REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Gospic - KA-0007

Ocjena: / 0
LošeOdlično 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

PU GOSPIĆ

PU GOSPIĆ

Datum 27. 10. 1992. god.

Broj 511-04-03-KU-248/92

 

 

O P Ć I N S K O M     JAVNOM TUŽIOCU

Gospić


 

Veza:   naša krivična prijava – poseban izvještaj od   08. 10.     1992.

Veza: vaš broj KTR 50/92.   od   22. 10. 1992. god.

Na osnovi člana 151. stav Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

POSEBAN IZVJEŠTAJ

 

 

kao dopuna krivične prijave Dom kulture

Postoji osnovana sumnja da je učinilac prijavljenog djela:


1. Matić Stanko otac Pajo i majka Marija rođene  Porkonjak

rođen dana 10. 11. 1950. Gospić    , općina Gospić SR Hrvatska,

stanuje u   Gospić    , ulica P. Vuksana ,  broj 28 , općina  Gospić    ,

narodnost Srbin , državljanin RH ,   zanimanje mehaničar ,

porodične prilike oženjen, otac dvoje djece,    završio je srednju    školu

osuđivan  presudom Okružnog suda GS, kaznu izdržao,

K57 od 05. 02. 1970. g. po čl. 250 KZ

postupak za drugo krivično djelo se ne vodi     teška krađa,    sada na slobodi

 

Zbog KD Sabotaža čl. 236i KZRH

jer je:

 

Prijavljeni Stanako Matić kao djelatnik doma kulture u vremenskom periodu dok je obnašao službu kućnog majstora tokom 1991. god. u Gospiću, ul. A. Starčevića bb u domu kulture postavio eksplozivnu napravu izrađenu od četiri štapina dinamita sa količinom od 400 grama eksploziva i dvije detonatorske kapsule, umotane u izolacioni materijal koji je postavio u peć za centralno grijanje marke „Stadler“, u ložište plamenika te istu kamuflirao gareži u namjeni da digne u zrak i izvrši sabotažu Doma kulture, u čemu ej osujećen pronalaskom eksploziva nakon paljenja peći po monteru centralnog grijanja i pirotehničaru PU Gospić.

 

OBRAZLOŽENJE

 

Dana 06. 10. 1992. god. u 17,10 sati putem telefona Štimac Ivan, djelatnik koji radi na rekonstrukciji peći obavijestio je operativno dežurstvo PS Gospić da je pronašao eksplozivnu napravu u peći centralnog grijanja.

Odmah po dojavi izašli su djelatnici PS Gospić koji su pronašli u plameniku peći u izolacionom materijalu četiri dinamita težine 400 grama sa dva detonatorska upaljača broj 8 koji su bili vješto kamufliarni.

 

Izvršenim očevidom od strane pirotehničara utvrđeno je da je vatra koja je bila upaljena u plameniku jednim dijelom nagorila zaštitnu foliju, ali iz razloga što je monter centralnog grijanja na vrijeme primjetio navedenu eksplozivnu napravu do eksplozije nije došlo, a da se to i dogodilo došlo bi do kompletnog uništenja peći, velike materijalne štete, kao i ugrožavanja života i osobne sigurnosti djelatnika videoteke i biblioteke koji su u momentu paljenja peći, kao i montera bili na svom radnom mjestu.

 

Operativni djelatnici PS Gospić prikupljanjem obavještenja i saznanja došli su do podataka da je prije izbijanja oružanih sukoba i napada na grad od strane agresora srbo-četničkih snaga u Domu kulture na radnom mjestu domara radio prijavljeni Stanko Matić.

 

U krugu svoje djelatnosti isti je obavljao i poslove kotlovničara – ložača centralno grijanja tako eda je imao mogućnost da neprimjetno postavi eksplozivnu napravu i izvrši sabotažu.

 

Izvršenim provjerama u evidencijama ove PU utvrđeno je da je prijavljeni Matić Stanko u drugoj polovini osmog mjeseca 1991. god. bio sudionik oružane skupine sa ciljem da ista sudjeluje u oružanoj pobuni upravljenoj na ugrožavanje ustavom utvrđenog i društvenog ustrojstva i sigurnosti RH.

 

Krivična prijava pod brojem 511-04-02-KU 157/91. dana 13. 03. 1992. god. zbog KD iz čl. 236. F KZH, dostavljena je vojno tužiteljstvu operativne zone Karlovac. Operativni djelatnici PS Gospić nakon smirivanja radnih operacija u samom gradu izvršili su pregled kotlovnice te tom prilikom pronašli jednu budilicu koja je bila priključena na električni kabel sa prekidačem. Izvršenim analizama utvrđeno je da ista budilica je služila za paljenje peći centralnog grijanja na taj način da je domar navijao budilicu, koja je u određeno vrijeme palila tj. gasila peć centralnog grijanja.

 

Također tom prilikom izvršen je i pirotehnički pregled kotlovnice ali kako je sama garež bila iste boje kao  i ložište peći – plamenik, a kao i zbog loše rasvjete u kotlovnici, ista eksplozivan naprava nije pronađena već su djelatnici veću pažnju obratili na samu budilicu koju su izuzeli.

 

Provjerom u evidencijama ove PS vidljivo je da je Matić Stanko osuđivan zbog KD teške krađe, a što je vidljivo sa službene bilješke koja se dostavlja u prilogu br. 1.

 

U svezi operativnog saznanja i pirotehničkih pregleda sačinjena je službena zabilješka koja se dostavlja u prilogu br. 2.

 

Iz naprijed navedenog vidljivo je da je zaslugom montera Centralnog grijanja Štimac Ivana pronađena eksplozivan naprava koja je s obzirom na količinu eksploziva mogla počiniti znatnu materijalnu štetu, ugroziti živote ljudi, a po prijavljenom Matić Stanku koji se osnovano prijavljuje kao izvršioc KD sabotaže, opisanom u čl. 236 i KZRH.

 

 

 

Poseban izvještaj podnio xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

Priloga: 2 kao u tekstu.

 

 

Zapovjednik PS

Milan Relić

 


 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

Broj: 511-04-02-44/92

Gospić, 16. 07. 1992.

 

 

SLUŽBENA BILJEŠKA

 

 

Sastavljena u prostorijama PU-Gospić dana 16. 07. 1992. god. u svezi pronalaska satnog mehanizma u kotlovnici Doma kulture Gospić.

 

Dana 15. 07. 1992. god. prilikom PDZ pregleda Doma kulture gospić i njegove bliže okoline, koji je izvršen glede održavanja tribine HDP-a. U kotlovnici Doma tj. u ormanu gdje se nalaze sklopke i osigurači za stavljanje u pogon postrojenja kotlovnice postavljen je kužanski sat budilica marke „INSA“ stare proizvodnje te je na istom sa njegove zadnje strane postavljen električni prekidač, sa kojeg su dvije žice dužine 1,50 m spojene s glavnom sklopkom, koja uključuje odnosno pušta u rad postrojenje kotlovnice.

 

Sumnjajući da se radi o diverziji žice iz glavne sklopke sam otklonio i sat više nije imao svoju funkciju.

 

U razgovoru s majstorom za održavanje doma i kotlovnice Jolom Pavelićem doznao sam da je on sat pronašao kad je preuzeo posao kućnog majstora u Domu, te da ga je bivši radnik kotlovnice Matić Stanko postavio radi uključivanja postrojenja kotlovnice, tj. da bi isto bilo uključeno u željenom vremenu i da isti ne predstavlja nikakvu opasnost za rad kotlovnice.

 

Bilješku sastavio pirotehničar.

 

 

 

BILJEŠKU SASTAVIO

pirotehničar

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

PS   G O S P I Ć

Broj 511-04-03-KU-248/92

Datum 8. 10. 1992. godine

 

 

O P Ć I N S K O M    JAVNOM TUŽIOCU

G O S P I Ć

 

Na osnovi člana 151. stav 6. Zakona o krivičnom postupku podnosi se

 

 

 

KRIVIČNA PRIJAVA

 

protiv nepoznato učinioca krivičnog djela Sabotaža, čl. 236  I  KZRH

na štetu Dom Kulture

boravište – sjedište u u Gospić, ulica Ante Starčevića broj bb , općina Gospić,

O postupanju na osnovi člana 151. stav 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku, izvještava se slijedeće:

 

Dana 6. 10. 1992. godine u 17,10 sati putem telefona Štimac Ivan, djelatnik koji radi an rekonstrukciji peći u Domu Kulture obavijestio je operativno dežurstvo PS Gospić da je pronašao explozivnu napravu u kotlovnici Doma Kulture.

 

Odmah po dojavi na lice mjesta izašli su operativni djelatnici PS Gospić, kao i krim. tehničar i priotehničar PU Gospić, koji su izvršili očevid i konstatirali sljedeće:

 

U vremenskom periodu od 01. 08. 1991. do 6. 10. 1992. godine od 06,00 do 17,00 sati u Gospiću u ul. Ante Starčevića bb u Domu Kulture, u prostoriji kotlovnice, u peći za centralno grijanje marke „Stadler“ nepoznati počinioc postavio je explozivnu napravu  u ložište plamenika.

 

Postavljanje explozivne naprave načinjeno je na taj način da je nepoznati učinioc umotao u izolacionu zaštitnu vunenu foliju četiri štapina dinamita težine 400 grama, te ispod folije postavio dva detonatorska upaljača broj 8; te ih vješto kamuflirao u desnu stranu plamenika peći.

 

Navedeno krivično djelo otkriveno je na taj način da je Štimac Ivan – djelatnik koji radi na rekonstrukciji peći, upalio plamenik peći, te nakon nekoliko minuta gorenja peći isti je primijetio kroz otvor plamenika nepoznatu boju plamena, te nakon što je otvorio i ugasio peć, pronašao je zaštitnu foliju nagorjelu i crnu od gareži, te pregledom iste pronašao eksplozivnu napravu.

 

Operativni djelatnici izvršili su očevid, te sačinili Zapisnik o očevidu, koji se dostavlja u prilogu ove krivične prijave – prilog 1.

 

Pirotehničar PU Gospić sačinio je zapisnik sa nalazom i mišljenjem koji se dostavlja u prilogu broj 2.

 

Krim tehničar lice mjesta je fotografirao, sačinio zapisnik, te će fotoelaborat biti sastavni dio ove krivične prijave, koji se dostavlja u prilogu broj 3.

 

Operativni djelatnici obavili su inf. razgovor sa očevidcem i pronalazačem explozivne naprave Štimac Ivanom, te o tome sačinili sl. zabilješku, koja se dostavlja u prilogu broj 4.

 

Prilikom izvršenja ovoga krivičnog djela materijalna šteta nije nastupila usljed savjesnog djelovanja i postupka Štimac Ivana, a da je do iste došlo procjenjuje se da bi bila oko 15000 DM, a u samom objektu prilikom pronalaženja explozivne naprave nalazila se jedna djelatnica video-teke koja je mogla biti ugrožena ovim krivičnim djelom.

 

Operativni djelatnici poduzimaju mjere i radnje u cilju pronalaska NN učinioca ovog krivičnog djela, te će te o korisnim saznanjima biti blagovremeno izvješteni.

 

Krivičnu prijavu podnijeli xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

Priloga: 4 kao u tekstu:

 

 

O tome obavijest:

_______________

 

- AOP-e ovdje,

Arhiva – ovdje

 

 

ZAPOVJEDNIK PS

Relić Milan

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA UPRAVA GOSPIĆ

POLICIJSKA STANICA GOSPIĆ

Broj 511-04-03-KU-248/92.

Datum 07. 10. 1992.

 

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

 

Građanin IVAN ŠTIMAC zanimanje xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

je dana 06. 10. 1992. godine u Gospiću u ulici Ante Starčevića bb, Zgrada Centra za kulturu

dao ovlaštenoj osobi ___PU Gospić

slijedeće obavijesti:

 

 

Dana 05. 10. 1992. g. u dogovoru sad direktorom Centra za kulturu došao sam u Gospić iz razloga da izvršim rekonstrukciju peći. Pošto gore navedenog dana nisam našao direktora otišao sam u Ličko Lešće tj. u Industrogradnju da pregledam peći koje su navedenog poduzeća.Nakon završetka za radom uputio sam se u Gospić tj. drugi dan 06. 10. 1992. g. oko 15,00 sati, i počeo raditi dogovorene poslove. Prilikom pregleda upalio sam plamenik desne peći, te nakon nekoliko minuta kad se vatra zapalila primijetio sam drugačiji plamen i odmah ugasio vatru. Nakon što se vatra ugasila primijetio sam sa desne strane u ložištu peći čudan predmet koji je bio prekrivan pepelom i utvrdio da se radi o eksplozivnoj napravi.

Odmah nakon toga sam pozvao policiju koja je utvrdila da se radi o dinamitu.

 

Ovl. sl. osoba:

 

 


 

 

VOJNO TUŽITELJSTVO

KARLOVAC

Broj: KT-744/92.

Gospić: 22. prosinca 1992.

 

 

VOJNI SUD

 

- K A R L O V A C –

 

 

Na osnovu čl. 45. st. 2. t. 3. preuzetog Zakona o krivičnom postupku /NN 52/91, u lk, 7, st, 2, Uredbe o primjeni Zakona o kriv. postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske /NN73/91 i 25892/, podižem:

 

O P T U Ž N I C U

 

Protiv: STANKA MATIĆA, sina Paje i Marije r. Potkonjak, r. 10. 11. 1950. g. u Gospiću, sa preb. u Gospiću, P. Vuksana 28, Srbina, drž. RH oženjenog, oca dvoje djece, sada nepoznata boravišta, osuđivanog Presudom Okružnog suda Gospić K-57/70 zbog kriv. djela iz čl. 250 KZ na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine koja kazna je brisana,

 

da je točno neutvrđenog dana u kolovozu 1991. g. u kotlovnici Doma kulture u Gospiću, A . Starčevića bb, gdje je bio zaposlen kao domar i ložač, u ložište plamenika peći centralnog grijanja marke „stadler“ postavio explozivnu napravu izrađenu od 400 gr. privrednog exploziva tipa „vitezit 20“ sa 2 kom. detonatorskih kapsli br. 8 umotanih u plastičnu foliju i spužvastu cijev sa ciljem da nakon stavljanja peći u rad i njezinim zagrijavanjem dođe do aktiviranja postavljenog exploziva koje bi eksplodiravši uništio samu peć i centralno grijanje i time na zgradi Doma kulture eksplozija nanijela veliku štetu, ali zahvaljujući činjenici da je serviser peći Štimac Ivan prilikom servisiranja i paljenja odnosne peći uočio eksplozivnu napravu i an vrijeme ugasio vatru do eksplozije nije došlo,

 

dakle, u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske na prikriveni način pripremao u obavljanju svoje radne obaveze prouzročiti znatnu štetu za organizaciju u kojoj radi,

 

pa da je time počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske, kažnjavano za najteže oblike kriv. djela označeno u čl. 236. o. KZRH u vezi sa čl. 236. i. KZ RH, kažnjivo po čl. 236. o. KZ RH. st. 1.

 

Stoga

 

p r e d l a ž e m

 

1./ da se pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim održi glavna rasprava;

2./ da se okrivljeniku sudi u odsutnosti / čl. 300. st. 2. i 4. preuzetog Zakona o kriv. postupku/;

3./ da se na gl. raspravu pozove i sasluša kao svjedok Štimac Ivan,xxxxxxxxxxxxxxx, te da se izvrši uvid u Zapisnik o uviđaju Policijske stanice Gospić od 10. 10. 1992. g. Nalaz i mišljenje pirotehničara odnosno PU od 7. 10. 1992. g., kao i u Fotoelaborat lica mjesta;

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Policijska uprava Gospić nakon provedenih operativnih radnji prijavila je Stanka Matića da je počinio  kriv. djelo pripremanja sabotaže.

Prijavljenik Stanko Matić bio je zaposlen u Domu kulture Gospić kao domar i ložač i kao takovome mu je bilo svakodnevno dostupno pristupanje u prostorije Doma kulture, gdje je obavljao svoje radne dužnosti.

Nakon izbijanja rata na području ove Općine prijavljenik je otišao, a za što je i prijavljen, u redove četnika.

kako je nakon smirivanja ratnih sukoba bilo nužno da proradi dom kulture u Gospiću zajedno sa svojim priručnim službama to je bilo i nužno da se sistem centr. grijanja u Domu stavi u funkciju.

Prije toga je bilo potrebno da se izvrši pregled sistema grijanja što je i učinio Štimac Ivan koji je u kotlovnici i na kotlovima upalio plamenike, ali vidjevši da plamen ne gori odgovarajućom bojom posumnjao je da bi se neko strano tijelo nalazilo u plamenicima te je plamenike ugasio i u jednom od kotlova je našao eksplozivnu napravu.

Pozvani radnici PU Gospić zajedno sa pirotehničarem utvrdili su da je u ložište peći postavljeno 400 gr. privrednog eksploziva sa 2 detonirajuće kapsle koje bi kako je to vidljivo iz nalaza sa 2 detonirajuće kapele koje bi kako je to vidljivo iz nalaza ovlaštenog pirotehničara nakon zagrijavanja peći dovelo do eksplozije koja bi uništila kotlovnicu te tako učinila znatnu štetu na zgradi Doma kulture.

Nedvojbeno je da je okrivljenik imajući mogućnost da kao radnik Doma kulture postavi eksplozivnu napravu tu mogućnost iskoristio, a time, prije je osnovana sumnja da je to učinio jedan od učesnika oružane pobune an ovom području.

Očito je da je i jedan od načina njegove djelatnosti protiv Republike Hrvatske bio i  taj da postavljanjem eksplozivne naprave na radnom mjestu gdje ej bio zaposlen prouzroči znatnu štetu na imovini organizacije u kojoj je zaposlen, pa se u njegovim radnjama stiču i sva bitna obilježja konkretnog kriv. djela. Stoga smatramo da temeljem čl. 7. st. 2. Uredbe o primjeni Zakona o kriv. postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske nije potrebno protiv okrivljenika provoditi istragu slijedom čega se i ova optužnica ukazuje opravdana i na Zakonu osnovana.

 

ZAMJENIK VOJNOG TUŽITELJA

Željko Brkljačić

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

 

Broj: I Kž-287/1993-3

 

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

 

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Matić Stanka zbog krivičnog djela iz čl. 236.i u svezi čl. 236.n KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 9. ožujka 1993. K-1/93-9, u sjednici održanoj 7. prosinca 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vučković mr. Milojka,

 

 

p r e s u d i o    j e :

 

Odbija se žalba opt. Matić Stanka kao neosnovana i potvrđuje presuda prvog stupnja.


O b r a z l o ž e n j e

 

Vojni sud u Karlovcu je kao sud prvog stupnja presudom od 9. ožujka 1993. K -1/93­9, nakon provedene glavne rasprave u odsutnosti optuženika, opt. Matić Stanka oglasio krivim zbog krivičnog djela iz čl. 236.i u svezi čl. 236.n KZRH (sada čl. 238. u svezi čl. 243. KZRH) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, te ujedno odlučio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Protiv te presude optuženik je po branitelju Ljubić Željku, odvj. iz Karlovca, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ta žalba sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji (čl. 369. ZKP). Predložio je da se pobijana presuda preinači tako da ga se oslobodi optužbe, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Sud prvog stupnja primjerak žalbe nije dostavljao protivnoj strani radi odgovora (čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske).

 

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je podneskom od 8. travnja 1993. Ktž-517/93 predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana (čl. 360. st. 2. ZKP).

Žalba nije osnovana.

 

Sud drugog stupnja je po službenoj dužnosti ispitao postoji li povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6. i 8. do 11. ZKP i je li glavna rasprava protivno odredbama tog zakona održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja i je li na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon (čl. 355.ZKP) i nije našao da bi bile počinjene takve povrede zakona iz čl. 366. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP.

 

Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP koju žalitelj nalazi u tome što su razlozi pobijane presude o odlučnoj činjenici o tome tko je počinitelj predmetnih pripremnih radnji krivičnog djela po njegovom shvaćanju izostali, što su nejasni i proturječni. Naprotiv, po ocjeni suda drugog stupnja u pobijanoj presudi su iznijeti dovoljni, jasni i međusobno podudarni razlozi, između ostalog i o toj odlučnoj činjenici (str. 3/IV, str. 4. i str. 5/1 presude).

 

Žalitelj neosnovano prvostupnu presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (zapravo samo pogrešno), kada pozivajući se na obrazloženje te presude u kojem je navedeno da nema neposrednog dokaza o tome da je optuženik počinitelj tog krivičnog djela, prigovara zaključku koji je o tome prvostupni sud izveo iz utvrđenih činjenica i okolnosti indicijalnog značenja, tvrdeći u žalbi da one nemaju niti karakter indicija. Suprotno tome, sud drugog stupnja, polazeći od toga da je takvo dokazivanje dopušteno i moguće, nalazi da su činjenice i okolnosti koje su utvrđene u tijeku postupka navedene u obrazloženju pobijane presude (str. 3/IV do str. 5/1) indicijalne činjenice i okolnosti i međusobno tako povezane da omogućuju dovoljno pouzdani pozitivni zaključak da je optuženik taj koji je počinio inkriminirano pripremanje predmetnog krivičnog djela. Niti jedna od tih činjenica i okolnosti ranije osporena. Važno je za istaći da ih obrana nije osporavala u tijeku glavne rasprave, a niti sada u žalbi ne pobija njihovu istinitost. Te činjenice same za sebe, a i u međusobnoj svezi, u smislu logičnog zaključivanja ne isključuju zaključak o osobi počinitelja tog kažnjivog pripremanja krivičnog djela, već naprotiv, u svojoj ukupnosti logično navode na pozitivno zaključivanje. Uz to, žalitelj, iako je istakao i žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, taj osnov nije opravdao isticanjem kakvih novih činjenica ili novih dokaza koji bi sa svoje strane obvezi vali utvrđenje tih indicijalnih činjenica i doveli u pitanje stupanj pouzdanosti pobijanog utvrđenja razmatrane odlučne činjenice.

 

Ostale odlučne, a i druge dokazno važne činjenice su po ocjeni suda drugog stupnja i potpuno i pravilno utvrđene, što uostalom žalitelj niti ne pobija. Njihovo postojanje opravdava zaključak da je optuženik poduzeo one aktivnosti koje predstavljaju (najmanje toliko) pripremanje krivičnog djela iz (sada) čl. 238. KZRH i koje su po (sada) čl. 243. KZRH kažnjive. Šta više, one bi opravdale i činjenični i pravni zaključak da je optuženik postavljanjem eksplozivne naprave u ložište peći koja bi bila aktivirana loženjem te peći, zapravo, već ušao u stadij izvršenja krivičnog djela iz (sada) čl. 238. KZRH, koje je, međutim, u smislu (sada) čl. 17. st. 1. OKZRH zbog izostanka posljedice ostalo u pokušaju,

no takvom pravnom zaključivanju prepreka je, kraj odredbe iz čl. 336. st. 1. i 2. ZKP, bila podignuta i na glavnoj raspravi izmijenjena optužnica koja takvu pravnu oznaku nije omogućila.

 

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika po čl. 369. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, sud drugog stupnja je ispitao i odluku o kazni, iako je žalitelj izričito ne pobija, niti u žalbi ne iznosi nikakve razloge u tom pravcu.

 

\.

Sud drugog stupnja smatra da je u pobijanoj presudi izrečena kazna pravilna i na zakonu osnovana i daje sud prvog stupnja sve utvrđene okolnosti koje u smislu (sada) čl. 37. OKZRH utječu na to da kazna bude manja ili veća, pravilno vrednovao i uzeo u obzir, te da će kazna zavora u trajanju od šest godina polučiti svrhe krivičnih sankcija iz (sada) čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

 

Zbog iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 374. ZKP).

 

U Zagrebu 7. prosinca 1993.

 

Zapisničar:                                                                  Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.                                       Gudelj Milan, v.r.

 

 


 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VOJNI SUD KARLOVAC

Broj: K-1/93-9

 

 

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

Vojni sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Zvonimira Matana kao predsjednika vijeća te Mladena Kosijer i Marijana Janjca kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ivane Modrić, u kriv. predmetu protiv STANKA MATIĆA, zbog kriv. djela iz l.a 236. i. u vezi čl. 236. n. KZRH, nakon provedene glavne javne rasprave zakazane povodom optužnice vojnog državnog odvjetništva karlovac br. Kt 744/92, dovršeno dana 9. ožujka 1993., u prisutnosti zamj. VDO Stanković Moćan Antona i branitelja okrivljenik po sl. dužnosti Željka Ljubića, odvj. iz Karlovca, a u odsutnosti okrivljenika,

 

p r e s u d i o    j e :

 

Opt. STANKO MATIĆ, sin Paje i Marije r. Potkonjak, rođ. 10.11.1950. u

Gospiću gdje mu je bilo i stalno poznato prebivalište,

P. Vuksana 28, radnik, Srbin, drž. RH, sada

nepoznatog boravišta,

 

k r i v    j e :

 

što je:

 

točno neutvrđenog dana u kolovozu 1991. g. u Kotlovnici Doma kulture u Gospiću ul. A. Starčevića bb, gdje je bio zaposlen kao domar i ložač, u ložište peći centralnog grijanja marke „Stadler“ postavio eksplozivnu napravu izrađenu iz 400 gr. privrednog eksploziva tipa „Vitezit 20“ sa 2 kom. detonatorskih kapsli br. 8  umotanih u plastičnu foliju i spužvastu cijev sa ciljem da nakon stavljanja peći u rad i njezinim zagrijavanjem dođe do aktiviranja postavljenog eksploziva koji bi eksplodiravši uništio samu peć i centralno grijanje i time na zgradi Doma kulture (nečitko) veliku štetu, ali zahvaljujući činjenici da je serviser peći Štimac Ivan prilikom servisiranja i paljenja odnosne peći uočio eksplozivnu napravu i na vrijeme ugasio vatru do eksplozije nije došlo,

 

dakle, u namjeri ugrožavanja Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva Republike Hrvatske na prikriveni način pripremao u  obavljanju svoje radne obaveze prouzročiti znatnu štetu da organizacija u kojoj radi.

 

čime je počinio kriv. djelo protiv Republike Hrvatske – pripremanje sabotaže – označeno u čl. 236. i. u vezi čl. 236. f (?) KZRH pa se po čl. 236.n. KZRH

 

OSUĐUJE

 

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

 

Troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Obrazloženje

 

Vojno državno odvjetništvo Karlovac podiglo je kod ovog suda optužnicu protiv Matić Stanka kojom mu stavlja na teret da ej počinio kriv. djelo pobliže opisano u izreci ove presude.

U samoj optužnici predloženo je da se postupak provede u odsutnosti okrivljenika jer je isti nedostupan sudu budući da boravi na nepoznatoj adresi na dijelu teritorija RH koji nije pod kontrolom legalnih organa vlasti.

Stoga je sud rješenjem od 3.3.1992. br. Kv 20/92 odredio temeljem propisa iz čl. 300. st. 3. ZKP da će se postupak provesti u odsutnosti okrivljenika.ž

Istražni postupak nije vođen, a osim toga upravo zbog nedostupnosti čak nije proveden sa njime niti informativni razgovor po radnicima policije, pa okrivljeni nije iznio svoju obranu.

Stoga je sud na raspravi proveo dokazni postupak u kojem je ispitao svjedoka Štimac Ivana, osim toga izvršen je uvid u zapisnik o  uviđaju, u nalaz i mišljenje pirotehničara PU Gospić, u dopis Centra za kulturu Gospić, te u izvod iz KZ:

Na osnovu provedenih dokaza te njihove ocjene sud je utvrdio da je optuženi Matić Stanko izvršio djelo za koje je optužen.

Naime, saslušani svjedok Štimac Ivan je bitno iskazao da je kao ovlašteni serviser došao u Dom kulture izvršiti servisiranje plamenika na tekuće gorivo na peći centralnog grijanja. Kada je izvršio servisiranje zapalio je plamen da bi isprobao plamenik, pa je osjetio neki neobičan miris koji ga je podsjećao da gori nešto plastično radi čega je otvorio vrata peći a na kojima je inače montiran plamenik te je desno do vratiju na unutarnjoj strani ložišta uočio kako se topi bijela plastika i povlači. Ispod te rastopljene plastike je odmah ugledao nešto smeđe žuto, te prepoznao da se radi o eksplozivu. Odmah je ugasio plamen i (nečitko) je u drugi dio te prostorije koja je smještena peć jer prostorija ima oblik slova „L“. očekivao je eksploziju ali do nje nije došlo. Odmah je nakon toga obavijestio policiju koja je ubrzo stigla na lice mjesta zajedno sa pirotehničarem koji su iz ložišta peći izvadili eksploziv te ustanovili da je u jednu izolacionu plastičnu cijev bilo umetnuto 5 kom. privrednog eksploziva na dvije inicijalne kapsle. Odmah su objasnili, da bi uslijed visoke temperature došlo do aktiviranja inicijalnih kapsli a onda bi ove aktivirale dinamit odnosno eksploziv pa bi eksplozija naravno nanijela štetu.

Istakao je da peć o kojoj se ovdje radi ima dvoja vrata, jedan na gornjoj strani, a druga na dnu kod ložišta sa strane i na tim donjim vratima je montiran plamenik koji je on servsirao. Za vrijeme servisiranja je gledao u ložište kroz gornja i donja vrata ali podmetnuti eksploziv nije uočio To stoga što ej sama cijev za izolaciju crne boje, a osim toga bila je malo posuta pepelom i čađi, pa ju se jednostavno nije moglo uočiti. Mogao bi doći netko tko bi upravo očekivao da se nešto u peći nalazi. Onaj tko to ne očekuje zbog slabe svjetlosti i vidljivosti u samom ložištu koje je crno i čađavo i doista može jako teško uočiti takav predmet u koji je bio smješten eksploziv.

Na kraju je dodao da njemu nije poznato tko je tu eksplozivnu napravu stavio u ložište peći.

Prema tome iz iskaza potpuno nezainteresiranog svjedoka – koji je usput rečeno optuženika uopće ne poznaje a stalno živi u Dugom selu, - zatim iz zapisnika o uviđaju te nalaza i mišljenja pirotehničara PU Gospić potpuno sigurno proizlazi da je u ložištu peći centralnog grijanja u Domu kulture 6.10.1992.g. nađena eksplozivna naprava. Također a posebno iz mišljenja pirotehničara proizlazi da bi nakon stavljanja u rad peći centralnog grijanja uslijed visoke temperature došlo do aktiviranja eksploziva i naravna stvar do razaranja kako same peći tako vjerojatno i drugih dijelova zgrade, osim one prostorije u kojoj je peć bila postavljena. Iz zapisnika o uviđaju proizlazi da je u vrijeme kada je serviser otkrio eksploziv iznad prostorije u kojoj se to nalazilo bilo zaposleno osoblje videoteke, pa bi dakle i život ljudi bio ugrožen.

Međutim, direktan dokaz o tome da je eksplozivnu napravu  u peć centralnog grijanja postavilo upravo optuženi ne postoji. NO, postoji niz okolnosti koje upućuju da je upravo on to učinio. Iz predmeta naravno proizlazi, da je opt. Matić Stanko u Domu kulture bio zaposlen kao domar i istovremeno kao ložač centralnog grijanja. Drugim riječima on je bio osoba koja je apsolutno sigurno imala pristup do peći cent. grijanja. Malo tko od ostalih zaposlenika u Domu kulture mogao je pristupiti u taj prostor. Osim toga nameće se pitanje, tko bi uopće od preostalih zaposlenika došao na takovu ideju da eksploziv stavi upravo u peć centralnog grijanja jer sa tim dijelom instalacije u ovoj zgradi jednostavno nitko od zaposlenih nije dolazio u dodir niti se njima služio pa je malo vjerojatno da bi uopće znao kako instalacije izgledaju i kako bi se mogle iskoristiti za ovakvu diverziju. Dalje, iz podataka u spisu također proizlazi da je upravo optuženik napustio Gospić i zaposlenje i pridružio se pobunjeničkim srbo-četničkim nelegalnim oružanim formacijama. Drugim riječima otvoreno je stupio u oružani pokret čije je djelovanje usmjereno na razbijanje državnog i društvenog ustrojstva RH i onemogućavanja funkcioniranja legalnih organa države. Kao takav sigurno je bio zainteresiran još i prije pridruživanja takvim formacijama da nanose bilo kakovu štetu još i prije napuštanja zaposlenja odnosno mjesta prebivališta. Isto tako je kao osoba sklon srbo četničkim formacijama upravo protiv njih bio u mogućnosti da pribavi kako eksploziv tako i inicijalne kapsle, dapače, da od njih a posebno od pripadnika tzv. JNA dobio i potpuno odgovarajuća stručna uputstva gdje bi se eksplozivna naprava upotrijebila a da bi bila teško zamjetna t istovremeno da bi bila što efikasnija, odnosno, da bi prouzrokovala prilikom eksplozije što veću štetu. Iako je taj eksploziv otkriven praktički godinu dana nakon što je optuženi napustio Gospić i mjesto zaposlenja ipak je loše zaključiti da ga je baš on postavio. Naime, od vremena kada je on napusti zaposlenje i prešao na neprijateljsku stranu  instalacije centralnog grijanja nisu korištene očito zbog ratnih događanja koja su se odigrala u samom Gospiću pod kraj 1991. g., u što posebno proizlazi iz dopisa Doma kulture od 5. 2. 1993. iz kojeg proizlazi da grijanje u Domu kulture u sezoni 1991./1992.g. nije uopće stavljeno u rad odnosno, nije korišteno. Iz iskaza svjedoka proizlazi, da je upravo radi toga da bi se za sezonu 1992/1993 grijanje moglo koristiti pozvan upravo svjedok kao serviser da izvrši pregled instalacija posebno plamenika, te da se u slučaju eventualnih nedostataka isti otklone kako bi čitav sistem centralnog grijanja mogao u nastupajućoj sezoni normalno funkcionirati.

Dakle, ako čitav sistem nije korišten, nitko ga nije pregledavao na način kako

je to izvršio upravo serviser logično je zaključiti da je ta eksplozivna naprava mogla biti instalirana po optuženiku i na mjestu gdje ej nađena stajati sve do momenta kada ju je svjedok odnosno serviser otkrio. Aktivirati se nije mogla bez odgovarajućeg postupka bilo postavljanjem i paljenjem tzv. štapina bilo paljenjem vatre u ložištu peći. Dakle, doista objektivno ta naprava tu mogla ostati čitavu godinu dana. Osim toga, eventualno druge nepozvane i neovlaštene osobe koje bi jednaku diverziju mogle izvršiti, sigurno nisu imale pristupa nakon izbijanja ratnih događanja u zgradu doma kulture, a pogotovo ne u posebno prostorije gdje su bile smještene instalacije central. grijanja, napose pad tog sistema. Proizlazi da su dakle sve ostale osobe kao eventualni počinioci praktički isključene. Drugim riječima, može se zaključiti da je upravo optuženik postavio eksplozivnu napravu u ložište peći centra. grijanja.

S obzirom na izloženo sud dakle smatra utvrđenim da je upravo optuženik postavio na opisani način eksplozivnu napravu  u ložište peći centra. grijanja. Time je sasvim sigurno ostvario objektivni učin kriv. djela koje mu se stavlja na teret.

Iz tako utvrđenih činjenica ne sumnjivo proizlazi zaključak o tome kako ej bila namjera optuženika. Očito je, da je želio da se eksplozivna naprava prilikom loženja peći aktivira i da nastupi eksplozija odnosno materijalna šteta na instalacijama centra. grijanja i na zgradi Doma kulture, a pored toga, u koliko bi se tu zatekli i ljudi da ugrozi i njihov život ili barem naruši tjelesni integritet. Time je po cijeni suda ostvaren kod optuženika i umišljaj kao nužno potrebni subjektivni elemenat ovog kriv. djela.

Optuženik je dakle ostvario sva bitna obilježja djela pripremanja sabotaže, pa ga je sud i proglasio krivim te mu izrekao kaznu.

Kod određivanja odnosno izricanja kazne sud je prije svega cijenio težinu djela zbog kojeg okrivljenika oglašava krivim i stupanj njegova kriv. odgovornosti, pa pored toga uzeo je u obzir kao otežavajuću okolnost njegovu raniju osuđivanost i to zbog dosta teškog kriv. djela. Sud ocjenjuje da je kazna od 6 godina zatvora primjerena cijelom ovom predmetu i da e se svrha sa tom kaznom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja.

kako je suđenje provedeno u odsutnosti optuženika to je sud riješio da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

 

Karlovac, 9. ožujka 1993.

 

Zapisničar:                                                                  Predsjednik vijeća:

 

Ivana Kodrić, v. r.                                                       Zvonimir Matan, v.r.

 

 

 

Iskazi - Srpski zločini RH

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI