlin za kukuruze, a u kući su nadjeni i neki motori za mlin koji su vlasništvo Tadije Lepura. Bilo je tu još nekih motora, a bio je i motor od automobila kojega je Tomislav Odžaković pronašao uz kuću optuženika", iskazao je svjedok Jurić.

 

Na pitanje opt. Bogdanu Baniću da li je u zidu kuće bilo više oružja od onoga što on navodi u svojoj obrani, nakon što mu je pokazana fotodokumentacija, optuženik je iskazao: "Ja se ne bih mogao toga sjetiti", ostajući kod svoje obrane da je svega imao tri bombe.

 

Svjedokinja Stoja Čačić iskazala je da je po narodnosti Hrvatica, da je živjela u Lepurima prije početka rata i da je ona posljednja napustila Lepure i to 10. prosinca 1992. godine. Prije nje i to 13. lipnja 1992.godine da su Lepure napustili dvoje Hrvata tako da je ona ostala sama. Kako se je bojala da nije živjela u svojoj kući. Jedno vrijeme da je živjela kod Matije Uzelac, Hrvatice, koja je udana za Srbina. Kada je Matija Uzelac umrla da je prešla živjeti kod Vajke Banić koja je Srpkinja. Ovoj da su prijetili zbog toga što je ona, svjedokinja, živjela kod nje, da su govorili da će joj minirati kuću. Nakon što je napustila Lepure da joj je kuća minirana i sve iz kuće odneseno. Dok je bila u Lepurima, prije nego je otišla, da je njoj prijetio jedan čovjek iz Kožlovca, međutim da ne zna kako se on zove. " Za čitavo to vrijeme, ostavši sama kao Hrvatica u Lepurima, ja sam se bojala, bila sam strašiva, bojala sam se", iskazala je svjedokinja Čačić. Svjedokinja je dalje iskazala da kada je počeo ovaj rat, da su Hrvati počeli iseljavati iz Lepura, da svi Srbi da su ostali u mjestu. Nakon akcije "Oluja" svi Srbi da su napustili Lepure, osim svjedoka Milivoja i Mare Banić. Inače, da je viđala optuženika kada bi gonio ovce, međutim da ona njega nije gledala, da nije išla za tim kako je on obučen, da je imao nešto preko sebe i da nju to nije zanimalo. Nju da nije bilo briga za sve ove Srbe u Lepurima i da se ona nije bojala optuženika.

 

Svjedok Marko Mijić iskazao je da je u 5. mjesecu 1991.godine kao hrvatski policajac uhićen u Benkovcu, odveden u Knin i da od tada pa do akcije "Oluja" nije bio u Lepurima. Upravo zbog toga da nema neposrednih saznanja o ponašanju opt. Banića u kritičnom razdoblju. Dolaskom u Lepure da je u kući optuženika pronašao električni mlin za grožđe koji je bio zapaljen, pa da zbog toga sto posto ne može tvrditi da je to njegov mlin. U kući opt. Banića da je pronašao bačvu od 500 litara, za koju je siguran da je njegova i da je bačvu odnio. Mati da mu je našla mlin za kukuruze, međutim da nije siguran da li u kući optuženika ili u drugoj srpskoj kući. Inače, kuća optuženika da je tada bila zapaljena i to tako što je zapaljeno prizemlje, dok kat kuće da nije izgorio. Te prigode da je vidio više komada prozora i vrata u kući optuženika. Vidio da je i jedan stariji puškomitraljez koji je bio izgoren, dosta streljiva i tri ručne bombe. U kući da je bilo više predmeta koji su dijelom izgorjeli pa da zbog toga nije mogao utvrditi o kakvim se predmetima radi. Zaključio je da svi ti predmeti nisu bili vlasništvo optuženika jer da nije logično da optuženik ima petero vrata a kuća mu je izgrađena i dovršena. Iz pričanja drugih da je čuo da je optuženik tijekom rata bio naoružan i da je odvozio predmete u pravcu Beograda, a u Beogradu da je sinovima kupio teren. Nije čuo da je optuženik palio kuće i ubijao stoku. " Ja nešto znam o ponašanju optuženika neposredno prije i u samom početku ovog rata. Znam da je odlazio na predavanja koja je držao Rašković, da je odlazio u Benkovac i u Kožlovac, da je bio aktivan. Optuženik je bio aktivan, bio je zadojen velikosrpskom ideologijom. Za njega se znalo tko je i kakav je. Rekao sam već da je odlazio na razne skupove, pa tako znam da je bio i u Benkovcu one prigode kada je došlo do onog incidenta na predizbornom skupu HDZ-a. Optuženik je bio pobornik velikosrpske ideologije, on je očito mislio da će ta ideologija pobijediti", iskazao je svjedok Mijić.

 

Iz potvrde o privremeno oduzetim predmetima (list 4) proizlazi da je opt. Bogdana Banića poluautomatska puška, jedna ručna bomba i 8 ručnih bombi, a iz fotodokumentacije vidljivo je da je kod optuženika dana 7 rujna 1995.godine pronađena poluautomatska puška, kumulativna ručna bomba i 8 komada ručnih bombi i to u zidu obiteljske kuće.

 

Krivično djelo iz čl. 120.st..1. OKZ RH čini tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ili okupacije, pored ostalog, naredi da se primjenjuju mjere terora, da se pljačka imovina stanovništva, protuzakonito i samovoljno uništava ili prisvaja u velikim razmjerima imovina što nije opravdano vojnim potrebama, ili tko počini neko od navedenih djela. Povreda međunarodnog prava u opisu ovog krivičnog djela objektivni je uvjet kažnjivosti, a djelo mora biti kažnjivo i po međunarodnom pravu. Zaštitni objekt je civilno stanovništvo, a djelo se može počiniti za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije. Djelo iz čl.120. OKZ RH može počiniti pripadnik vojne, političke ili administrativne organizacije strane u sukobu, kao i svako lice koje je u službi okupatora ili njegovih pomagača, bez obzira da li je bio pripadnik oružanih formacija ili kakvih drugih nenaoružanih organizacija. Pod mjerama zastrašivanja i terora podrazumijeva se izazivanje straha, trepeta, užasa, strave, jeze, pa sve do fizičkog uništenja civilnog stanovništva. Pljačka imovine podrazumijeva nasilno oduzimanje imovine veće vrijednosti ili niz otimanja i krađa stvari i manje vrijednosti i bez primjene nasilja, pa tako primjerice i oduzimanje imovine iz kuća čiji su stanovnici iz straha kuće napustili.

 

Kod činjenice da opt. Bogdan Banić u svojoj obrani poriče da je počinio bilo što, za što ga se tereti javnom optužbom, sud je trebao na osnovi provedenih dokaza i ocjenom dokaza utvrditi da li je optuženik počinio krivično djelo iz čl. 120. st.1. OKZ RH ili pak zato nema dokaza, kako to u završnoj riječi tvrdi branitelj optuženika, pa samim time opt. Banića u nedostatku dokaza osloboditi od optužbe.

 

Kao prvo sud je, prihvativši iskaz svjedoka Marka Mijića koji je opisao ponašanje optuženika neposredno prije početka ovog rata pa do 5. mjeseca 1991.godine, zaključio da je optuženik bio pobornik velikosrpske politike i u toj politici bio aktivan, da je odlazio na skupove u Benkovac i Kožlovac na kojima se je propagirala velikosrpska politika, a što se uklapa i u ponašanje optuženika u kritičnom razdoblju i to kako prije, tako i nakon dolaska srpskih paravojnih postrojbi u Lepure o čemu su iskazali svjedoci Milivoj i Mara Banić, opisujući kako je opt. Banić bio usko povezan s ovom grupom pridošlih Srba u selo koje je bilo pretežno nastanjeno Hrvatima.

 

Svjedoci Milivoj i Mara Banić kategorični su u svojoj tvrdnji da je optuženik povremeno nosio uniformu, da je ta uniforma bila šarena i siva i da je nosio pušku, a svjedok Valter Jurić da je 28. kolovoza 1991.godine izvršen pješački i topnički napad na Hrvatski živalj u Lepurima iz pravca kuća Banića, iz pravca kuće optuženika. Isto tako da je optuženik na srpskoj strani čuvao stražu. Osobno da je vidio kada su sinovi optuženika njega vozili autom dok je odlazio čuvati stražu na njihovim, srpskim barikadama, odlazeći na stražu u večer i vraćajući se u jutro.

Pri tome karakterističan je iskaz svjedokinje Mare Banić, kada ona za optuženika kaže da za njega može reći sve najgore, da je on bio komandant sela, da se je prsija i da se od njega nije moglo živjeti, od njegovog zuluma.

 

Kada se cijeni okolnost da je opt. Banić bio u stalnom kontaktu sa srpskim paravojnim formacijama u Lepurima, da je i spavao u kući Jure Karduma u kojoj je bila smještena navedena srpska formacija, da se u kući optuženika jelo i pilo, pekli se janjci, da je on s neidentificiranim osobama iste formacije pilao drva Hrvata i drva odvozio, što sve proizlazi i iz iskaza supružnika Banić, onda je nesporno da je opt. Bogdan Banić djelovao u sklopu navedenih formacija, stavivši se u službu velikosrpske ideologije osvajanja i odcjepljenja Hrvatskog teritorija. Iz navedenog sud zaključuje da optuženik nije individualno djelovao, već da je sve što je učinio uradio s ciljem da se hrvatsko pučanstvo natjera da napusti Lepure i da mu se onemogući povratak rušenjem kuća Hrvata i odnošenjem predmeta iz napuštenih kuća.

 

Kada je sud utvrdio da je opt. Bogdan Banić provodio velikosrpsku politiku osvajanja teritorija Republike Hrvatske, da je bio u službi srpskih paravojnih formacija, trebalo je odgovoriti da li je onim što je počinio ostvario obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, Hrvata, iz čl. 120. st.1. OKZ RH.

 

Za sud nije prihvatljiva obrana optuženika kada on navodi da se je pasivno odnosio prema oružju koje mu je sin donio 1993.godine, da automatsku pušku nije upotrebljavao, da je nije

podmazivao i da je zazidao samo poluautomatsku pušku i tri ručne bombe.

 

Očevidom koji je obavljen dana 7. rujna 1995.godine, o čemu je sačinjena fotodokumentacija, proizlazi da je kod opt. Bogdana Banića pronađena veća količina oružja i to poluautomatska puška, jedna ručna kumulativna bomba i osam ručnih bombi, što proizlazi i iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 9. rujna 1995.godine.

 

Iz iskaza svjedoka Valtera Jurića proizlazi da je on u zidu kuće optuženika pronašao poluautomatsku pušku i bombe i da je o tome obavijestio policiju u Zadru. Puška da je bila svježe nauljena, podmazana, pa da je puška stavljena u zid još 1993.g. da bi bila korozirala. On kao vojnik da zna ako se puška ne čisti i to barem dva puta tjedno da dođe do korozije, što da posebno vrijedi za poluatuomatsku pušku. Svjedok Jurić dalje je iskazao da kada je treći puta bio u kući optuženika da je pronašao jedan puškomitraljez koji je bio izgoren i da ga je uzeo i odnio kući.

 

Da je u kući opt. Banića pronađen i puškomitraljez potvrđuje i svjedok Marko Mijić koji je iskazao: "Tada sam u kuć optuženika vidio jedan stariji puškomitraljez koji je bio izgoren. Vidio sam dosta streljiva i tri ručne bombe". (57)

 

Iskazi svjedoka Jurića i Mijića potvrđeni su iskazom Milivoja Banića, koji je iskazao da je vidio da Bogdan ima mitraljez i pušku.

 

Iz iskaza navedenih svjedoka i fotodokumentacije nedvojbeno proizlazi da je opt. Bogdan Banić u zidu svoje kuće zazidao poluautomatsku pušku i devet bombi, te da je kod njega nakon očevida pronađen i puškomitraljez. Kako je puška bila svježe podmazana za sud nije prihvatljiva obrana optuženika da on tu pušku nije vadio i da iz nje nije pucao jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka Milivoja Banića, da je optuženik nosio vojničku pušku. Kako je nesporno da je optuženik pucao iz iste puške, što opetovano navodi svjedok Banić, onda je, imajući u vidu naprijed navedeno, jasno da je optuženik pucao s ciljem da kod hrvatskog pučanstva izazove strah, u čemu je i uspio jer su Hrvati napustili Lepure.

 

Za sud nije sporno da je opt. Banić ubio četiri, konja vlasništvo Hrvata i da je petog konja Stipe Pavlovića uzeo i prisvojio, te ga koristio do odlaska iz Lepura, da je ubio tri svinje Branka Jurića i zapalio gospodarsku kuću Marka Karduma. Ovo zbog toga što to potvrđuju svjedoci Milivoj i Mara Banić. Pri tome ni određene razlike u iskazima navedenih svjedoka nisu takve da bi navedene činjenice došle u sumnju. Naime, svjedoci Banić suglasno su iskazali . da je optuženik ubio tri svinje Branka Jurića, da je zapalio gospodarsku kuću Marka Karduma i da je prisvojio konja Stipe Pavlovića, dok su različito iskazali čije je konje optuženik ubio. Tako je svjedok Milivoj Banić iskazao da je Bogdan Banić ubio tri konja Marka Karduma, a po jednog konja Branka Jurića i Ivice Troskota, a svjedokinja Mara Banić da je ubio po jednog konja Marka Karduma, Jandrije Karduma, Ivice Troskota, i Branka Jurića. Pri tome je pojasnila da optuženik nije mogao ubiti dva ili više konja istog vlasnika i to zbog toga što nitko u Lepurima nije držao više od jednog konja.

 

Svjedokinja Mara Banić kategorična je u svojoj tvrdnji da je vidjela kada je optuženik ubio tri svinje Branka Jurića, pa okolnost da li je to svjedok Banić prvo saznao od svoga unuka ili od supruge također nije od značaja i navedenu činjenicu ne dovodi u sumnju. Isto tako za sud je nesporno da je opt. Bogdan Banić zapalio gospodarsku kuću Marka Karduma Ovo zbog toga što navedeni svjedoci izjavljuju da su oni to vidjeli iako s različitog mjesta. Svjedokinja Banić iskazala je da je vidjela kada je optuženik ušao u kuću i iz kuće izašao, da je vidjela dim i kako je kuća planula.

 

Kao što ubijanje stoke od strane optuženika nije sporno, a isto tako da je opt. Banić zapalio gospodarsku kuću Marka Karduma, nije sporno da je on pilao bajame Hrvata i odvozio drva. Osim što to proizlazi iz iskaza Milivoja i Mare Banić, to posredno potvrđuje i svjedok Marko Mijić, kada navodi da zna da je optuženik popilao mnogo stabala bajama u Lepurima, 500-600 stabala. Makar svjedok Mijić to nije vidio, jer u kritično vrijeme nije bio u Lepnrima, on je to saznao iz pričanja drugih koji su to vidjeli.

 

Kao što je optuženik uništio imovinu Hrvata, kako je to opisano u izreci presude i obrazloženo, utemeljeno na iskazima supružnika Banić, nije sporno da je optuženik iz napuštenih hrvatskih kuća u Lepurima i Lišanima iznosio razne stvari, namještaj, prozore, vrata, tehničku robu i građevinski materijal, među kojima su u kući opt. Banića pronađene stvari navedene u izreci presude vlasništvo Valtera Jurića, Marka Mijića i Tadije Lepura, Hrvata iz Lepura.

 

Navedenu činjenicu potvrđuju svjedoci Banići, a proizlazi i iz iskaza svjedoka Valtera Jurića i Marka Mijića koji su nakon akcije "Oluja" u kući optuženika pronašli svoje predmete i druge predmete koji nisu bili vlasništvo optuženika. To proizlazi iz iskaza svjedoka Mijića, kada svjedok navodi da nije logično da se u kući optuženika nađu petero vrata, a kuća mu je izgrađena i dovršena. Okolnost što svjedok Marko Mijić sto posto siguran da li je električni mlin za grožđe, koji je inače bio zapaljen, njegov, kod činjenice da je u kući optuženika pronašao svoju bačvu od 500 litara koja mu je odnesena iz kuće, zaključiti je da je optuženik i mlin za groža je uzeo iz kuće navedenog svjedoka. Naime, kada svjedok Mijić navodi da je u kući optuženika bilo više predmeta koji su dijelom izgorjeli, zbog čega da nije mogao utvrditi o kakvim se predmetima radi, onda je evidentno da su zatečeni predmeti, kako to navodi svjedokinja Banić, čitavo skladište, pa i električni mlin za grožđe dovezeni iz kuća koje su Hrvati napustili.

 

Da je opt. Bogdan Banić sa svojim sinovima odvozio iz napuštenih kuća, a kuće su napustili isključivo Hrvati, proizlazi iz iskaza svjedoka Milivoja i Mare Banić, koji su navedeni u obrazloženju ove presude pa ih sud neće ponavljati, pri čemu se navodi onaj dio iskaza svjedoka Milivoja Banića da je on to vidio oko 20 puta, da su, kako to tvrdi svjedokinja Banić, stvari prevozili prolazeći putem uz njezinu kuću.

 

Pozvavši na glavnu raspravu svjedokinju Stoju Čačić, koja je najdulje. ostala u Lepurima do 10. prosinca 1992.godine, bilo je logično da ova svjedokinja iznese činjenice o ponašanju, optuženika do dana kada je ona otišla iz Lepura. Svjedokinja Čačić svojim iskazom nije doprinijela utvrđenju odlučnih činjenica. Ona je iskazala da ju je bilo strah, da se je bojala, a o ponašanju optuženika da ona ništa ne zna.

Ocjenjujući iskaz ove svjedokinje sud je zaključio da ona ne želi bilo što pred sudom reći što bi teretilo optuženika. Ovo sud zaključuje i iz iskaza svjedoka Valtera Jurića, koji je naveo da bi o postupcima optuženika moglo reći čitavo selo međutim da ljudi ne žele svjedočiti, da je očito u pitanju strah, da je ljudima svega dosta, da im je dosta rata. Tako da mu je majka predbacila da zašto on mora svjedočiti, da zašto to ne bi netko drugi učinio.

 

Kada je sud utvrdio navedene činjenice postavilo se je pitanje da li je opt. Bogdan Banić primjenjivao mjere zastrašivanja i terora, sudjelovao u pljački imovine i da li je samovoljnim uništavanjem i prisvajanjem imovine civilnog stanovništva u velikim razmjerima što nije opravdano vojnim potrebama počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120. st. l. OKZ RH.

 

Utvrđujući ove bitne elemente navedenog krivičnog djela sud je zaključio da je optuženik, time što je ubio stoku i zapalio gospodarsku kuću Hrvata, zajedno s drugim neidentificiranim osobama srpskih paravojnih formacija, vršio brutalno zastrašivanje Hrvata, što ilustrira i činjenica da je obitelj svjedoka Milivoja Banića, samo zato što mu je žena Hrvatica, nazivao ustaškom i da je svojim postupcima izazvao strah kod hrvatskog pučanstva koje je zbog toga napustilo Lepure, a zatim, u cilju da se Hrvatima onemogući povratak, pljačkao njihovu imovinu.

 

Kao sporno postavilo se je da li je optuženik pljačkao imovinu Hrvata, prisvajao imovinu i uništavao je u velikim razmjerima što nije opravdano vojnim potrebama.

 

Prema stajalištu ovog suda kada netko u službi paravojnih srpskih formacija pod utvrđenim okolnostima višekratno iz napuštenih kuća Hrvata, koje su oni napustili iz straha za svoje živote, odnosi predmete domaćinstva, tehničku robu i građevinski materijal, kada od tih predmeta stvara skladište u svojoj kući, onda se nedvojbeno radi o pljački imovine civilnog stanovništva. Kada optuženik ubija četiri konja i tri svidje, pali gospodarsku zgradu, pila veliki broj stabala i odnosi drva, a pri tome ništa ne upućuje da je takav njegov postupak opravdan vojnim potrebama ovih četničkih formacija, onda se radi o imovini velikih razmjera civilnog stanovništva.

 

Navedeni postupci optuženika koji živi u mjestu koje je pretežno nastanjeno Hrvatima, a koje on svojim postupcima želi učiniti etnički čistim, nastanjenim isključivo Srbima, dokazuju njegov cilj, dokazuje da on prihvaća velikosrpsku politiku o stvaranju srpske države u Republici Hrvatskoj.

 

Utvrdivši činjenično stanje na osnovi iskaza saslušanih svjedoka i ostalih provedenih dokaza sud je poklonio vjeru svjedocima i došao do zaključka da su oni istinito iskazali pred sudom. Svjedok Milivoj Banić po nacionalnosti je Srbin, njemu je kuća zapaljena, sin mu je pobjegao iz Republike Hrvatske, iskazi ostalih saslušanih svjedoka uklapaju se u ono što svjedok Banić iskazuje, pa nema razloga da svjedok Milivoj Banić lažno tereti optuženika.

 

Upozoren da kod iskaza svjedoka koji terete poriče da je bilo što počinio, pa da je njegova obrana neuvjerljiva, makar je njegovo pravo da se pred sudom brani kako to on hoće, opt. Banić na glavnoj raspravi ostao je kod svoje obrane da ništa nije učinio, da ni jednog Hrvata u Lepurima nije uvrijedio. Navedenim upozorenjem sud je optuženiku pružio priliku da izmjenom svoje obrane eventualno dovede u sumnju makar u dijelu iskaze svjedoka, što optuženik nije učinio, uporno tvrdeći da ništa od onoga nije počinio što mu se javnom optužbom stavlja na teret.

 

Ocjenjujući ovakvu obranu optuženika sud je zaključio da opt. Banić nema argumenata da ospori iskaze svjedoka, pa u situaciji u kojoj se je našao da je došao do zaključka da poricanjem svega što mu se stavlja na teret može, ako ne izbjeći krivičnu odgovornost za počinjeno djelo, umanjiti stupanj svoje krivnje.

 

Nalazeći da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno provedenim dokazima sud je odbio prijedlog branitelja optuženika da se kao svjedoci saslušaju Gajić Mate, Pavlović Ika, Bogunović Mate i Klarić Stipe i to na okolnost ponašanja optuženika u kritičnom razdoblju, od kojih su dvojica svjedoka iz Bulića i Provića, pa je za pretpostaviti da oni i nemaju neposrednog saznanja o postupcima optuženika u Lepurima.

 

Kako tijekom vođenja ovog krivičnog postupka uračunljivost optuženika ni ju jednom trenutku nije dovedena u pitanje sud je na osnovi provedenih dokaza zaključio da su se u ponašanju opt. Bogdana Banića stekla sva bitna obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st. 1. OKZ RH, pa ga je za navedeno djelo proglasio krivično odgovornim i osudio po zakonu.

 

Proglasivši optuženika krivično odgovornim za djelo iz čl.120.st.1. OKZ RH, koje je činjenično opisano u izreci presude trebalo je optuženiku odmjeriti kaznu i to polazeći od težine djela i stupnja krivične odgovornosti optuženika.

 

Nije sporno da učestalost krivičnih djela u ovom ratu protiv čovječnosti i međunarodnog prava, pa tako i djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva govore o povećanoj društvenoj opasnosti počinioca tih djela. Odmjeravajući kaznu optuženiku sud je cijenio brojnost inkriminiranih radnji predviđenih za navedeno djelo, te posljedice nastale izvršenjem djela.

 

Kao olakotno sud je optuženiku uzeo njegovu dob, optuženik je star 58 godina, činjenicu da ima staru i bolesnu majku, te suprugu o kojima se on mora brinuti izdržavati ih, kao i to što mu je zapaljena kuća.

 

Iz kaznenih podataka za optuženika proizlazi da je on osuđivan za lakša krivična djela, pa tako posljednji puta presudom Općinskog suda u Benkovcu 1967. godine za krivično djelo samovlašća iz čl.218.st.1. KZ i to na novčanu kaznu u iznosu od 100 dinara, međutim kako je od toga prošlo više godina sud mu dosadašnju osuđivanost nije uzeo kao okolnost koja bi bila od većeg značaja za odluku u ovom krivičnom predmetu.

 

Ocjenom svih navedenih okolnosti sud je opt. Bogdanu Baniću za označeno krivično djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 godina nalazeći da je ovako odmjerena2 kazna odgovarajuća težini počinjenog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika.

 

Kako se opt. Banić nalazi u pritvoru od 11. rujna 1995. godine to mu se po čl. 45.OKZ RH vrijeme provedeno u pritvoru uračunava u kaznu zatvora.

 

Optuženiku je u krivičnom postupku postavljen branitelj po službenoj dužnosti koji je popisao trošak zastupanja, pa je sud optuženika obavezao da naknadi trošak u iznosu od 1.600,00 kn i to primjenom čl. 90. ZKP, dok ga je u ostalom dijelu oslobodio dužnosti naknade troškova postupka. Ovo zbog toga što optuženik, zbog situacije u kojoj se našao, nije u mogućnosti platiti ostale troškove postupka.

 

 

Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Zadru, 6. studenog 1995.godine

 

ZAPISNIČAR                                                                         PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljiljana Gulan                                                                        Dubravko Krpina

 

 

PRAVNA POUKA :

 

 

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 15 dana, računajući od dana prijema pismenog otpravka presude.

 

Žalba se u odgovarajućem broju primjeraka - za prvostupni, drugostupni sud i protivnu stranku - podnosi nesrodno ovom sudu ili na zapisnik kod ovog suda ili putem preporučenom pošiljkom.

 

Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi

 

 

DNA :

 

  1. Okružnom DO Zadar - 2x
  2. Optuženiku
  3. Branitelju optuženog
  4. U spis.

Lasinja - SI-0056




ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

U  S I S K U

 

BROJ: KT-63/96

Sisak, 14. studenog. 1996.

 

 

MU/JG

 

Ž U P A N I J S K O M    S U D U

 

S I S A K

 

 

Temeljem članka 41. stavka 2. točke 3. ZKP-a, podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

Okr. PAVLOVIĆ NIKOLE, zv. "Kovan" , sina Marka i Marije, dje. Kličković,

stanuje u Kirinu, Općina Gvozd Kirin 97, rođenog 06.03.1937.g. u Kirinu, Srbina, drž. RH, poljoprivrednika, oženjenog, 3 djece, nalazi se u pritvoru Županijskog suda u Sisku

od 18.srpnja 1996.g.

 

 

da je:

u vremenskom periodu od mjeseca studenog 1991. godine do kolovoza 1995. godine, u selu Crna Draga općina Lasinje i selu Kirin općina Gvozd, prethodno pristupivši u para vojne formacije tzv. "Republike Srpske Krajine", očito nezadovoljan demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osobama za vrijeme rata, sudjelujući u sastavu baterije haubica od 105 mm, sa borbenih položaja pucao iz topova po selima uz rijeku Kupu nastanjenim civilnim stanovništvom, pa je tako u više navrata učestvovao u bombardiranju sela Pisarovina, Jamnička Kiselica, Lasinja i drugim selima pretežno nastanjenih hrvatskih pučanstvom, gađajući civilne objekte u tim selima, pri čemu je na civilnim objektima pričinjena šteta velikih razmjera, a od bombardiranja je smrtno stradalo više civilnih osoba, dok je veći broj civilnog stanovništva protjerano iz svojih kuća,

 

dakle, kršeći pravila za vrijeme oružanog sukoba izvršen napad na civilno stanovništvo bez izbora cilja te pri tom je veći broj osoba izgubio život te uništio imovinu u velikim razmjerima,

 

pa, daje time počinio kazneno djelo protiv čovječanstva i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

 

S T O G A  P R E D L A Ž E M

1/ da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,

 

2/ da se na glavnu raspravu iz pritvora izvedene okr. Pavlović Nikola (26. i 27.), Pavlović Dragica ( 43. i 44.),

 

3/ da se na glavnoj raspravi uzme uvid u fotodokumentaciju MUP - RH ( 51­56 ), zapisnik o uviđaju ( 62. i 63.),

 

4/ da se protiv okr. Pavlović Nikole produži pritvor do okončanja postupka, a iz razloga zbog kojeg je pritvor bio i određen ( 182. st. 1. ZKP-a).

 

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E

 

 

Na temelju podataka kaznene prijave PU Sisačko-Moslavačka pod brojem KU­77/96 od 17.07.1996. godine, te rezultata prikupljenih obavijesti proizašla je osnovana sumnja da je Pavlović Nikola počinio kazneno djelo iz članka 120. st. 1. OKZRH, stoga je

istražnom sucu Županijskog suda u Sisku je bio stavljen zahtjev za provođenje istrage u pravcu navedenog kaznenog djela, kojim zahtjevom se u cijelosti saglasuje istražni sudac, te pod brojem KIO 101/96 dana 18. srpnja 1996. godine donio rješenje o provođenju istrage.

 

Dajući svoju obranu u toku prethodnog postupka okr. Pavlović Nikola naveo

je pred istražnim sucem da je 05.11.1991. godine bio mobiliziran u para vojne formacije tzv. "Krajine", sve do 10.07.1992. godine kada je dolaskom UMPROFORA bio demobiliziran. Tijekom boravka u para vojnim formacijama bio je zadužen sa puškom "PAP" sa 20 metaka. Kategoričan je u tvrdnji da nije sudjelovao u nikakvom borbenom djelovanju. Kao starija osoba čuvao je stražu. Tijekom izbijanja oružane pobune bio je raspoređen kod sela Crna Draga. Sjeća se da je tamo bilo oko 50 do 60 ljudi, a zapovjednik je bio Mraović Damjan, a njegov zamjenik bio je Mraović Branko.

 

Nakon demobilizacije nije bio aktivno uključen u para vojne formacije "SAO Krajine", osim mjesec dana u vrijeme napada orkanima na Zagreb. Tada je bio raspoređen u selo Cvetinovac, gdje je čuvao stražu.


 

Inače baterija gdje je čuvao stražu borbeno je djelovala prema selima Pisarovini, Jamničkoj Kiselici, Lasinju te po mjestima uz rijeku Kupu.

 

Posebno napominje u svojoj obrani da je tijekom boravka u para vojnim formacijama ispalio svega tri metka iz puške, sa kojim je bio zadužen, a što se tiče granatiranja to su činili haubice, po naredbi čiji su poslužioci bili pretežito mlađi ljudi.

 

Saslušana kao svjedok Pavlović Dragica, inače supruga okr. Pavlović Nikole navela je pred istražnim sucem da je njezin suprug bio uključen u para vojne formacije tzv. "Krajine" i to tek nakon pada Viduševca, poznato je da je okrivljen uključen od 1991. godine u para vojne formacije. Sjeća se da je okrivljeni bio raspoređen u selo Crnu Dragu. Okrivljeni je bio zadužen sa puškom i bio je obučen u 5MB uniformu. Poslije je bio prebačen kod topova. Okrivljeni je bio u bivšoj JNA "artiljerac". Sa okrivljenim nije bila u dobrim odnosima. Tvrdi da je okrivljeni povremeno dolazio kući i ponovno se vraćao na borbeni položaj, kod topova. Sjeća se da mu je komandant bio Čedo Bulat.

