REMEMBER BLEIBURG MASSACRE - DO NOT HATE - DO NOT FORGET ISKAZI - SVJEDOČANSTVA ISTINA O STRADANJU, MUČENJU I NEHUMANIM POSTUPCIMA OD STRANE SRBA PREMA HRVATIMA I MUSLIMANIMA NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE CIJI JE KRAJNJI CILJ BIO STVARANJE ETNICKI ČISTE VELIKE SRBIJE....  - VIŠE
Blaiburg

 

Bosanska Gradiška - bg005

PREZIME:                                                       xxxxxxxxx
IME, IME OCA:                                              xxxxx
GODINA ROĐENJA:                         1956.
MJESTO ROĐENJA:                                      Bos. Gradiška
PREBIVALIŠTE:                                            
PRIVREMENI BORAVAK:                           
STRUČNA SPREMA:                        
ZANIMANJE:                                    
BRAČNO STANJE:                                       
DRŽAVLJANSTVO:                                       RH
NACIONALNOST:                                        Hrvat
SLUŽBENA BILJEŠKA
Razgovor s imenovanim obavljen je o osobama u organima vlasti, zločinima, te interesantnim događajima u Bosanskoj Gradišci nakon osnivanja tzv. “Republike Srpske”, pa do 09. mjeseca 1994. god., kada je imenovani doselio u Republiku Hrvatsku.
xxxxxxxxxxxxxxxxx................
Od 1991. god. do 1994. god. od strane vojske tzv. “Republike Srpske” oduzeta mu je slijedeća imovina:
xxxxxxxxxxxxxxxx
vrijednost navedene imovine je oko 275.000 DM.
Dana 17.08.1991. god. bivša “JNA” je s tenkovima prešla most preko Save kojom prilikom su uništili kamione kojima su hrvatske postrojbe zapriječile most. kamione su odvukli na Bosansku stranu, dok su tenkovi ušli u Staru Gradišku. Za njima je otišlo 30-40 dobrovaljaca iz Bosanske Gradiške, kojima je na čelu bio Todorović Rajko, star oko 40 godina, po zanimanju autolimar, imao je stan u Zagrebu (otac mu je bio oficir “JNA” na službi u Zagrebu), stanuje u selu Brestovčina kod Bosanske Gradiške.
Drugi dan su se dobrovoljci vratili u B. Gradišku. Među njima je bio i Balač Mario, sin Bogdana i Cinke, star oko 25 god., a koji je blizu katoločke crkve zapalio hrvatsku zastavu. Čuo je da je “JNA” dobrovoljce plaćala 500-600 DM mjesečno. Sredinom 09. mjeseca 1991. god. vidio je kako dobrovoljci dovoze konje iz Lipika, a koji su sada najvjerojatnije kod Todorović Rajka, koji sada ima privatni konjički klub u Brestovčini.
U to vrijeme na Mrakovici na Kozari se nalazilo 100-200 “Martićevaca” kojima je komandir bio Kojić Predrag, star 25-30 godina, navodno je prije radio u Hrvatskoj. Njegov zapovjednik je bio Lovrenović Mićo, star oko 23 godine, iz B. Gradiške. Ta jedinica je odlazila na ratište u RH i Slavoniju sve do početka rata u BiH, kada je rasformirana. pripadnici jedinice su dolazili u B. Gradišku gdje su jednom prilikom istukli svećenika Ošap Žarka. među njima je bio i Vekić Savo, star oko 45. godina, it B. Gradiške, ima firmu “Sveti ksina”. U sestara u Novoj Topoli. To je čuo od samih časnih sestara koje su navele da su u silovanju sudjelovali pomenuti Vekić i Kojić. nakon silovanja odveli su tamošnjeg svećenika za kojeg se navodno kasnije više nije čulo.
Kojić je sredinom 1992. god. prešao raditi u nekakvu specijalnu jedinicu “državne bezbjednosti” u Banja Luku. O vojnim i paravojnim jedinicama koje su djelovale i bile stacionirane u B. Gradiški daje slijedeće podatke:
laka pješadijska brigada vojske tzv. “Republike Srpske”, zapovjednik je do kraja 1992. god. bio Marić, a nakon toga je bio Gvozden Boško, iz laminaca kod B. Gradiške. Šef za pozadinu je bio Grubešić Drago, star oko 45 godina iz sela Turjak kod B. Gradiške. Komanda je još uvijek u kući blizu kuće Todorović Rajka u Brestovčini.protudiverzantski vod u sklopu pomenute brigade, na čijem čelu je bio Šobota Zoran. Vod je u 08. mjesecu 1992. god. imao velike gubitke kod mjesta Savski Bok gdje je poginuo i Šobota. Druge noći preživjeli pripadnici voda su u B. Gradišci ubili oko 30 Hrvata i Muslimana na način da su u kuće pucali iz “zolja”, a nakon toga preživjele ljude ubijali su iz pušaka. Tom prilikom je ubijen Leon Frenk, zlatar. Vod je nakon toga rasformiran.vojna policija, na čijem čelu je Borković, rodom iz sela Turjak. Stacionirani su u zgradi gdje se prije nalazio “Crveni križ”. Od pripadnika vojne policije poznaje Petrović Radenka, star oko 37 godina, iz B. Gradiške, vodio je vojnu policiju prilikom iseljavanja Muslimana iz sela Orahovac.
 
Šef policije u B. Gradišci je trenutno Vesić Vladan, a zamjenik mu je Novaković, rodom iz Grbovaca kod B. gradiške. Također u policiji radi Topić Momir i Samarđija, te Balaban. Policija je tokom proteklih 3 godine vršila pritiske na Hrvate i Muslimane. Naime, po noći su upadali u njihove kuće i vršili pljačke i zastrašivanja. Među  policajcima koji su upadali kuće bili su Ključanović Labud iz N. Gradiške, te Ljepojević Goran iz sela Vilusi, živi u B. Gradišci, u jednoj kući čiji vlasnici Muslimani su izbjegli.
Predsjednik općine je Ivaštanin nebojša, rodom iz sela Laminci, ima stan u B. Gradišci.
O zločinima na području B. Gradiške poznato mu je slijedeće:
tokom 1992. god. ili 1993. god. je Todorović Vlado, star oko 25 godina na rijeci Savi kod sela Mlaka ubio iz vatrenog oružja bračni par Muslimana, a koje je trebao prebaciti u RH. Tom prilikom su ubijeni sa sobom nosili 30.000 DM, ali Todorović novac nije našao jer se nalazio u gaćama kod muškarca. mrtva tijela su nađena u rijeci Savi kod B. gradiške, a Đuro ih je vidio u mrtvačnici. Novac je pronašao radnik u mrtvačnici, te ga je predao baki od ubijenog.tokom 1992. godine je Kotur Goran, star oko 27 godina, iz B. Gradiške, ispalio zolju u kuću vlasništvo Bubić Miroslava.
 
Tijekom posljednje 3 godine u B. Gradišci masovno su vršena paljenja i miniranja kuća vlasništvo Hrvata i Muslimana, a opće poznato je da su u tome učestvovali Kotur Goran “Bato” (živi u Švicarskoj), Lekić Pero (star oko 25 godina, iz B. gradiške), Zec Saša (star oko 30 godina, iz B. Gradiške), Sivac Goran (star oko 30 godina, iz B. Gradiške). U tom vremenu je od strane srba ubijeno najmanje 100 osoba, a to mu je poznato jer je dio njih on pokopao, dok je za druge lijsove naručivao svećenik Ošap Žarko.
Od radnika koji rade u državnom pogrebnom poduzeću čuo je da na području tzv. “Savskog Boka” (s druge strane Save nalazi se selo Pivare) nalazi masovna grobnica gdje su pokopani pripadnici hrvatskih ili muslimanskih postrojbi (navodno “Berbir” bojna) poginuli u 08. mjesecu 1992. god.
Između tzv. “Republike Srpske” i UNPA područja u RH postoji granica, tj. postoje granični prijelazi s graničnom policijom i carinom. Granična policija je formirana početkom rata u BiH. od osnivanja, pa do 05. ili 066. mjeseca 1994. god. komandir je bio Vranić Duško, rodom iz sela Lužani, bivši inspektor u policiji u Čakovcu. vranić je u 05. ili 06. mjesecu 1994. god. od strane “državne bezbjednosti” iz banja Luke pritvoren 2 mjeseca zbog toga što je navodno primao novac od ljudi koji su iseljavali u RH. Nakon toga više nije radio u policiji. Koliko mu je poznato, vranić bije bio nigdje na ratištu u RH, niti je učestvovao u bilo kakvim borbenim aktivnostima u srpskim postrojbama.
 
XXXXXXXXXXXX
U 05. mjesecu 1994. god. otišao je u policijsku stanicu da bi pitao za svoje vozilo “Renault Clio” koje su mu privremeno oduzeli prije 1 mjesec. U stanici ga je tada fizički napao policajac Ključanović Labud, a pridružili su se i drugi policajci. Srušili su ga na pod gdje ga je labud nogom nekoliko puta udario u glavu. Automobil mu nije do sada vraćen, a još uvijek koriste djelatnici policijske stanice. U 08. mjesecu 1994. god. odlučio je otići iz B. Gradiške, pa je zajedno sa ženom i djecom otputovao u Suboticu kod ženine ujne Rončević-Marenić Snježane, gdje ostaje do 12. mjeseca 1994. god. žena i djeca su još uvijek u Subotici, a u RH će doći u 06. mjesecu 1995. god. U 12. mjesecu 1994. god. je izvršio prijavu prebivališta na adresi xxxxxxxxxxx, a kod kojeg je trenutno i zaposlen. Namjerava izvršiti zamjenu svoje kuće u B. Gradišci za kuću u RH ukoliko bi to bilo moguće.
Druge informacije ne može dati.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

TRANSLATE


SURADNICI

majhen
sarunic
dragic
budimlic
grgic
ARGUS
NEIMENOVANI

Priopćenja u toku političkog progona HDZ-ove vlade,Ive Sanadera i haaškog tužiteljstva - Text

PRIJATELJI

KOMENTARI