 

Inače tijekom rata zajedno sa okr. Pavlović Nikolom je živjela u selu Kirin. Inače okrivljeni je kroz tri godine, dok je rat trajao nosio bradu koju, nije htio obrijati. Na njene riječi da se opere i obrije, okrivljeni joj je odgovorio da kakav bi on bio četnik kad bi obrijao bradu.

 

Sjeća se da je jednom prilikom okrivljeni sa jednim čovjekom dovezao kući pšenicu i krumpir, no nije poznato od kuda je to okrivljeni dovezao.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja tijekom istrage sa pouzdanom sigurnošću se može zaključiti da je okr. Pavlović Nikola učinio inkriminirano djelo, a na način pobliže opisano u dispozitivu ove optužnice.

 

Takav zaključak proizlazi iz djelomičnog priznanja samog okrivljenog Pavlović  Nikole, koji ističe da je po izbijanju oružane pobune, aktivno se uključio u para vojne formacije tzv. "Krajine" nadalje iz iskaza svjedoka Pavlović Dragice proizlazi daje okrivljeni Pavlović Nikola tijekom rata bio zadužen sa puškom, mecima, a nešto kasnije zauzimao je položaje kod haubica. Noturno je da je okrivljeni Pavlović Nikola sa većim brojem za sada neidentificiranim pripadnicima para vojnih formacija borbeno djelovao po selima uz Kupu, da su se usljed tako borbenih djelovanja na imovini pušćana hrvatske nacionalnosti nanesene ogromne štete, te da je veći broj civilnih osoba smrtno stradalo, a znatan broj je i ranjen.

 

Tražeći uzroke ekcesnog ponašanja okrivljenika Pavlović Nikole s pouzdanom se sigurnošću može zaključiti da je okrivljeni Pavlović Nikola očito bio nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, pa i u cilju podrivanja i baranja demokratskog društva u Republici Hrvatskoj aktivno se uključio u para vojne formacije tzv. "Krajine".


 

Slijedom izloženog ola. Pavlović Nikola je takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja utuženog kaznenog djela, zbog čega se ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.

ZAMJENIK

ŽUPANIJSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA

 

MILJENKO UGARKOVIĆ

 

 

Lasinja - SI-0056




ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

U  S I S K U

 

BROJ: KT-63/96

Sisak, 14. studenog. 1996.

 

 

MU/JG

 

Ž U P A N I J S K O M    S U D U

S I S A K

 

 

Temeljem članka 41. stavka 2. točke 3. ZKP-a, podižem

 

O P T U Ž N I C U

 

protiv:

Okr. PAVLOVIĆ NIKOLE, zv. "Kovan" , sina Marka i Marije, dje. Kličković,

stanuje u Kirinu, Općina Gvozd Kirin 97, rođenog 06.03.1937.g. u Kirinu, Srbina, drž. RH, poljoprivrednika, oženjenog, 3 djece, nalazi se u pritvoru Županijskog suda u Sisku

od 18.srpnja 1996.g.

 

 

da je:

u vremenskom periodu od mjeseca studenog 1991. godine do kolovoza 1995. godine, u selu Crna Draga općina Lasinje i selu Kirin općina Gvozd, prethodno pristupivši u para vojne formacije tzv. "Republike Srpske Krajine", očito nezadovoljan demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, a u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osobama za vrijeme rata, sudjelujući u sastavu baterije haubica od 105 mm, sa borbenih položaja pucao iz topova po selima uz rijeku Kupu nastanjenim civilnim stanovništvom, pa je tako u više navrata učestvovao u bombardiranju sela Pisarovina, Jamnička Kiselica, Lasinja i drugim selima pretežno nastanjenih hrvatskih pučanstvom, gađajući civilne objekte u tim selima, pri čemu je na civilnim objektima pričinjena šteta velikih razmjera, a od bombardiranja je smrtno stradalo više civilnih osoba, dok je veći broj civilnog stanovništva protjerano iz svojih kuća,

 

dakle, kršeći pravila za vrijeme oružanog sukoba izvršen napad na civilno stanovništvo bez izbora cilja te pri tom je veći broj osoba izgubio život te uništio imovinu u velikim razmjerima,

 

pa, daje time počinio kazneno djelo protiv čovječanstva i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

 

S T O G A  P R E D L A Ž E M


1/ da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,

 

2/ da se na glavnu raspravu iz pritvora izvedene okr. Pavlović Nikola (26. i 27.), Pavlović Dragica ( 43. i 44.),

 

3/ da se na glavnoj raspravi uzme uvid u fotodokumentaciju MUP - RH ( 51­56 ), zapisnik o uviđaju ( 62. i 63.),

 

4/ da se protiv okr. Pavlović Nikole produži pritvor do okončanja postupka, a iz razloga zbog kojeg je pritvor bio i određen ( 182. st. 1. ZKP-a).

 

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E

 

 

Na temelju podataka kaznene prijave PU Sisačko-Moslavačka pod brojem KU­77/96 od 17.07.1996. godine, te rezultata prikupljenih obavijesti proizašla je osnovana sumnja da je Pavlović Nikola počinio kazneno djelo iz članka 120. st. 1. OKZRH, stoga je

istražnom sucu Županijskog suda u Sisku je bio stavljen zahtjev za provođenje istrage u pravcu navedenog kaznenog djela, kojim zahtjevom se u cijelosti saglasuje istražni sudac, te pod brojem KIO 101/96 dana 18. srpnja 1996. godine donio rješenje o provođenju istrage.

 

Dajući svoju obranu u toku prethodnog postupka okr. Pavlović Nikola naveo

je pred istražnim sucem da je 05.11.1991. godine bio mobiliziran u para vojne formacije tzv. "Krajine", sve do 10.07.1992. godine kada je dolaskom UMPROFORA bio demobiliziran. Tijekom boravka u para vojnim formacijama bio je zadužen sa puškom "PAP" sa 20 metaka. Kategoričan je u tvrdnji da nije sudjelovao u nikakvom borbenom djelovanju. Kao starija osoba čuvao je stražu. Tijekom izbijanja oružane pobune bio je raspoređen kod sela Crna Draga. Sjeća se da je tamo bilo oko 50 do 60 ljudi, a zapovjednik je bio Mraović Damjan, a njegov zamjenik bio je Mraović Branko.

 

Nakon demobilizacije nije bio aktivno uključen u para vojne formacije "SAO Krajine", osim mjesec dana u vrijeme napada orkanima na Zagreb. Tada je bio raspoređen u selo Cvetinovac, gdje je čuvao stražu.


 

Inače baterija gdje je čuvao stražu borbeno je djelovala prema selima Pisarovini, Jamničkoj Kiselici, Lasinju te po mjestima uz rijeku Kupu.

 

Posebno napominje u svojoj obrani da je tijekom boravka u para vojnim formacijama ispalio svega tri metka iz puške, sa kojim je bio zadužen, a što se tiče granatiranja to su činili haubice, po naredbi čiji su poslužioci bili pretežito mlađi ljudi.

 

Saslušana kao svjedok Pavlović Dragica, inače supruga okr. Pavlović Nikole navela je pred istražnim sucem da je njezin suprug bio uključen u para vojne formacije tzv. "Krajine" i to tek nakon pada Viduševca, poznato je da je okrivljen uključen od 1991. godine u para vojne formacije. Sjeća se da je okrivljeni bio raspoređen u selo Crnu Dragu. Okrivljeni je bio zadužen sa puškom i bio je obučen u 5MB uniformu. Poslije je bio prebačen kod topova. Okrivljeni je bio u bivšoj JNA "artiljerac". Sa okrivljenim nije bila u dobrim odnosima. Tvrdi da je okrivljeni povremeno dolazio kući i ponovno se vraćao na borbeni položaj, kod topova. Sjeća se da mu je komandant bio Čedo Bulat.

 

Inače tijekom rata zajedno sa okr. Pavlović Nikolom je živjela u selu Kirin. Inače okrivljeni je kroz tri godine, dok je rat trajao nosio bradu koju, nije htio obrijati. Na njene riječi da se opere i obrije, okrivljeni joj je odgovorio da kakav bi on bio četnik kad bi obrijao bradu.

 

Sjeća se da je jednom prilikom okrivljeni sa jednim čovjekom dovezao kući pšenicu i krumpir, no nije poznato od kuda je to okrivljeni dovezao.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja tijekom istrage sa pouzdanom sigurnošću se može zaključiti da je okr. Pavlović Nikola učinio inkriminirano djelo, a na način pobliže opisano u dispozitivu ove optužnice.

 

Takav zaključak proizlazi iz djelomičnog priznanja samog okrivljenog Pavlović  Nikole, koji ističe da je po izbijanju oružane pobune, aktivno se uključio u para vojne formacije tzv. "Krajine" nadalje iz iskaza svjedoka Pavlović Dragice proizlazi daje okrivljeni Pavlović Nikola tijekom rata bio zadužen sa puškom, mecima, a nešto kasnije zauzimao je položaje kod haubica. Noturno je da je okrivljeni Pavlović Nikola sa većim brojem za sada neidentificiranim pripadnicima para vojnih formacija borbeno djelovao po selima uz Kupu, da su se usljed tako borbenih djelovanja na imovini pušćana hrvatske nacionalnosti nanesene ogromne štete, te da je veći broj civilnih osoba smrtno stradalo, a znatan broj je i ranjen.

 

Tražeći uzroke ekcesnog ponašanja okrivljenika Pavlović Nikole s pouzdanom se sigurnošću može zaključiti da je okrivljeni Pavlović Nikola očito bio nezadovoljan sa nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, pa i u cilju podrivanja i baranja demokratskog društva u Republici Hrvatskoj aktivno se uključio u para vojne formacije tzv. "Krajine".


 

Slijedom izloženog ola. Pavlović Nikola je takvim svojim postupanjem ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja utuženog kaznenog djela, zbog čega se ova optužnica ukazuje kao opravdana i na zakonu osnovana.



ZAMJENIK

ŽUPANIJSKOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA

 

MILJENKO UGARKOVIĆ

 

 

Krusevo - ZD 0011

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU                                                                       Kio – 311/94

- Istražni centar -

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Istražni sudac Županijskog suda u Zadru, u kaznenom predmetu protiv okr. Borisa Pupovac zv. "Bore" iz Bilišana i dr., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. OKZ RH, temeljem odredbe članka 150. stavak 2. ZKP, odlučujući po Zahtjevu za provedbu istrage Županijskog državnog odvjetnika u Zadru br. KT-44/92. od 19. prosinca 1994. godine, dana 16. svibnja 1997. godine,

 

r i j e š i o    j e

 

Protiv okrivljenika:

1/ BORISA PUPOVAC zv. "Bore" sina Stevana, rod. 7. rujna 1963.g. u Zadru, iz Bilišana Opć. Obrovac, Srbina, drž. RH

 

2/ SRETKA PUPOVAC zv. "Željko" sina Dmitra i Marte, rod. 28. ožujka 1957.g. u Bilišanima, Opć. Obrovac, gdje i živi, Srbina, drže RH,

 

3/ MIRKA PUPOVAC sina Dmitra i majke Marte, rođenog 11. travnja 1963.g. u Bilišanima, ranije Opć. Obrovac, gdje je i živio, Srbina, drže RH ,

 

 

PROVEST ĆE SE ISTRAGA

 

jer postoji osnovana sumnja i to:

 

da su 31. prosinca 1991. godine u Kruševu, kao pripadnici milicije tzv. Republike Srpske Krajine, slijedeći na privremeno zaposjednutom području velikosrpsku ideju etničkog  čišćenja od strane nesrpskog pučanstva, protivno čl.3.toč 1a. Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, prihvaćenoj u Ženevi 1949.g. kao i čl. 4. i čl. 13. Dopunskog protokola uz tu konvenciju o zaštiti žrtava ne međunarodnih oružanih sukoba /protokol II/ u dvorištu kuće Mile Župan, rođenog 1922.g., ovoga zaklali nožem, a njegovu suprugu Stanu Župan, rođenu 1926. godine kao i Mariju Župan rođenu 1914.godine, ubili pucanjem iz automatskog oružja iz neposredne blizine, pri čemu rečene osobe nisu pružale nikakav otpor,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba te vršeći osobni napad na pojedine civilne osobe ubili te civilne osobe,

 

pa da su time počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva, označeno u članku 120. stavak 1. OKZ RH.

 

 

 

II  ODREĐUJE SE PRITVOR

 

 

Po zakonskom osnovu iz članka 182.stavak 1. ZKP, koji pritvor se okrivljenicima ima. računati počev od lišenja slobode, te po ovom rješenju može trajati najdulje mjesec dana.

 

Obrazloženje

 

Županijski državni odvjetnik u Zadru podnio je protiv okr. ad 1/ - 3/ Zahtjev za provedbu istrage br. kT-44/92. od 19. prosinca 1994. godine, zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo pobliže naznačeno pod toč. I izreke.

Zahtjev je osnovan.

Prije donošenja ovog rješenja okrivljenike nije bilo moguće ispitati obzirom da su u bijegu, pa je zbog opasnosti od odgode istragu valjalo otvoriti temeljem odredbe članka l50. stavak 2. ZKP.

 

Osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret proizlazi iz izjava i svjedočkih iskaza zarobljenih pripadnika paravojnih postrojbi pobunjenih Srba s područja općine Obrovac, kao i iz drugih spisu priležećih dokaza i obavijesti, koji su međusobno podudarni, pa je temeljem odredbe članka l50.stavak 2. ZKP valjalo otvoriti istragu, kako bi se prikupili dokazi i podaci sukladno odredbi članka l48.stavak 2. ZKP.

 

Istovremeno, valjalo je protiv sve trojice okrivljenika odrediti pritvor, obzirom da se okrivljenicima stavlja na teret učin kaznenog djela za koje je pritvor obvezatan, glasom odredbe članka 182. stavak 1. ZKP-

 

U Zadru, 16. svibnja 1997. godine.

ISTRAŽNI SUDAC

Branko Brkić

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

.

 

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 3 dana, računajući od dana dostave.

Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zadru, a o istoj odlučuje vijeće tog Suda.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

 

DOSTAVITI:

1/ ŽDO - Zadar

2/ 0krivljenicima putem oglasne ploče

3/ Pismohran

Kozibrod - SI 0089


 

 

OKRUŽNO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO

S I S A K

 

BROJ: KT-61/93

Sisak, 4. studeni 1994.

 

MU/MG

 

 

Ž U P A N I J S K O M    S U D U

 

S  I  S  A  K

 

 

Temeljem članka 41. stavak 2. točka 3. ZKP-a, podižem

O P T U Ž N I C U

 

p r o t i v:

 

 

I. okr. PREDRAGA ORLOVIĆA, zv. "Peđa" , sina Milana, rođenog

27.03.1965.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru. Ul. Miloša Čavića br. 3, Srbina, drž. RH, poljoprivrednik, nalazi se u bijegu,

 

II. okr. MILANA BEGOVIĆA, sina Mirka, rođe. 01.11.1964.g. u Dvoru, drž. RH, sa prebivalištem u Ul. J. Vraneševića br. 62, Srbina, nalazi se u bijegu,

 

III. okr. NEDJELJKA PAŠIĆA, sina Mihajla, rođ. 02.09.1962.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 72, drž. RH, Srbin, nalazi se u bijegu,

 

IV. okr. PREDRAGA KORIZMA, sina Dušana, zv. "Miša", rođenog 07.09.1966.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 29, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

V. okr. NENADA KORIZMA, sina Dušana, zv. "Miša", rođenog 07.05.1970.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 29, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

VI. okr. LEONARDA JANKOVIĆA, sina Jovana, rođenog 03.12.1972.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 6, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

 

VII. okr. TOŠE SUNDAĆA, sina Milana, rođenog 28.10.1946.g. u D. Javornju, općina Dvor, sa prebivalištem u Ul. Miloša Čavića br. 12, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

VIlI. okr. DRAGE KLADARA, sina Ilije, rođenog 26.05.1957.g. u Dvoru, sa prebivalištem u selu Hrtići br. 12A, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

IX. okr. DUBRAVKA KOVAČEVIĆA, sina Bože, rođenog 06.06.1954.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 6, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

X. okr. DRAGANA VRANEŠEVIĆA, sina Mile i Ljubice rođene Janić, rođenog 18.0l.1961.g. u Dvoru, prebivalište nepoznato, Srbin, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XI. okr. ĐURE ĐURIĆA, zv. "Đoko", sin Damjana, rođenog 20.05.1954.g. u selu Unčani, sa prebivalištem u selu Unčani br. 34, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XII. okr. SLAVKA TADIĆA, sina Marka, rođenog 05.12.1950.g. u selu Grmušani, općina Dvor, sa prebivalištem u selu Zamlaća br. 14, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XIII. okr. MIRKA TOMAŠEVIĆA, sina Nikole, rođenog 06.03.1933.g. u Hrtiću, općina Dvor, sa prebivalištem u selu Zamlaća br. 5, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XIV. okr. NIKOLE BORČIĆA, sina Đure, rođenog 15.03.1944.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. M. Marića br. 8, referenta, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XV. okr. GORANA BARAČA, sina Nikole, rođenog 19.03.1966.g. u Sisku, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 6, strojobravara, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XVI. okr. MILE SUNDAĆA, sina Đure, rođenog 30.03.1958.g. u Dvoru, sa prebivalištem u selu D.Javoranj, Srbina, drž. RH, trgovca, nalazi se u bijegu,

XVII. okr. DUŠANA BADIĆA, sina Ibrahima, zv. "Piceduje", rođenog 29.09.1965.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. 1. maja bb, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XVIII. okr. DALIBORA BOROTE, zv. "Beni" , sin Zore, rođenog 22.05.1970.g. u Sisku, sa prebivalištem u Dvoru, Trg M. Tita br. 23, nalazi se u bijegu,

 

XIX. okr. JANA JANKOVIĆA, sina Jovana, rođenog 27.01. 1960.g. u mjestu Rumaržov, Češkoslovačka, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 6, gradj. tehničara, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XX. okr. NIKOLE SUNDAĆA, sina Đure, rođenog 17 .08.1956.g. u Dvoru, odjavio se 06.03. 1991.g. za opć. Bos.Novi, R BiH, Srbin, nalazi se u bijegu,

 

XXI. okr. RADE TINTORA, sina Branka, rođenog 15.11.1955.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. M.Marića br. 2, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXII. oor. RADE LUKAČA, sina Mirka, rođenog 17.12.1955.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. M.Marića br. 38, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXIII. okr. MATIJE CVTOJEVIĆA, sina Đure, rođenog 25.06.1951.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. 1. maja br. 9, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXIV. okr. MIRKA DRAČA, sina Ljubana, rodjenog 14.05.1968.g. u Dvoru, sa prebivalištem u selu Matijevići, M. Tita br. 59, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXV. okr. SIME GAIĆA, sina Adama, rođenog 12.01.1947.g. u selu Hrtić, općina Dvor, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Jove Vraneševića br. 15, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXVI. okr. MILANA JOKE, (iz Šegestina, sa prebivalištem u Divuši, stan u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva) sin Đure, rođenog 09.10.1941.g. u selu Trgovi, općina Dvor, Srbina, drž. RH, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. Bratstva i jedinstva br. 25, nalazi se u bijegu,

 

XXVII. okr. MUSTAFE KADUNIĆA, zv. "Muta", sin Mehe, rođenog 09.12.1965.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. 1. maja br. 17, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXVIII. okr. SEBASTIANA SANELA, sina Mehe, rođenog 18.08.1956.g. u selu Kozarac, Prijedor, R BiH, fizički radnik, Srbina, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. 1. maja 3, nalazi se u bijegu,

 

 

XXIX. okr. PERE KRNETE, zv. "Krmak", sina Đure, rođenog 31.01.1960. g. u B.Novom, R BiH, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. 1. maja 13, Srbina, nalazi se u bijegu,

 

XXX. okr. ŽELJKA ŽILIĆA, zv. "Žilja", sina Đure, rođenog 17.05.1955. g. u selu Draškovcu, općina Dvor, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. M.Marića br. 22, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXXI. okr. NIKOLE KRNJETE, sina Đure, rođenog 22.05. 1964.g. u Dvoru, sa prijavljenim prebivalištem u Zagrebu, Gombaševa ul. br. 13, radnika, Srbina, nalazi se u bijegu,

 

XXXII. okr. JOVE AKIKA, sina Stojana, rođenog 21.01. 1951.g. u Šamaričkoj Dragi, općina Dvor, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. 7 banijske udarne divizije bb, konobara, Srbina, nalazi se u bijegu,

 

XXXIII. okr. ĐORĐA BOROJEVIĆA, sina Jovana, rođenog 06.03.1953.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. M.Marića br. 25, blagajnika, Srbina, nalazi se u bijegu,

 

XXXIV. okr. ZORANA TADIĆA, sina Đure, rođenog 24.03.1967.g. u Dvoru, sa prebivalištem u Dvoru, Ul. M.Marića br. 7, studenta, Srbina, drž. RH, nalazi se u bijegu,

 

XXXV. okr. DUŠANA TOMAŠEVIĆA, sina Krste, rođenog 1964.g. u Dvoru, električara, nalazi se u bijegu,

 

 

 

da su:

 

 

dana 26. srpnja 1991. godine, u selima Zamlaća, Struga i Kozibord, prethodno pristupivši u paravojne formacije tzv. "Milicije Krajine", svi naoružani dugim pješačkim oružjem, te drugim teškim naoružanjem, a u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, sa kojim su bili očito nezadovoljni, nastojeći odcijepiti područja općine Kostajnica i Dvor od Republike Hrvatske i pripojiti ga para-državi "SAO Krajini", pa su u okviru takvog svog zločinačkog plana protivno odrednicama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, ušavši u navedena sela protjerali stanovništvo iz tih sela i to isključivo hrvatske nacionalnosti, vodili ga ispred sebe kao živi štit, palili i eksplozivnim napravama rušili kuće, a zatim iz vatrenog oružja ničim izazvanim ispaljivali hice na goloruko stanovništvo, pri čemu su usmrtili civile Blažević Milu, Žuljevac Paju, Knežević Paju, Begić Milu, Pušić Milu, Begić Mandu, Špančić Peru, Bartolović Milana, Gundić Žarka, Faljević Gorana, Perić Ivicu, Halapa Mladena, Vuk Branka, Šaronja Zorana, Vukas Davora, Filipović Željka, dok je veći broj civilnih osoba zadobio teške tjelesne povrede,

 

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba vršili ubistva civilnog stanovništva i pljačkali i uništavali imovinu u velikim razmjerima,

pa da su time učinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava ­ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva - označeno i kažnjivo po čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

S T O G A    P R E D L A Ž E M

 

 

1/ da se pred Vijećem Županijskog suda u Sisku održi glavna rasprava,

 

2/ da se glavna rasprava temeljem čl. 290. st. 3. ZKP-a održi u odsutnosti svih okrivljenih (1. okr. - XXXV. okr.),

 

3/ da se na glavnoj raspravi kao svjedoci saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

4/ da se na glavnoj raspravi uzme u uvid u kaznenu prijavu Policijske uprave Sisak oznake K-589/91 od 28.08.1991. godine.

 

 

 

O B R A Z L O Ž E N J E

 

 

Na temelju podataka kaznene prijave Policijske uprave Sisak oznake K-589/9l od 28.081991. godine, proizlazi da su 1. okr. Orlović Predrag i dr., prethodno pristupivši u paravojne formacije tzv. "Milicije Krajine", svi naoružani dugim pješačkim oružjem, ušavši u sela Zamlaća, Struga i Kozibrod, a u cilju podrivanja i obaranja novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj, nastojeći pripojiti ta područja "SAO Krajini", i protivno odrednicama Konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata, napali goloruko stanovništvo isključivo hrvatske nacionalnosti i ničim izazvani od njega, iz vatrenog oružja ispaljivali hice u njih, pri čemu je veći broj osoba usmrćen, a zatim eksplozivnim napravama uništili veći broj stambenih i gospodarskih objekata, pričinivši veliku materijalnu štetu .

 

Budući iz navoda podnesene kaznene prijave, te rezultata prikupljenih obavještenja proizašla je osnovana sumnja da su 1. okr. Orlović Predrag i dr. počinili kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZRH, stoga je protiv njih bio stavljen zahtjev za provođenje istrage istražnom sucu Županijskog suda u Sisku, koji se u cijelosti saglasio sa zahtjevom ovog državnog odvjetništva, te je pod brojem Kio-84/93 dana 15. listopada 1993. godine donio rješenje o provođenju istrage.

 

Tijekom istrage kao svjedoci su salušani xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Iz iskaza svjedoka xxxxxxxxxxxx proizlazi da poznaje sve osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak. Uoči događaja 26. srpnja 1991. godine, tj. 25. srpnja 1991. godine došao je kući u selo Zamlaća. Inače je sa većim djelom mještana svoga sela držao stražu u selu i to na relaciji Zamlaća-Kozibrod odnosno od Struge do Kuljana po svim hrvatskim selima. Dana 26. srpnja 1991. godine nalazio se kod svoje kuće u Zamlaći. Sjeća se da oko 09,15 sati je započeo jak minobacački napad iz pravca Gora i Javornja. Napad je isključivo vršen na sela u kojima je živjelo hrvatsko stanovništvo. Po njegovoj procjeni toga dana ispaljeno je oko stotinu granata. Napad je i nadalje nastavljen, i u daljnjem napadu palo je još oko stošezdeset granata. Dio granata pao je i na njegovo selo Zamlaća. Navodi da se sa nekoliko svojih prijatelja sklonio u jednu kuću. Nakon izvjesnog vremena, njegov susjed sa kojim se nalazio u društvu Begić Milan obavijestio ga je da iz pravca dvora nailaze četnici i da pred sobom gone civilno stanovništvo kao živi štit. Ističe da u prvi trenutak nisu povjerovali Begić Milanu, pa su svi izašli van iz kuće, te su se uvjerili u istinitost njegovih navoda. Četnici koji su ispred sebe tjerali civilno stanovništvo bili su obučeni u odjela policije tzv. Krajine. Navodi nadalje, da su četnici počeli pucati po njima, nakon čega su se sklonili u podrum. Ubrzo nakon toga četnici su došli do njegove kuće, provalili vrata od kuće i ušli u podrum. Sjeća se, da su u podrum kuće ušli Orlović Predrag, Begović Milan, Dragan Vranešević i Korizma Predrag, sve navedene osobe pomenuti svjedok tvrdi da od ranije poznaje, jer su se prije toga družili i zajedno izlazili. Nakon što ih je upitao, što je to, Begović Milan ga je udario u predio bubrega kundakom, rekavši mu pritom" gdje ti je zdravi bubreg?", jer je isti znao da sam bez jednog bubrega. Nakon tog udarca pao je u nesvijest. Nakon toga 1. okr. Orlović Predrag dao je nož Korizma Predragu i rekao mu da me zakolje, opsovavši mu pritom ustašku majku. Reagirao je na način, govoreći kako mogu biti ustaša kada je moja majka pravoslavka kao i njegova. No ubrzo nakon toga uslijedio je još jedan udar od strane 1. okr. Orlović Predraga. Došavši svijesti, sjeća se da se našao u koloni sa ostalim ljudima, a ta kolona kretala se u pravcu Struge. Iza kolone su išli četnici, vozeći se na kamionu na kojem je bio instaliran top. Uz top su se nalazili Sundač Tošo i Barač Ivan. Iza kamiona kretalo se policijsko vozilo. Krećući se u pravcu Struge pomenuti svjedok tvrdi da su ih četnici gotovo sve ljude u koloni fizički maltretirali. Na tom putu, koji je trajao oko sedam sati četnici su išli od kuće do kuće, izvlačili civile, pljačkali imovinu iz kuća te potom pucali po kućama, tako da je veći broj kuća u Zamlaći uništen. Došavši do sela Struga, sjeća se da je došlo do sukoba četnika i rezervnih policajaca MUP-a, pri čemu je uništen kamion na kojem se nalazio top. Nakon prve eksplozije bile su još dvije, tako da je tom prilikom i on sam ranjen od gelera kao i više ljudi. Sjeća se da su tom prilikom poginuli Blažević Mile, Begić Manda te Knežević Pajo.

 

Prilikom napada na Zamlaću i Strugu četnici su iz pojedinih sela odveli veći broj ljudi, među kojima je bio i njegov otac Špančić Pero te Bartolović Milan, koje osobe su sljedećeg dana u Dvoru usmrtile.

 

Sljedećeg dana se ponovo vratio u selo Zamlaća, a nakon toga u selo Strugu, gdje su se zadržali jedan dan. Sjeća se da su 29. srpnja 1991. godine gotovo svi stanovnici naprijed navedenih sela protjerani prema Kostajnici, zatim u Jasenovac, da bi se konačno nastanili u Zagrebu.

 

Posebno napominje u svom iskazu da sve okrivljene osobno poznaje, da su pripadali četničkim formacijama i da su svi oni sudjelovali u napadu na civilno stanovništvo naprijed navedenih hrvatskih sela. Inače četničke postrojbe bile su postavljene duž cijele prometnice Dvor-Kozibrod uz ivicu šume, a iza njih su nastupali kamioni koji su dovozili četničke snage.

 

Saslušani kao svjedoci tijekom istrage xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, inače neposredni očevidci dogadjaja gotovo su suglasno iskazali kao napred navedeni svjedok xxxxxxxxxxxx.

 

Na taj način tijekom istrage smatram utvrđenim da su 1. okr. Orlović Predrag i dr. počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

 

Takvo njihovo postupanje pravno je valjalo označiti kao počinjenje kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH.

 

Naime, na takav zaključak ukazuje niz okolnosti, posebno logično i uvjerljivo kazivanje saslušanih svjedoka tijekom istrage, koji su u svojim iskazima detaljno opisali po kojim je okolnostima došlo do napada na selo Kozibrod, Zamlaću i druga sela, pretežno nastanjena hrvatskim stanovništvom. Iz sadržaja iskaza pomenutih svjedoka proizlazi da je veći broj stanovništva hrvatske nacionalnosti, najprije bio izveden iz svojih kuća, a zatim kao živi štit vođen putem cestom Dvor-Kostajnica u pravcu Kostajnice. Saslušani svjedoci su detaljno opisali da su putem bili fizički maltretirani, a zatim dolaskom u selo Kozibrod napadnuti od okrivljenih iz vatrenog oružja, kojom prilikom je veći broj osoba usmrćen, a veći broj osoba je pritom zadobio teške tjelesne ozljede. Opisali su nadalje da su četnici prilikom ulaska u njihove kuće pljačkali imovinu, a veći broj kuća te gospodarskih objekata bio je spaljen, granatiran i gotovo potpuno uništen, tako da je nastupila šteta u velikim razmjerima.

 

Tražeći uzroke opisanog ponašanja okrivljenih konkretne zgode, očigledno je da oni leže u činjenici, da su okrivljeni nastupjelim demokratskim promjenama u Republici Hrvatskoj, bili očito nezadovoljni. Na nesumnjiv način je utvrđeno tijekom postupka, da su se priklonili četničkim formacijama, prihvatili ideje velikosrpske politike na ovom području, aktivno se uključili u oružanu pobunu na strani srpskih ekstremista, pristupivši u paravojne formacije tzv. "SAO Krajine", kojima je bio isključivo cilj obaranje i podrivanje novouspostavljenog demokratskog društva u Republici Hrvatskoj. Nadalje cilj im je bio odvajanje teritorija matice zemlje i pripajanja tog teritorija tzv. "SAO Krajini". Da bi ostvarili svoj zločinački naum okrivljeni su protjerali gotovo sve stanovništvo ne srpske nacionalnosti, pri čemu su kako je naprijed navedeno velik broj ljudi usmrtili i razorili velik broj stambenih i gospodarskih objekata, prethodno opljačkavši gotovo svu pokretnu imovinu stanovništva tog područja. Konkretni događaj u cijelosti potvrđuje naprijed iznijete zaključke, jer su okrivljeni napali civilno stanovništvo u kojem su živjeli pripadnici hrvatske nacionalnosti, ispoljivši pritom nesvakidašnju agresivnost i bezobzirnost prema njima, mada zato nisu imali nikakvog povoda, nisu bili ničim izazvani, a nesumnjivo su imali saznanja da stanovništvo navedenih sela nema kod sebe oružja kojim bi mogli pružiti adekvatan otpor.

 

Budući su okrivljeni svojim ponašanjem ostvarili sva objektivna i subjektivna obilježja utuženog kaznenog djela stoga se ova optužnica ukazuje opravdanom i na zakonu osnovanom.

 

 

ZAMJENIK

OKRUŽNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA

MILJENKO UGARKOVIĆ

 

Kozibrod - SI 0059


 

VOJNO TUŽITELJSTVO

U ZAGREBU

 

BROJ: KTV-304/94

Zagreb, 24. studenog 1994.

ČF/SK

 

 

VOJNOM SUDU

Z A G R E B

 

 

Temeljem čl. 41 st. 2 toč. 3. Zakona o krivičnom postupku podižem

 

 

 

O P T U Ž N I C U

 

 

protiv:

 

NOVICE SIMIĆ, rođenog 1.1.1943. u Sarajevu, drže RH, po narodnosti Srbin, ostali podaci nepoznati, nalazi se u bijegu,

 

 

da je:

 

tijekom 1991. godine, pa i nakon stupanja na snagu Zakona o oprostu 25. rujna

1992. godine, na području Kostajnice, Kozibroda te Okučanima, priključio se neprijateljskim postrojbama s ciljem da se spomenuta područja osvoje i pripoje tzv. "Velikoj Srbiji", pa je tako dana 26. srpnja 1991. godine sudjelovao u okviru paravojnih formacijama tzv. "SAO Krajine", u napadu na Kozibrod kojom prilikom su poginuli Goran Fadljević i 2 djelatnika PU Sisak, 3. područje Kozibroda je privremeno zauzeto,

 

- d a k 1 e, pokušao upotrebom sile  otcijepiti dio teritorija RH i pripojiti ga drugoj

državi, a posljedica djela je smrt više osobe i veljka razaranja,

 

-        pa da je time počinio krivično djelo protiv RH ugrožavanjem teritorijalne

ukupnosti opisano u čl. 231 st. 1 u svezi  čl. 244. st. 1 krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

STOGA PREDLAŽEM:

 

  1. da se održi glavna i javna rasprava pred tim sudom kao stvarno i mjesno

nadležnim temeljem čl. 22 st. 1 ZKP-a, Odluke predsjednika Republike o vojno područnoj podjeli RH te čl. 4 Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenost! RH (NN 67/91 i 25/92),

 

2) da se na glavnu raspravu pozove okr. Novica Simić, a u svojstvu svjedoka da se

pozovu i saslušaju xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

3) temeljem čl. 262 st.2 Zakona o kriv. postupku pred lažem da se optuženiku

Novici Simić odredi pritvor iz razloga navedenih u čl. 182 st. 2 toč. 1, 2, 3 i 4 ZKP-a,

 

4) temeljem čl. 290 st. 3 Zakona 2 krivičnom postupku predlažem da se

optuženiku Novici Siimić sudi u odsutnosti.

 

 

 

OBRAZLOŽENJE:

 

Vojno tužiteljstvo u Zagrebu zaprimilo je na nadležno postupanje krivičnu prijavu

sa posebnim izviješćem Policijske uprave Zagreb Odjel za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta br. P-110/93 od 25. svibnja 1993. godine protiv Novice Simić zbog krivičnog djela iz čl. 231 st. 1 Krivičnog zakona Republike Hrvatske.

 

U svezi sa podnesenom prijavom provedena je istraga pred istražnim sucem

Vojnog suda u Zagrebu tijekom koje su saslušani svjedoci   xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, dok okrivljenik nije mogao biti ispitan budući da se nalazi u bijegu.

 

Saslušan pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu svjedok xxxxxxxxxxxxx

(list 23-24 spisa), iskazuje da se kritičnog dana nalazio sa ostalim pripadnicima PU Zagreb u Hrvatskoj Kostajnici, kada je 26.7.1991. godine na Kostajnicu bila otvorena minobacačka vatra a čule su se i eksplozije iz pravca Kozibroda. Od svog zapovjednika Slavka Marića bilo je  zatraženo da se jave dobrovoljci koji su trebali na čelu kolone tenkova osiguravati tu kontrolu, a koja se trebala kretati iz pravca Siska i dolaskom do Hrvatske Kostajnice prema Kozibrodu. U Hrvatskoj Kostajnici bili su stacionirani u podrumu bivšeg štaba TO te su tu trebali sačekati tu kolonu tenkova bivše "JNA".

Negdje između 14,00-15,00 sati čula su se brujanja tenkovskih motora, te prije njihovog mjesta, postoji jedno raskrižje koje se jednim pravcem odvaja prema Kozibrodu, a drugim prema centru grada. Zapovjednik u prvom tenku koji je bio u kupoli, te sa gornjim dijelom iznad kupole imao je na sebi oficirsku svečanu ini formu bivše "JNA" te je po činu bio kapetan lli kapetan prve klase koliko je svjedok sa razdaljine mogao vidjeti, a na glavi je imao tenkovsku kapu - kacigu. U njihovom vozilu "Puh-terenski", osim svjedoka bili su xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx te policajac iz Hrvatske Kostajnice po prezimenu xxxxxxxxxx. U jednom momentu, nakon otprilike 500 metara do 1 kilometra u pravcu Kozibroda otvorena je vatra iz prvog tenka pješadijskog naoružanja i to automatskim između kratkog i srednjeg rafala, oko 7 metaka. Osjetio je bol u kažiprstu desne ruke i vidio kako mu se tkivo na prstu rasprskava i udara li desno rame koje mu je kasnije bilo krvavo. U jednom momentu, odnosno nešto nakon toga taj prvi tenk je desnom gusjenicom zahvatio njihovo vozilo jer su bili potpuno uz desni kraj ceste koliko su mogli gibati desno, obzirom na konfiguraciju tla s desne strane puta jer prethodno prije nego što je na njihovo vozilo otvorena vatra iz tog prvog tenka, taj njihov zapovjednik je rukom kazivao da se maknemo desno, što su i učinili. Prije otvaranja vatre cijev topa je spustio prema dolje te je išla lijevo-desno. U pješadijskim transporterima vidjele su se puške koje su virile kroz otvore, pa su zaključili da je u njima vojska. Kada je tenk zahvatio njihovo vozilo došlo je do prevrtanja vozila koje se na kraju završilo na kotačima

Svjedok iskazuje da je kasnije saznao da su u vožnji tenkovi gazill automobile koji bi ime se našli na putu ili pored njih. Kada se vozilo oslonilo na kotače nakon prevrtanja, ležao je u vozilu na stražnjem sjedalu sa glavom van vozila. Neki su iz vozila ispali van, neki polijegali uz put, 3 kolona vozila koja je uz njih prolazila puške su bile sasvim prema dolje. Ne zna zašto nisu pucali, ili nisu htjeli ili je bio premali kut spuštanja cijevi. U momentu prolaženja njihove kolone, zapazio je kraj puta da leži Perić i

ne pokazuje znakove života. Fadljević je u stražnjem dijelu vozila iz sjedećeg položaja išao glavom naprijed-nazad, nesvjesno, te je umro kasnije vožnjom do Siska, kod transportiranja. Mladen Halapa je nešto opsovao i izdahnuo. Sva trojica su na sebi na prvi pogled imali teške eksplozivne povrede. Prema tome zaključuje da je bila korištena rasprskavajuća municija ili neka druga zabranjena. Naime, na mjestima rana, na njima su falili komadi mesa. Svjedok iskazuje da se pipao po glavi te napipao mozak i mozgovinu, kao što je mozgovine bilo i posvuda okolo, pa je najvjerojatnije mozak njegovih kolega poprskao i njegovu glavu.

Po odlasku kolone odmah je započeo minobacački napad na Hrvatsku Kostajnicu, u biti koji je bio prekinut dolaskom kolone ten:zova i transportera, vjerojatno kako bi oni sa sigurnošću mogli ući. Nakon toga xxxxxxxxxxx je preko radio-veze pozvao pomoć iz Kostajnice koja je ubrzo stigla. Nakon toga su izvršili transportiranje prema Hrvatskoj Kostajnici. U bolničkim kolima koja su bila obilježena znakom crvenog križa, u kojima se nalazio zajedno sa Fadljevićem bila je na njih otvorena mitraljeska vatra sa obližnjih brda gdje su bili četnički položaji. Prva pomoć pružena im je u ambulanti u Hrvatskoj Kostajnici,  a nakon toga bili su transportirani za Sisak odnosno za sisačku bolnicu. U sisačkoj bolnici je saznao da je Fadljević podlegao. Sredinom 12. mjeseca 1992. god. svjedok iskazuje da je gledao TV emisiju "Slika na sliku", te je

u jednom prenesenom prilogu banjalučke televizije prepoznao osobu u maskirnoj uniformi sa oznakama srpske vojske koji je ispod slike bio potpisan kao Novica Simić, zapovjednik snaga bosanske Posavine, kao osobe koju je sa otprilike 20-tak metara kritičnog dana vidio u prvom tenku na kupoli. To je bila osoba sa brkovima, okrugle glave. Govoreći u postotku sa oko 80% boi je na prvi mah uvjeren da je to ta osoba. Da bi bio siguran da je to ta osoba kontaktirao je sa nekolicinom svojih kolega koji su bili u Kozibrodu i negovoreći im ime i prezime te osobe su mu rekli da se radi o Novici Simić i da je u kritično vrijeme bio major, mada se svjedoku činilo na udaljenosti i pod spomenutim uvjetima promatranja da je kapetan ili kapetan prve klase. Kada je gledao prijenosni prilog banjalučke emisije u TV emisiji "Slika na sliku" taj Novica Simić (okrivljenik) tada je bio potpisan kao pukovnik srpske vojske. Kada se svjedoku predočava fotografija, snimak u fotokopiji koji pri leže na (listu 8) tu osobu svjedok prepoznaje drugu zdesna iznad koje piše potpukovnik Novica Simić - okrivljenik. Na kraju svoga iskaza svjedok naglašava da je taj zapovjednik 1. tenka u koloni i da ih je htio eliminirati u smislu da ih makne s puta i da se riješi njihovog prisustva, mogao je to učiniti na više načina, a prema uvjetima i poziciji njihova vozila i prvog tenka. Primjerice, mogao je pucati u zrak iznad vozila te ih upozoriti da se maknu. Konačno, mogao je zaustaviti tenk i tražiti da se maknemo, a a tim više što se on i njegova postrojba s naše strane nisu nalazili u nikakvoj opasnosti. Navodi da nisu imali nikakvo protuoklopno  sredstvo odnosno oružje kod sebe, i ono što je najvažnije nije morao ubiti odnosno vjerojatno dati naredbu da se iz tenka puca s namjerom da se ubije.

 

Saslušan u svojstvu svjedoka pred istražnim sucem Vojnog suda u Zagrebu

svjedok xxxxxxxxxxx (list 26 spisa), iskazuje da se kritičnog dana nalazio u sastavu MUP-a RH u Kostajnici te da mu je dana 26.7.1991. godine dat zadatak da s još nekoliko dobrovoljaca u vozilu "PUH" zauzme kolonu tenkova koji su išli u Kostajnicu te ih kao pratnja otprati do Kozibroda gdje su ih trebale preuzeti njihove kolege. Pio je vozač spomenutog vozila, mada prije toga nije dobio neke druge specijalne upute o rastojanju na kojem da vozi ispred tenkova je vozio otprilike 100-tinjak metara ispred prvog tenka. Otprilike 500-1000 metara po izlasku iz Kostajnice prema Kozi­brodu najprije je bila otvorena automatska paljba ali ne direktno na njihovo vozilo i pogledavši unazad vidio je osobu u 1. kupoli tenka kako maše da se svi sklonimo u stranu. Par sekundi prije toga njegove kolege koje su sjedile otraga u vozilu su rekle da vide osobu koja maše da se sklone udesno. Skrenuo je sa vozilom desno van kolika što je više mogao i ostavio je dovoljno prostora koloni da prođe pored njih. Otprilike kada je kolona tenkova, odnosno prvi  tenk u koloni došao 10-tak metara od njihovog vozila na naše vozilo, sa prvog tenka bila je otvorena paljba iz mitraljeza. Cijev topa prvog tenka prošla je kroz naš auto tako da je njemu skinula šljem sa glave a tenk je zahvatio njihovo vozilo, tako da je došlo do prevrtanja njihovog vozila koje je na koncu ponovne osovilo na kotače. Kolona je prolazila, a svjedok je iskazao da je vikao dečkima koji su htjeli bježati i neka se prave mrtvi kako ne bi bila ponovno otvorena paljba. Predzadnji tenk u koloni čak je i cijev topa usmjerio prema njima, odnosno prema njihovom vozilu.U tom prethodnom prevrtanju vozila, uspio je nekako iskočiti iz vozila što je i prethodno učinio i njegov vozač. U koloni odozada bilo je njihovo sanitetsko vozilo koje je osoblje moralo vidjeti da ima ranjenih medu nama i nije se zaustavilo da bi pružilo pomoć. Prolaskom kolone uočio je da su dvojica njegovih kolega na mjestu mrtvi dok treći, čini mu se

da se zove Goran Fadljević da je preminuo na putu do sisačke bolnice. Odmah nakon prolaska kolone putem veze zvao je svoje kolege vičući: „Napadnuti i pregaženi", te su priskočili u pomoć. Dana 26. svibnja 1993. godine u prostorijama PUZ-a Odjela za suzbijanje

gospodarstvenog kriminaliteta bila mu je prikazana video-kazeta oficira bivše tzv. "JNA" i, kako iskazuje, u njemu nije prepoznao osobu koja je bila kritičnog dana u prvom tenku na kupoli kao vođa kolone iz naprijed opisanog razloga. Kada mu se predočavala fotografija u fotokopiji koja čini list 8 spisa izjavljuje da mu je u prostorijama PUZ-a bila pokazana ta fotografija, međutim, nije mogao prepoznati Novicu Simića -okrivljenika.

 

Saslušan u svojstvu svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxx (list 34 spisa) iskazuje da okrivljenika

osobno upoznao jer je s njim svojevremeno na novogradiškom ratištu, između ostalih, vršio i pregovore. O tome je u globalu dao svoju izjavu u okviru Zapovjedništva 121. brigade HV-e Nove Gradiške, te je ukratko može ponoviti mada niz dokumenata o tim pregovorima, kroz izvješća i dokumentaciju su pohranjena kod SIS-a, odnosno Obavještajne službe. Koliko je saznao, okr. je odrasta o završio gimnaziju u Sarajevu te nakon toga završio Vojnu akademiju u klasi tenkista. U prvo vrijeme pregovora bio je oženjen te imao kćerku i sina, a supruga mu je liječnik pedijatar i bila je zaposlena u koševskoj bolnici u Sarajevu, gdje je imao stan zajedno sa njegovom užom obitelji, bratom i ocem. što se tiče njegovih godina starosti 1943. ili 1945. je

godište, a njegov dolazak na novogradiško ratište nije mu poznato s time da je prije bio na banijskom ratištu. Jednom pri­likom u razgovoru je rekao da je neosnovano bio i optužen te je naveo da mu je to teško palo, a za ratne zločine nad hrvatskim stanovništvom na Baniji zbog čega je od generala Rašete bio pozivan na odgovornost. Nadalje, navodeći da kada je jednom prilikom sletio helikopter na aerodrom "Pleso", da su tamo bile oblijepljene njegove slike. Dalje je naveo van njegovih ratnih zaduženja, o svojoj osobi, što se tiče aktivnosti i hobija da je strastveni lovac i ribolovac, da je prije rata vrlo često dolazio na novogradiško ratište u lov i ribolov. Kontaktirajući s njim, svjedok iskazuje da mu je ostavio dojam obrazovane osobe, u pregovorima korektan i odmjeren. a medu svojim suradnicima je bio autoritativan, projugoslavenski orijentiran. U suradnji sa zapovjednikom u to vrijeme pod grupe operativne zone pukovnikom Mikšićem, u tri navrata je okrivljenog nagovarao, odnosno bolje rečeno, davao mu mogućnost da se preda i prijeđe na našu stranu sa dijelom svosa ljudstva i ratne tehnike, što je isprva ostavio kao otvorenu mogućnost, a u kasnijem razdoblju ispričavao se da ga je strah najviše za obitelj da se s njime nešto ne dogodi. A istovremeno se pozivajući na svoju dužnost kao profesionalnog vojaka da je on dužan izvršavati naređenja koja se postave pred njega, da je to njegov posao za koji je plaćen. Kada se svjedoku predočava fotografija u fotokopiji koju čini list 8 spisa, na

slici. prepoznaje drugog zdesna Novicu Simića - okrivljenika, dok se za ostalu dvojicu gledajući fotografiju slijeva radi o osobama Milanu Grujičiću rezervnom kapetanu i majoru Vulinu.

 

Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, dokazom u vidu iskaza saslušanih

svjedoka xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx, vidljivo je da se okr. Novica Simić osobno angažirao kao pripadnik paravojnih formacija i sudjelovao u napadima na pripadnike PU Sisak u kojem napadu su 3 osobe izgubile život. Isto tako, okrivljenik je, što je potkrijepljeno iskazom svjedoka, u više navrata viđen u uniformi neprijateljskih formacija prilikom pregovora, pa uzevši u obzir sve gore navedeno proizlazi da je okrivljenik zaista počinio krivično djelo koje mu se ovom optužnicom stavlja na teret.

 

Obzirom da se okrivljenik nalazi na području RH koje je privremeno okupirana te

je tako nedostupan državnim organima  RH očito je da se imenovani krijući se od tih

organa nalazi u bijegu. Također, zbog težine i izuzetne društvene opasnosti krivičnog djela za čije ga se izvršenje tereti postoji osnovana bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ometao

istragu utjecanjem na pomenute svjedoke, te da bi s obzirom na prirodu krivičnog djela, motive i dugotrajnost izvršenja, boravkom na slobodi, nastavio sa izvršenjem istog odnosno sličnih krivičnih djela. Kako u širem pučanstvu RH. osobito u onom dijelu koje je prognano s predmetnog područja došlo do takvog uznemirenja i ogorčenja prema svim pripadnicima agresorskih postrojbi da je radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka prijeko potrebno da se istome odredi pritvor.

 

Slijedom izloženog smatramo da su se stekli uvjeti za određivanje pritvora iz

svih naprijed naznačenih zakonskih razloga.

 

Budući je okrivljenik,kako je to naprijed navedeno, privremeno nedostupan

državnim organima RH, a kako se radi o izvršenju krivičnog djela počinjenog sa sviješću i htijenjem da se sudjeluje u ugrožavanju društvenog poretka te sigurnosti i integriteta države, to smatram da je zbog krivično- pravne zaštite ovih zakonom zaštićenih dobara potrebno okrivljeniku suditi u njegovoj odsutnosti.

 

Kako je okrivljenik Novica Simić, svojim naprijed opisanim ponašanjem ostvario

sva bitna obilježja  krivičnog djela koje mu se ovom optužnicom stavlja na teret, te je ova optužnica  opravdana i na zakonu utemeljena.

 

Prilog: spis Kio -130/94

 

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

 

FERHAT ČANČAR

 

Kotor Varoš - kv023


PREZIME:                                                       xxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1980.
MJESTO ROĐENJA:                                      Banja Luka
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Kotor Varoš - kv021

PREZIME:                                                       xxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1977.
MJESTO ROĐENJA:                                     
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Kotor Varoš - kv019

PREZIME:                                                       xxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxx
GODINA ROĐENJA:                        
MJESTO ROĐENJA:                                     
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                                
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Hrvat

Kotor Varoš - kv018

PREZIME:                                                       xxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxxxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1929.
MJESTO ROĐENJA:                          Kotor Varoš
PREBIVALIŠTE:                                             Kotor Varoš, Kovačevići
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                             
ZAPOSLENJE:                                               
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                      
NACIONALNOST:                                        Musliman

Stranica 5 od 12

5

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI